PRIGODNO: JUČER DANAS SUTRA
Srijeda, HRT 1, 21.15
četiri kaktusa
Svakoj emisiji u kojoj nastupa živahna osobnost gđe Jasne Ulage Valić (nove glavne urednice) može se i žmirećki dati kaktus, jer onaj tko je samo jednom vidio anakronizam zvan gđa Valić počešljana kao lezbijka Joan Baez prije četrdeset godina, ne će taj prizor zaboraviti dok je živ. I ovom prigodom, u čast 15.svibnja, Dana HRT-a, magistra Valić, žena u godinama dizajnirana kao djeca cvijeća iz prošlog stoljeća, pojavila se s onom svojom kosom do pola leđa, uvijek počešljanom na ćelavi razdjeljak, nek se zna tko je oštra protivnica šiški. Nepromjenjivi modni detalji, npr. leptir kravate gg. Degena i Čička ili frizure Dorice Nikolić i magistre Valić, upućuju na stalnost nekih moralnih i intelektualnih karakteristika tih javnih osoba. Možda se one ne peru, idu uvijek lijevom stranom ulice, možda imaju zadah iz usta i nenjegovane laktove, nemojte me sada hvatati za riječ (niti u sebi govoriti a za što drugo da te uhvatimo), ali takve su osobe sigurno u nečemu bolje od svih nas ostalih.
Kao i ostalih pet radijskih i tv rukovoditelja, i gospođa magistra Nova Glavna Urednica govorila je da će sve biti bolje. U ovom prigodnom shitu, pristojnije rečeno “u emisiji ,Prigodno: jučer, danas, sutra,”, nastupio je i biznismen Mirko Galić (novi direktor Rvacke Televizije), što znači da je kvaliteta bila dvostruko zajamčena i da se moglo ne samo žmiriti, nego i ne biti kod kuće.
Govorilo se naizmjenično: Galić, Valić, Radić, Lučev, Šifter i gospodin iz Odašiljača i veza. Ako vas, drage malobrojne čitateljice i čitatelje 94. stranice Nacionala, zanima prezime Šifter (Ivica), e to vam je šef Odjela pretplate. Gospodin Pretplata, inače vrlo popularan lik, u narodu voljen kao drug Tito i tramvajski kontrolori, govorio je, ni kriv ni dužan, normalne stvari o jučer-danas-sutra načinima ubiranja pretplate, dakle, o stvarima koje, kao ni cijela ova emisija beznadnog Tonka Jovića, nikog ne zanimaju. Između govornika išli su ilustrativni i poučni arhivski materijali, naročito onaj u kojem popularni Kićo Slabinac pjeva “Ako zora ne svane” (ili se to možda zove “Samo spavaj, Mjeseče”). Ovaj birtaški i birtijski evergreen u izvedbi Tulum Efendije pušten je između dva vrlo ozbiljna kratka izlaganja gđe Ivanke Lučev, pomoćnice, ravnatelja HRT-a, za Radio. Ona priča kako puno radi na ostvarenju zakonskog osamostaljenja Radija od Televizije, pokazuje brdo papira na svojem stolu, a iza toga svom snagom grune Kićo, kao da joj se ruga. Zašto je između dvije Ivanke išlo samospavajmjeseče? Totalno nepotrebno pitanje, jer sva moguća genijalno duhovita objašnjenja nisu ni do koljena činjenici da je Kićo pjevao našoj Ivanki. Možda ćemo jednog dana shvatiti. Trebamo se samo složiti s Jasnom Ulagom Valić koja je u emisiji skromno izjavila: “Ja uvijek kažem: čovjek je biće nade”.

.DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
vijenac
Ne pohvaliti ultrasuvislu priču-komentar Branke Šeparović o Krškom značilo bi propustiti rijetku priliku. Odmah nam je bilo jasno da Slovenci ne daju struju koja je naša i da bi sada željeli da platimo pola troškova likvidacije NE Krško i da bi nam dali sve ono što je naše – a sve to skupa znači da bi hitno trebalo ukinuti Brankinu nesuvislu emisiju ”Škrinja” i dati joj da radi emisiju o ekologiji. Uz tu emisiju trebalo bi naći i urednika koji bi joj bistrio tekstove, no to je već divlja mašta.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.01
četiri vijenca
U prvih sjajnih petnaest minuta Stankovićeve solidne emisije, u kojima je ministar vanjskih poslova g. Tonino Picula bio odvratniji nego obično, vidjelo se da je vlada ipak u nečemu napredovala. U proteklih godinu i pol dana ministri su postali otvoreno bahati i bezobrazni, a ovu njihovu novu osobinu savršeno je demonstrirao ministar Picula, u daljnjem tekstu El Bahattee. Iako na novoj cesti Zagreb – Split već sad ima sjajnih poslova za ljude vične lopati i krampu, čudesni El Picula trati svojih dragocjenih petnaest minuta u društvu trojice novinara (Stanković, Trkanjec, Korda) koji mu govore da nema pravo govoriti kako on ne će nastupiti u emisiji u koju je pozvana i novinarka “Večernjeg lista” Višnja Starešina. Željko Trkanjec iz “Jutarnjeg lista” čak se i ispričao kolegici što sjedi u studiju, Dražen Korda s Hrvatskog radija elegantno i otvoreno je rekao malome Toninu, koji nije čak ni Toni, da svoj odnos prema “Večernjem listu” može pokazivati u svojim osobnim kontaktima, ali da nema pravo birati sugovornike u tuđim emisijama. Voditelj Aleksandar Stanković je ispričao kako je uvijek do sada, kada bi gost uvjetovao svoj nastup biranjem sugovornika, on otkazivao gostu. Sada sam prvi put, reče Stanković, pozvao jednog takvog gosta, pa neka on objasni što i zašto ne želi.
Dragi pozvani gost potom je nešto mljeo o pisanju Višnje Starešine koje da je upravljeno na njegov “dignitet, na osobnost”. Voditelj ga je ispravno upozorio da se takve stvari rješavaju sudom, a iz ministrove bijedne šale (nije želio opterećivati naše pretrpane sudove) postalo je očito da u pisanju Višnje Starešine u “Večernjem listu” nikakvog ataka ni na čiji dignitet i osobnost nije bilo. Tonino (deminutiv od Toni) je svoje 15-minutno izlaganje na temu “kako sam Višnji Starešini pokušao pisati njene tekstove u Večernjaku” zaključio otvorenim prikazom smisla za stvarnost koji resi sve naše ministre. “Kolega Trkanjec, nije ministar Picula taj koji je birao sugovornike”, reče u petnaestoj minuti isti onaj državni činovničić Tonino koji je u prvoj minuti rekao da ne će nastupiti kod Stankovića, ako u emisiju bude pozvana i Višnja Starešina. Vjerojatno mu se nešto pomutilo, možda već misli i na svoj novi i bolji posao na novoj autocesti, u svakom slučaju vlada je u novoj anketi o popularnosti dobila dvicu iliti dvojku. Pala je i omiljenost premijera, ali neka se nitko ne brine. Budući da je anketu objavio “Večernji list”, odmah sutra poslije emisije, jasno je da to nije anketa nego još jedan napad na osobnost i dignitet.

DJECA SVIJETA – GENERACIJA U OPASNOSTI
Nedjelja, HRT 1, 21.10
četiri kaktusa
Presvijetla gospođa magistra i glavna urednica svekolikog programa sama je uredila i stvorila ovo nešto, u novinama najavljeno kao dokumentarni film. U novinama čitamo da je She zbog ovoga putovala u New York i da će putovati još dalje, preko sedam mora i sedam gora, u Japan i Koreju, na svjetski summit nogometne estrade.
I možda ne manje važan podatak…, no to je već fraza autorice kojoj nitko ne može uređivati tekstove, jer je slučajno baš ona glavna urednica. Prošlog tjedna dvaput se pojavila na ekranu (u srijedu i danas) i ne zna se što je bilo katastrofalnije: njeno današnje prenemaganje nad djecom ili nad odraslima prije tri dana. Njena katastrofalna hiperaktivnost podsjeća na onu premijera Račana koji je prošlog tjedna otvorio cestu i kleknuo na Bleiburgu, a mogao je i obratno. Današnja populacija više bi mu cijenila klečanje u Dugopolju, na dionici nove auto ceste Zagreb – Split, nego u Olovu. U doba Bleiburga Ivica bijaše nevino djetešce, ali da radovi koje je u petak svečano otvorio neodlučnom rečenicom “evo, neka počnu” nisu zabranjeni i njegovom političkom voljom, svi bismo se već trideset godina tom cestom vozikali kao sumanuti.

PREGLED TISKA
Nedjelja, CCN, 22.40
kaktus
Bila je to prava parada stilske raskoši i izražajnog bogatstva brojnih realizatora ove ingeniozno smišljene emisije, jer, vjerovali ili ne, čitačica i čitateljica Jasmina Pupić bijaše snimana u dva plana. Više ne samo en face (čitajte po svom, recimo an fas), nego bi se to proželo i kadrom u kojem bi se vidjela ruka voditeljice na novinama koje ona baš taj čas čita. Postali smo sudionici, uvučeni smo u medij, a do ideala (čitanja preko tuđeg ramena u tramvaju) nedostaje još samo malo, tek rame voditeljice umjesto ručice koja olovkom baza po našemen štivu. Do utopije (ukidanja voditeljice kao jedinoj suvisloj mjeri) i onako ne možemo stići, jer to mjesto, kao što mu i ime kaže, uopće ne postoji.