Objavljeno u Nacionalu br. 339, 2002-05-15

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Neka svaki državljanin na dubrovački most pribije ploču s vlastitim imenom – bit će to sjajna zaštita od vjetra

Aktualna je hrvatska Vlada, naime, izabrala ceste, mostove i vijadukte kao mehanizam za sakupljanje političkih bodova

Zoran FerićZoran FerićNavikli smo na krizu Vlade, krizu gradonačelnika i sporadične bankarske krize. Prošli tjedan, međutim, u Dubrovniku je protekao u znaku krize mosta. Takva je kriza kod nas, koliko znam, nova, ali su uzroci, nažalost, vrlo stari. Gradsko vijeće Grada odlučilo je da most preko Rijeke dubrovačke nazove imenom prvog hrvatskog predsjednika u lokalnoj govornoj varijanti, pa su tako na mostu osvanule ploče na kojima piše Franja, umjesto Franje, kao na reklami za kavu. Ploče je postavilo neko poduzeće Boban d. o. o., koje pak nosi prezime prvog predsjednika Herceg Bosne. Tako je sve, napokon, na svom mjestu, sve je zaokruženo u okviru sužene, lokalne politikantske svijesti. Samo što je ćuprija opet postala prćija. Krstila ju je grupa ljudi s anakronim idejama i izoštrenim smislom za nenamjernu grotesku. Naime, za svečani program povodom otvaranja mosta rezervirano je 800.000 kuna, a hadezevoska gradonačelnica Grada i esdepeovski predsjednik Vlade ne znaju kako se most zapravo zove. Ne zna, nažalost, ni čitava nacija, a neće bome znati ni turisti koji će se preko njega ovoga ljeta voziti. Što će im pisati u kartama i vodičima? Možete li zamisliti zbrku u glavama Talijana, Nijemaca i Austrijanaca kad stupe na Most dr. Franja Tuđmana, a izađu s mosta Dubrovnik? Hoće li povjerovati da se grad u kojemu su uplatili ljetovanje uistinu zove Dubrovnik, a ne, recimo, Šuica? Sve su to dileme koje će morati hitno rješavati naša ministrica turizma ako se nešto s mostom do ljeta ne uredi.
Mostovi su oduvijek bili objekti od općeg značaja, iznimno važni ne samo za lokalnu zajednicu čija se rijeka ili zaljev premošćuju, nego i za šire nacionalne i ekonomske interese. Upravo zato u toj su se građevini tijekom povijesti ljudske civilizacije stvrdnule tako značajne simboličke energije da su mostovi danas više simboli negoli ijedna druga građevina koja ljudima služi za putovanje. Pogotovu su to na Balkanu gdje je mostova i doslovno i simbolički stalno nedostajalo. Zato je i Andrićeva Ćuprija tako odjeknula u evropskoj javnosti gdje postoje znatne tradicije mostogradnje i različitih oblika premošćivanja, a zbog sličnoga je razloga i granatirani mostarski most postao značajnim simbolom balkanske tragedije. Ne mogu se, međutim, oteti dojmu da ista politika koja je srušila Stari most u Mostaru sada nasilno imenuje ovaj dubrovački, želeći ga zapravo razrušiti kao simbol.
Ako se pak lokalna i državna vlast nikako ne mogu dogovoriti o imenu mosta preko Rijeke dubrovačke, neka se odluče za kolokvijalnu varijantu. Dubrovčani svoj grad zovu samo Grad. Neka se i most zove samo Most. Tako ćemo mu svi najbolje znati svrhu Aktualna je hrvatska Vlada, naime, izabrala ceste, mostove i vijadukte kao mehanizam za sakupljanje političkih bodova. To najbolje dokazuje cesta Zagreb – Split koja će se, bude li završena u roku i kako treba, svakako ubrajati u značajna dostignuća Vlade koja je dosad pokazala niz nespretnosti, ali je nešto, eto, i napravila. Dubrovačka cirkusijada s mostom razotkriva se kao prozirna politička subverzija: pokušaj da se jednom situacijom koju će javnost percipirati kao apsurdnu i groteksnu onemogući da se otvaranje mosta, a poslije i važnih prometnih pravaca, pretvori u izvjestan trijumf vladajućih kojima su u ovom trenutku takve pobjede naprosto nužne. Isto bi se moglo dogoditi i s cestom Zagreb – Split. Posvuda uzduž toga prometnog pravca mogle bi osvanuti ploče s natpisom: Autocesta Gojka Šuška. I te bi ploče onda čuvali zaštitari da ih ne dira kojekakva šuša iz poduzeća Hrvatske ceste koje ima da se brine o asfaltu i signalizaciji, a ne o imenima i simbolima. Padaju mi ovom prilikom na pamet oni oficiri JNA iz televizijske reportaže što smo je imali prilike vidjeti početkom rata, koji su na autocesti Zagreb – Beograd pekli janje, a jedan od njih je prijetio da će, budu li morali otići, iskopati i asflat i odnijeti ga. Jer je to srpski asfalt. Slutim da bi se takva asfaltna komedija mogla ponoviti u režiji drugih ljudi, sličnoga mentalnoga sklopa. Međutim, u slučaju da zaštitari čuvaju nekakve ploče uzduž naših autocesta, Hrvatska bi uskoro mogla doživjeti neočekivani bum zapošljavanja. Kad bi svaku ploču, recimo, čuvao po jedan zaštitar, to automastki znači tri radna mjesta u tri smjene. A slutim da ih mora biti barem dvojica po ploči, iz sigurnosnih razloga i da ih ne bude strah noću.
Ova dva imena u kratkoj povijesti mosta govore, međutim, vrlo rječito o političkim opcijama onih koji su ih izabrali. Ime političara izabiru oni koji bi željeli svoju politiku i svoje ciljeve nametnuti i cementirati trajnije od betona mosta koji imenuju, dok neutralno ime grada, koje ne može politički asocirati, izabiru oni koji žele osloboditi naciju opasnih politikantskih balasta što je nepotrebno iscrpljuju. Ako se pak lokalna i državna vlast ne mogu dogovoriti, predlažem da svi građani ove zemlje imaju pravo imenovati taj most. Pa da svatko tko to želi, na svoj trošak i za svoj račun, postavi ploču s izabranim imenom duž ograde. Korist će biti dvostruka: štitit će od vjetra, a bit će i turistička atrakcija u kraju koji od turizma živi. Možemo ga prozvati, recimo, Most tisuću imena. Istovremeno, to će biti i spomenik jedne političke kulture u kojoj su apsurd i groteska zakopani duboko u temelje.
Ako pak lokalnoj zajednici ili nacionalnim interesima ne odgovara ni to, moguće je odlučiti se za kolokvijalnu varijantu. Dubrovčani svoj grad zovu samo Grad. Neka se onda i most zove samo Most. Tako ćemo mu svi najbolje znati svrhu.

Vezane vijesti

Vlahušić zadovoljan turističkim rezultatima

Vlahušić zadovoljan turističkim rezultatima

U prvih pet mjeseci na području grada Dubrovnika ostvareno je 157.214 ili 12 posto više dolazaka i 493.167, to jest 17 posto više noćenja nego u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika