Mate GranićU Zagrebu je u organizaciji Hrvatskog sabora i Vijeća Europe održana konferencija predsjednika europskih parlamentarnih skupština, posvećena borbi protiv terorizma, s posebnim osvrtom na ulogu nacionalnih parlamenata i stvaranja nacionalnih strategija u borbi protiv terorizma. To je najveći međunarodni skup održan dosad u Zagrebu s najaktualnijom temom današnjice. Ali, s druge strane, borba protiv terorizma prijeti da ugrozi neka važna dostignuća modernih demokracija, a posebno poštovanje ljudskih prava i privatnosti osoba. Hrvatska se pokazala dobrim domaćinom i organizatorom tog skupa.
Ovaj skup je i osobni uspjeh predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, a Ministarstvo vanjskih poslova pokazalo se sposobnim za logistiku tako važnom skupu. Iako su mnoge zemlje na problem terorizma gledale iz svog vlastitog kuta (Izrael, Rusija, Španjolska), neosporno je da se više nitko u svijetu neće moći skrivati iza terorizma, bez obzira na političke ciljeve, nitko nema pravo ubijati civile i nedužne ljude. Svijet je sve složniji u tim stavovima. Bez obzira na velike simpatije prema stvaranju palestinske države, najnoviji samoubilački teroristički napadi udaljavaju Palestince od tog cilja.
Takvi napadi neće izazvati simpatije u ni jednoj demokratskoj državi svijeta, a sasvim je sigurno da jačaju islamski radikalizam. Terorizam je neprihvatljiv i treba ga energično suzbiti.
Konferencija je pokazala da se većina demokratskih država želi institucionalno zaštititi od međunarodnog terorizma (međunarodna obavještajna suradnja u borbi protiv terorizma, jačanje uloge UN-a i svih drugih međunarodnih organizacija te oštro sankcioniranje terorizma), ali i da se očuvaju dostignuti demokratski standardi u zaštiti ljudskih prava. Konferencija je pokazala da Zagreb može biti dobar i sposoban domaćin takvim skupovima, što bitno jača međunarodni ugled Hrvatske.

Hrvatska uopće nema konzistentnu strategiju vanjske politike, osobito prema Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Zagrebačka diplomacija nema stav o tzv. Republici srpskoj i Ustavu BiH, nema pojma čak ni što bi s vlastitim nacionalnim manjinamaEuropski tjedan u Hrvatskoj

Ministarstvo za europske integracije uspješno je organiziralo Europski tjedan u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu. Bogat i raznovrsni program Europskog tjedna podsjetio je Hrvatsku na europske vrijednosti, Sporazum o stabilnosti i pridruživanju (SAA) i njegovu provedbu, očekivanja EU od Hrvatske te zbiljski položaj Hrvatske u Europi. Posebno aktivan bio je ministar europskih integracija Neven Mimica. Ovaj Europski tjedan zgodna je prilika da analiziramo našu stvarnu poziciju u procesu europskih integracija, a posebno u odnosima na kopenhaški summit EU koji će se održati potkraj ove godine. Sadašnja pozicija Hrvatske daje nam nade, ali je daleko od zadovoljstva, a zbog kašnjenja u provedbi sporazuma o pridruživanju izaziva i veliko nespokojstvo, pa i strahove.
Ministar Neven Mimica pošteno je i točno rekao da sada Hrvatska kasni oko 20 posto u provedbi SAA. To ne bi zabrinjavalo da hrvatsku Vladu ne očekuju hitne i važne odluke u donošenju ustavnog zakona o zaštiti manjina, reforme u pravosuđu, stvaranje prave javne televizije te rješavanje još nekih otvorenih pitanja u vezi s povratkom izbjeglica, gdje je Hrvatska puno učinila, uključujući i sadašnju vladu, ali medijski nije kapitalizirala i predstavila svoja dostignuća. Pokazala je i brojne nespretnosti u izjavama i pregovorima s međunarodnom zajednicom, a posebno s OESS-om.
Sve su brojnije informacije iz međunarodnih diplomatskih krugova da će misija OESS-a u Hrvatskoj ostati u punom mandatu i dalje. Ni to nije najgore, ali najavljuje se suradnja i koordinacija misija OESS-a u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, što Hrvatsku dodatno veže za prostor jugoistoka Europe. Naravno, nije riječ ni o kakvom stvaranju nove Jugoslavije ili nečemu sličnom. O tim strahovima sada je neozbiljno i razgovarati. Bilo kakvi strahovi tog tipa su neopravdani. Ali ako se prethodna očekivanja EU od Hrvatske povežu s očekivanjima da će Hrvatska voditi aktivnu i kompetentnu regionalnu politiku te ubrzano rješavati otvorena pitanja sa susjedima i dodatno stabilizirati regiju, dobiva se jasan okvir što EU očekuje od Hrvatske da bi Hrvatska bila prihvaćena kao država koja je učinila najviše od svih zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja.

Odnosi sa susjedima

Na žalost, ima puno razloga za zabrinutost i strahove. Sa Slovenijom Hrvatskoj su odnosi potpuno blokirani, prema BiH nemamo konzistentnu strategiju vanjske politike (stav prema Sarajevskom sporazumu i Petritschevim amandmanima na Ustav Republike Srpske i Federacije BiH, stav prema Republici Srpskoj, odnosi prema Hrvatima u BiH; posebno prema političkim predstavnicima Hrvata u BiH, pomoći BiH i Hrvatima u BiH), a sa Srbijom i Crnom Gorom prespora je dinamika razvijanja odnosa. S druge strane, Beograd poduzima velike i značajne korake naprijed (suradnja s Haaškim sudom, zaštita manjina, uključujući i hrvatsku, suradnja s OESS-om, regionalna suradnja, otvorenost prema stranim investicijama).
Ako Hrvatska do Kopenhagena ne učini značajne i prepoznatljive korake naprijed na brojnim navedenim područjima, uključujući i gospodarske reforme, te ako se bude bavila sama sa sobom, u Kopenhagenu neće biti posebno prepoznata i istaknuta. U tom slučaju ništa neće biti od molbe Hrvatske za primitak u EU. To bi zaista udaljilo Hrvatsku od EU i čvrsto je vezalo za jugoistok Europe te bi Hrvatska zajedno s drugim državama procesa stabilnosti i pridruživanja čekala da se najprije prevlada stres u EU od primanja novih deset do 12 članica te od donošenja novog “ustava EU”. U tom slučaju ne bi bilo ništa od moguće nove skupine zemalja kandidata za EU (Bugarska, Rumunjska i Hrvatska), ako Bugarska i Rumunjska ne uđu u prvom krugu proširenja EU. O tome cijela Hrvatska treba voditi računa, a posebno hrvatska Vlada.