Denis Latin“Ipak, ne možemo prijeći preko činjenice da se, već drugi put u nekoliko mjeseci, u ključnoj emisiji HTV-a ljudima iz Nacionala omogućuje da bezobzirno vrijeđaju EPH, a da nitko od napadnutih nije pozvan da se tomu suprotstavi! Prvi put to je u “Latinici” učinio Denis Latin, koji je ujedno i kolumnist Nacionala, je u sudskom sporu s EPH, pa je jasno da je zlonamjerno zloupotrijebio svoj položaj. Latinova emisija – u kojoj su sudjelovali, uglavnom, novinari i odvjetnici njegova lista! – bila je školski primjer medijske korupcije.”
Tako još jedan autogol svome gazdi i svom vjernom informatoru koji danas sjedi na mjestu hrvatskog premijera zabija Globusovo polivalentno glavnouredničko pero. Rodonačelnik tzv. gazdinskoga i politički isplativoga novinarstva još se jednom vidio u zrcalu i za vlastitu i korporativnu amoralnu, divljekapitalističku i neokomunističku praksu neuspjelo pokušao optužiti upravo one koji su je raskrinkali. Pavićev koncept umrežavanja Hrvatske kao vlastitog poduzeća propada na svim mogućim frontovima: posljedice dugogodišnjih prijevara, laži, kupovanja političara i ljudi dovele su ga do ruba provalije s kojeg je nemoguće izbjeći pad i totalni krah. Butković je najdugovječniji i argumentima najtanašniji branitelj Pavićeve medijske ekspanzije po svaku cijenu, pa i one protuzakonite i nemoralne, ali i onu društveno neprihvatljive.
Butković već tko zna koji put zbog lojalnosti vlastitom patronu otvoreno laže i podvaljuje. Ni prvi ni posljednji put Globusov glodur nimalo slučajno Hrvatsku televiziju poistovjećuje s EPH. To je doista točno jer, na žalost, državna televizija već godinama djeluje kroz različite nelegitimne mehanizme korupcije, kupovanja ljudi i zlouporabe svoje nelegalno zarađene financijske moći kao svoje pridružene baze. Novinare koji se tomu iz moralnih i profesionalnih razloga suprotstavljaju Butković naziva primjerima medijske korupcije. Činjenice, kao i uvijek kad je EPH u pitanju, govore suprotno. EPH se korupcijom služi ne bi li ovladao politikom, pravosuđem, Državnim odvjetništvom i Hrvatskom televizijom kao najjačim i najmoćnijim medijem, na čiju zloupotrebu već uhodanom praksom medijskog reketa i podmazivanja dužnosničkih preklopnika računa već godinama. Bit će dovoljno navesti samo nekoliko najočitijih primjera.

Naivčina Račan i Budiša

Ninoslav Pavić, kao najpotentniji hrvatski medijski mogul, izdašno je potpomagao Račanovu i Budišinu predizbornu kampanju. Obojica naivaca vjerojatno i danas misle kako je medijska potpora kudikamo važnija od konkretnih učinaka politike, što se lako dalo očitati na famoznoj postizbornoj dodjeli Murtićevih grafika probranim trećesiječanjskim prvoborcima. Račan i Budiša, još jednom političke i svake druge naivčine, smatrali su kako se mogulu moraju odužiti pravom na izbor ravnatelja HRT-a, a nakon spektakularnog Pavićeva hapšenja u nikad razjašnjenoj sudskoj proceduri u aferi “Grupo” i nevjerojatnim utjecajem na izbor državnog odvjetnika. Račanova i Budišina naivnost u oba je slučaja dala i odgovarajuće rezultate. Na televiziji gube bilo kakav utjecaj, kuću su doveli u situaciju kakve nikad nije bilo od njenog osnutka, a Pašalićev utjecaj, upravo zbog Pavićevih prstiju, i danas je osjetan, o čemu se proteklih godina javnost svakodnevno mogla i sama uvjeriti. Farsa s nekompetentnim državnim odvjetnikom najsramotnija je epizoda hrvatske trećesiječanjske povijesti i najveća podvala Pavićeva EPH hrvatskoj javnosti i naivnim hrvatskim političarima.
Radovan Ortynski postavljen je zato da bi spriječio progon zločinačkog ganga “Grupo”, ali i svakog drugog. “Latinica” na temu “Pravda u Hrvata”, u koju se Ortynski nije odazvao, raskrinkala je takvu njegovu ulogu. Njegovi kasniji istupi u Saboru, optuživanje svega i svakoga bez ikakvih argumenata i dokumenata, te jad i bijeda koju je ostavio u naslijeđe novom državnom odvjetniku samo potvrđuju Pukanićevu jednostavnu, pomalo grubu, ali istinitu tvrdnju izrečenu u profesionalno vođenoj Ladišićevoj emisiji – da je glup čovjek. No mnogo veći problem od Ortynskoga i njegove gluposti jest to što su koalicijski prvaci pristali da im kadrovsku politiku vode notorni kriminalci i varalice, o čijim prljavim poslovima u hrvatskoj pljački stoljeća postoje nagomilani sudski spisi koji svjedoče da su se predstavnici vlasti, za koju su mnogi vjerovali da će biti poštena, uortačili sa zadnjim šljamom tuđmanokracije.
Otkriće Feralovih novinara da je zagrebačka županijska državna odvjetnica Dunja Pavliček-Patak punih devet mjeseci bez ikakva razloga zaustavljala istragu nad Petračevim transkriptima, ne imajući navodno povjerenja u izvjesnog policijskog kriminalista, potvrđuje općepoznatu tezu da je Pavić postavljanjem Ortynskoga stopirao bilo kakve istrage i bilo kakvo procesuiranje bilo kakvog kriminala, a sve za račun kratkotrajnog aboliranja “Grupa”.

Pavić ili šuvarovski pašalićevac

Marljivost i sustavnost novog državnog odvjetnika Bajića već u prvih nekoliko tjedana njegova uredovanja ne pokazuje samo njegovu odlučnost i temeljitost nego i državničku sramotu koju nam je priuštio Račan dajući svoje povjerenje prefriganom i nepoštenom Paviću. Svi oni koji su na to ukazali, kaže Butković, zloupotrijebili su svoj položaj i medijski se korumpirali. Nije li upravo suprotno: nisu li Butkovićevi jataci instalirali nesposobnog idiot-državnog odvjetnika i time ugrozili najvitalnije državne i društvene interese? Butković je uvjetovan novinarstvom čiji su vrhunaravni kriterij namještaj Račanova kabineta i basnoslovna Pavićeva apanaža, zato se zaista isplati javno blamirati izvrtanjem notornih činjenica i serijskim pravljenjem budale od sebe, ali i svojih čitatelja. Vrijeme notornih Letica, kvaziintelektualaca i novinara za raznovrsnu upotrebu je prošlo, Butković to još ne može i neće shvatiti. Njegov najnoviji tekstuljak koji je nastao na najboljim zasadama “Vještica iz Rija”, dokaz je da se nikako ne može odlijepiti od prošlog vremena i prakse koja će uskoro završiti na stolu novog državnog odvjetnika i ostalih nadležnih institucija.
Svakako je lakše ući kroz otvorena vrata Račanova kabineta i zapisati neke od njegovih genijalnih teza koje će poslije zasoliti svojim nepromjenjivim postulatom kako se bez ove vlasti jednostavno ne može. Točno, ne može, ali samo trenutačno Ninoslav Pavić. No doći će i nova vlast, nije sigurno da će i ona nasjesti trikovima šuvarovski formiranog pašalićevca.
Mnogo je teže jedno društvo činiti boljim otkrivanjem korupcije o kojoj lažnim argumentima svjedoči Globusov glodur. Za njega je medijska korupcija svako djelovanje koje ukazuje na sklopke kojima Pavić drži sustav što je iznikao iz Kutline pretvorbe, Pašalićevih kriminalnih ortačkih ugovora, prodaje strancima navrat-nanos uoči izbora i medijskog reketiranja aktualne vlasti.
Kad smo već kod HTV-a, ne bi li bilo bolje da se umjesto Butkovića njime pozabave državni odvjetnik i USKOK, ispitujući instaliranje sustava privilegija što ga je jedan medijski koncern sebi uspio umrežiti na javnoj televiziji. Jesu li EPH i “Grupo” državnoj televiziji ikad platili satelitske frekvencije za Pašalićevu Mrežu? Kako je zbog EPH izmišljen projekt “Dajmo da čuju”, kako to da svi materijali s HTV-a cure upravo u tiskovine EPH, kako je bez javnog natječaja EPH dobio kviz uz svjetsko nogometno prvenstvo i je li on povoljan za HTV, kako se napuhuju scenografski troškovi i potom daju na izradu tvrtki koja je Pašaliću namještala iskaznice za glasovanje na HDZ-ovom izbornom kongresu?
Butkovića to ionako ne zanima. On od toga živi.