06.09.2011. / 07:00

Autor: Bojana Križić

Luka Dragić: Jako sam se zaželio neke dobre filmske priče

Član ansambla zagrebačkog HNK, najpoznatiji po ulozi Hamleta na Dubrovačkim ljetnim igrama, za Extru govori o svojoj ulozi u predstavi "Rat i mir" čija se premijera očekuje 14. listopada, priznaje da je zahvalan što je postao glumac i da ga rad ispunjava te otkriva da u slobodno vrijeme ne izlazi, već čita ili svira gitaru - za svoju dušu

Mladi glumac priznao je da baš i nije tip za lude noćne izlaskeMladi glumac priznao je da baš i nije tip za lude noćne izlaske“Dobri dečko hrvatskoga glumišta” sintagma je koja se često čuje uz ime Luke Dragića, 32-godišnjeg glumca, člana Drame Hrvatskog narodnog kazališta, zbog mladolikog izgleda i dojma mirnoga dečka kojega ostavlja. Ispod njegove se vanjštine ne skriva ludi rocker ili boem koji kući ne dolazi prije zore. Luka slobodno vrijeme provodi najradije u društvu knjige, ljeti često jedri, svira gitaru... a trenutno se priprema za ulogu u predstavi “Rat i mir” koju HNK u suradnji s redateljem Tomažem Pandurom priprema za jesen.

EXTRA: HNK nam i ove jeseni sprema dramsku adaptaciju još jednog klasičnoga djela.

- Da, radi se o predstavi “Rat i Mir” u režiji Tomaža Pandura. Glumim ljubavnika 
Nataše Rostove i sretan sam što mogu sudjelovati u ovako velikom projektu. Probe su počele u svibnju, a premijera će biti 14. listopada. Izgleda kao jako puno vremena, ali ipak to je velik komad i još nismo završili u potpunosti sve.

EXTRA: Postoji li neka uloga koju ste oduvijek htjeli igrati, a niste imali priliku?

- To je definitivno bio Hamlet, no prije dvije godine imao sam ga priliku zaigrati na Dubrovačkim ljetnim igrama. Nikad se nisam koncentrirao na određene uloge, one bi jednostavno došle i na tome sam zahvalan. Evo baš sam neki dan pogledao adaptaciju ‘Mačke na vrućem limenom krovu’ iz ‘58. Volio bih zaigrati Bricka, taj mi se bljesak pojavio dok sam gledao Paula Newmana.

EXTRA: Jedan ste od glumaca rijetko angažiranih u serijama, kao voditelji, u filmovima...

- Da, istina je. Bilo bi glupo od mene raditi neke oštre crte, osuđivati i reći: “Ovo bi glumac trebao raditi, ovo ne bi!’. Pogotovo ne u današnje vrijeme. Ne želim zvučati pretenciozno, ali dobio sam puno poziva za snimanje serija koje sam odbio. Taj tempo snimanja i količina materijala ne pašu mi i ne vjerujem da bih se mogao pronaći u tome. Mislim da se jednostavno radi o tom što tebe iznutra 'fura', a mene 'fura' rad, rad koji me ispunjava. No jako sam se zaželio neke dobre filmske priče, to sigurno ne bih odbio.

EXTRA: Znači od kazališta u Hrvatskoj ima kruha?

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika