Objavljeno u Nacionalu br. 825, 2011-09-06

Autor: Erol Avdović

Svjetski policajac na Bliskom istoku

Pazite da Obama ne proširi Guantanamo

Politolog Norman Filkenstein, kritičar Obamine politike na Bliskom istoku, ocjenjuje perspektive priznanja palestinske države u UN-u ovog mjeseca

Norman Filkenstein  zagovara povratak na granice iz 1967.Norman Filkenstein zagovara povratak na granice iz 1967.Norman Filkenstein doktorirao je politiku na Princetonu i uz Noama Chomskoga ubraja se među najneovisnije američke intelektualce. Autor je knjige o eksploataciji genocida nad Židovima i oštar kritičar Obamine politike prema Bliskom istoku - smatra da je i ovaj američki predsjednik "pao u ruke izraelskog lobija", jer jedino tako može dobiti novi mandat u Bijeloj kući. U intervjuu za Nacional izražava umjereni optimizam prema najavljenoj akciji Opće skupštine UN-a, koja će 20. rujna vjerojatno staviti palestinsku neovisnost na dnevni red. A za Gadafija kaže da je upravo taj vlastodržac uništio ideju "arapskog proljeća".


Bili ste među prvim kritičarima Netanyahuova govora u američkom Kongresu, nakon što je izraelski premijer u Bijeloj kući, praktično, proljetos odbio Obamin plan o palestinskoj državi u granicama iz 1967. Zašto?
- Netanyahu je u Washingtonu postavio teške uvjete: prvo im je rekao - morate priznati Izrael kao židovsku državu. Zanimljivo je da je u tom govoru u Kongresu pohvalio mirovni sporazum između Izraela i Egipta. Ali, ako pročitate taj izraelsko-egipatski mirovni ugovor iz 1979. i izraelsko-jordanski mirovni ugovor iz 1994., ni u jednom od njih Izrael se ne priznaje kao samo židovska država. Dakle, ako su ta dva modela mirovnih ugovora koje je Netanyahu spomenuo u Kongresu uzor, zašto se onda pozivaju samo Palestinci, i nitko drugi, da priznaju Izrael kao eskluzivno židovsku državu. Drugo, Netanyahu je rekao da će Izrael zadržati Jeruzalem, zadržati naselja na okupiranom palestinskom teritoriju, da će Izrael nastaviti s vojnom prisutnošću u dolini Jordana, pa se onda treba upitati - što ostaje Palestincima?
Pa što ostaje za tu novu palestinsku državu?
- Ostaje možda 50 posto za palestinsku državu. Ako bi Palestinci htjeli postupiti inteligentno, trebali bi reći: hvala, ali - ne, hvala. Ako nam oduzimate sve, mi ćemo samo tražiti državljanstvo u vašoj državi.
No onda je upitna ekskluzivnost židovske države, jer Palestinaca bi u dogledno vrijeme moglo biti više od
drugih?
- Postoje samo dva načina da se riješi pitanje samoodređenja u modernom svijetu. Prvo je vaša vlastita neovisna država. Drugo je puno državljanstvo u većoj državi. Naravno, postoje razne varijacije na te dvije varijante. Možete imati puno državljanstvo plus autonomiju, kao u Španjolskoj. A možete se odlučiti i za puno samoodređenje.
Govorite kao da je mir na Bliskom istoku i dalje daleka opcija, a nastavak rata izvjesna, možda čak i bliska budućnost?
- Svatko tko misli da će dobiti više od Obame ili Netanyahua za mene je budalast. Ne može se reći da je zbog Obamina vatrena govora ili zbog Netanyahuove holivudske teatralnosti palestinska država izglednija nego prije. Znajući da je Obama profesionalni vatreni govornik, da mu je to zanimanje, morate poduzeti sve da se zaštitite prije nego što počne govoriti, da vas ne zavede. Morate se dobro vezati, kao u avionu prije polijetanja.
Mislite da mnogi analitičari i političari u Europi, ali i drugdje, nisu u pravu što su prihvatili premise iz Obamina govora kao izvedivu iako odgođenu operaciju za kreiranje palestinske države?
- Prije svega, Obama nije spomenuo granice iz 1967. nego "granice iz 1967. sa zajednički prihvatljivim zemljišnim posjedima". A kad spomenete "zajednički prihvatljive zemljišne posjede", više nema mogućnosti dogovora, jer to znači da Izrael ima veto na svaki palestinski prijedlog za rješavanje konflikta. Ako Palestinci predlože rješenje konflikta na temelju razgraničenja iz 1967., što je pozicija cijele međunarodne zajednice, osim SAD-a i Izraela, ako dakle na to u Tel Avivu kažu "mi se ne slažemo", to znači da se okupacija nastavlja. Ako pak Izrael kaže - mi hoćemo sačuvati sva naselja i pola Zapadne obale, a Palestinci se ne slože - to također znači da se okupacija nastavlja. Jedina formula koja preostaje je vraćanje na granice od 4. lipnja 1967., uz priznavanje prava Palestinaca na samoodređenje, uz cijelu Zapadnu obalu i cijeli Istočni Jeruzalem za njih.
Pa dobro, zar predsjednik Obama to nije bar donekle rekao?
- Barak Obama je rekao samo ono što bi svaka izraelska vlada mogla prihvatiti. Nakon što je spomenuo granice iz 1967. na godišnjem skupu glavnih američkih židovskih asocijacaja AIPAC u Washingtonu je dobio veliki aplauz. Jer svatko se na AIPAC-u slaže s tom formulom. To je formula za izraelsku aneksiju i okupaciju.
Tvrdite li da imamo samo praznu Obaminu priču i da neće biti ništa od palestinske države?
- Ništa se neće dogoditi. Tko god je povjerovao da će se zbog Obame stvari promijeniti, on ne gleda u njegovu političku karijeru. I zato danas nemamo pravo na prevelik optimizam. Svjedoci smo velikog političkog kurvanja preko kojeg se lakše dolazi do funkcije. Računajući na bogate, moćne i utjecajne i Obama računa da ostane u Bijeloj kući i poslije 2012.
Hoće li zbog najavljena protivljenja Obamine administracije propasti pokušaj da se na sljedećem zasjedanju Opće skupštine UN-a izglasa neovisnost palestinske države?
- To može biti važno iako je to protiv koncepcije SAD-a. Američki utjecaj u toj regiji opada. Postoje regionalne sile koje sasvim jasno stavljaju do znanja Washingtonu da žele riješiti konflikt Izraela i Palestine. Mislim na Tursku, ali i na Egipat. Njima bih priključio i blok južnoameričkih zemalja. Treba već sada znati da će ovog rujna biti potrebno da se sve te zemlje i blokovi udruže i to se može dogoditi. Jedino tako bi svi skupa mogli pokušati zaustaviti SAD, da Washington ne omete izglasavanje rezolucije o palestinskoj državi u Općoj skupštini UN-a. Južnoamerikanci, Turci, Egipćani, uz uvjet da zemlje EU ne blokiraju tu inicijativu, moraju djelovati skupa. Naravno, Palestinci podržani Arapskom ligom ne smiju ovaj put odustati. Zato je sve to još uvijek upitno.
Što bi Palestinci mogli učiniti znajući da je Obama rekao da se "uloga Izraela ne smije svesti na simboličnu" pri stvaranju palestinske države i glasanju u UN-u?
- Prvo što bi Palestinci trebali učiniti jest da kažu: ovaj zid što ga Izrael gradi nije po linijama granica iz 1967. Trebali bi reći - srušite ga. Prvi zadatak trebao bi biti organiziranje masovnih demonstracija za rušenje tog zida. Palestinci i Arapi napokon se moraju organizirati. I svi mi ostali moramo pogurati u tom smjeru. Bilo da se radi o zemljama poput Turske, Brazila, Egipta ili Ekvadora, sve treba biti organizirano s istim ciljem. Mislim da sve to skupa može rezultirati okončanjem okupacije palestinske zemlje. Znam da je to izazov, ali je izvedivo.
Hoće li Obama uspjeti zatvoriti Guantanamo?
- Imao je već nekoliko godina da to učini. Pazite da ga ne proširi.
Koliko "arapsko proljeće" može pomoći bržem kreiranju palestinske države? Kako uopće vidite ovu arapsku revoluciju od Maroka do Omana?
- Nedavno sam se vratio iz Egipta. Dogodila se velika promjena u toj zemlji, a Egipat je uvijek bio najvažnija zemlja u arapskom svijetu. Egipat je sve dosad bio ključna zemlja za SAD u održavanju statusa quo u arapskom svijetu, otkad je Sadat došao na vlast. Izgleda da je pučki pritisak poprimio takve razmjere da ga je bilo teško usmjeravati. Ljudi u Egiptu sada mogu govoriti i oni sada govore o Palestini. Govore o uspostavi odnosa s Iranom, o onome što je bilo nezamislivo u doba Mubaraka. Zbog svega toga ima dosta razloga za nadu.
A kako vidite promjene u Libiji?
- Libija je katastrofa! Riječ je o klasičnom zapadnom kolonijalnom ratu u Libiji iako je dobro što je Gadafi skinut s trona. Sve do Libije - arapski život smatrao se važnim. Posebno izgubljeni ljudski život, pa je ono što se događalo u Palestini, potom u Egiptu, Jemenu ili Bahreinu, ako bi jedan ili dva Arapa bili ubijeni u mirnim demonstracijama, itekako imalo medijskog odjeka, pretvarajući se u globalne vijesti. A sad, poslije Libije, ako deseci Arapa ne poginu, nitko se više o tome ne brine, nikog to ne zabrinjava.
Gadafi se još krije u svojim bunkerima: može li bivši libijski vlastodržac postati Fidel Castro iz Sahare?
- Gadafi je poseban. On je upotrijebio monstruoznu silu protiv svog naroda. Može se čak reći da je on uništio "arapsko proljeće" kao mirnu nenasilnu revoluciju, koncept koji je možda mogao prevladati. On je bolestan, sebičan megaloman koji je uništio ideju "arapskog proljeća". Sve do njegove patološke upotrebe sile. Gadafi je ovakvim zapadnim medijima dao opravdanje da se kamere iz Bahreina i Jemena okrenu i ekskluzivno usredotoče na događaje u Libiji i Siriji.
Koliko ima istine u stereotipnoj tvrdnji da je svaki američki predsjednik u rukama Wall Streeta ili nekog drugog lobija?
- Izraelski lobi u Americi determinira američku politiku prema Izraelu. Taj lobi određuje i riječi koje Obama stavlja u svoje vatrene govore.
Vi ste 2000. napisali knjigu u kojoj ste kritizirali eksploataciju holokausta, što o tome kažete danas?
- To ste vidjeli upravo u Netanyahuovu govoru u američkom Kongresu. To je stalno evociranje nacističkog holokausta kako bi se sada opravdao napad na Iran. Velika je ironija stalno upotrebljavati nacistički holokaust, kao jedan od primjera najveće ljudske patnje u povijesti, kao opravdanje da se pokrene rat. Tako nam je, kad je došlo vrijeme da se napadne Irak, rečeno da je "Sadam Husein - Hitler". A sada se već prilično dugo iranski predsjednik Ahmedinedžad uspoređuje s tom figurom. Stalno su nam plasirali vijesti da ćemo, ako ne napadnemo Irak, imati "drugi holokaust", a sad se govori: ako ne napadnemo Iran, imat ćemo novi holokaust židovskog naroda. A naši ljudi su, razumljivo, osjetljivi kad im spomenete holokaust. Nažalost, nacistički holokaust postao je glavno ideološko oružje za pokretanje novih ratova.
Želite reći da je Iran sljedeća meta za novi rat? Sarkozy je prijetio prije nekoliko dana. Hoće li Zapad napasti Iran zbog njegova nuklearnog programa?
- Mislim da se to neće dogoditi. Iran je tvrd orah i neće ga se usuditi napasti.
Koliko je u Izraelu živa opozicija koja bi se mogla suprotstaviti takvim, kao što kažete, ratnim huškačima?
- Opozicija je ravna nuli. Izrael je zemlja krajnjeg desnog političkog kursa. Pogledajte Liebermana. Koliko je Izrael zastranio udesno pokazuje to što neki političari ubojicu kakav je Ariel Sharon - smatraju umjerenim. Zar nije sramotno ratne zločince i Sharona kojeg nazivaju "bejrutskim koljačem" smatrati umjerenim ili čak lijevo orijentiranim političarom. Srećom, glasovi demokratske opozicije postoje u Izraelu. Ne možete ušutkati sve ljude čitavo vrijeme.
Vi i Noam Chomsky odavno niste dobro došli u zemlju svojih sunarodnjaka?
- To me nimalo ne zabrinjava. Ja zato mogu putovati u Palestinu kad god poželim, pa čak i u Izrael kad se za to ukaže prilika.

Vezane vijesti

Putin idućeg tjedna na turneji po Bliskom Istoku

Putin idućeg tjedna na turneji po Bliskom Istoku

Ruski predsjednik Vladimir Putin posjetit će slijedećeg tjedna Jordan i Izrael, kako bi izložio stajališta Moskve o velikim krizama u regiji,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika