Objavljeno u Nacionalu br. 345, 2002-06-26

Autor: Denis Latin

Elementa Latina - Denis Latin

Fijačkov ugovor sa Slobodnom za 7500 $ mjesečno dokaz je postojanja medijskog ganga Grupo

Današnji glavni urednik Vjesnika, 1998. je morao pisati i za niz Pavićevih, Pašalićevih i Grubišićevih medija

Spomenuti ugovor je krunski dokaz da je famozni ortakluk potpisan između Kutle, Pavića, Grubišića i Pašalića o formiranju zločinačke organizacije s ciljem ovladavanja cjelokupnog medijskog prostora Hrvatske pod egidom notornom "Grupa".Spomenuti ugovor je krunski dokaz da je famozni ortakluk potpisan između Kutle, Pavića, Grubišića i Pašalića o formiranju zločinačke organizacije s ciljem ovladavanja cjelokupnog medijskog prostora Hrvatske pod egidom notornom "Grupa".Jedan obični, ali sadržajno rasturajući i bombastični članak objavljen na stranicama Slobodne Dalmacije proteklog tjedna u hrvatsko je javnosti bombardiranom stotinama istovrsnih članaka, koji ukazuju na nepoštivanje zakonitosti i učmali kriminal, prošao sasvim neopaženo. Slobodna Dalmacija, dnevni list, nakon provedene dekutlizacije, vrlo blizak Račanovim partitokratima, ničim izazvan objavio je detalje ugovora što ga je 1. svibnja 1998. godine današnji urednik Vjesnika Krešimir Fijačko potpisao s Antom Bušićem, predsjednikom Uprave Slobodne Dalmacije, koja se tada nalazila u vlasništvu Miroslava Kutle. Spomenuti ugovor je krunski dokaz da je famozni ortakluk potpisan između Kutle, Pavića, Grubišića i Pašalića o formiranju zločinačke organizacije s ciljem ovladavanja cjelokupnog medijskog prostora Hrvatske pod egidom notornom “Grupa”. Za mjesečnu plaću od 7500 dolara Fijačko je, kao dopisnik iz Amerike, u posebnoj klauzuli ugovora bio obvezan, osim za izdanja Slobodne Dalmacije, surađivati i s onima koja su se nalazila u vlasništvu Europapress holdinga, TV Mreže, HRT-a i Obiteljskog radija. Nominalno, radilo se o umobolnom ugovoru prema kojem Fijačka plaća Slobodna Dalmacija za rad u medijima sasvim drugih vlasnika, no stvarno, radilo se o obrascu kojim se novac opljačkan iz nekad jake izdavačke kuće, neformalnim putem prelijevao u blagajne sinova i kćeri zločinačkog ganga “Grupo”. Iznimno zanimljivim čini se podatak da je Fijačko u tri mjeseca, koliko je radio za ugovor sa Slobodnom Dalmacijom, u istoimenom dalmatinskom dnevniku objavio 11 tekstova, a u sestrinskoj Nedjeljnoj Dalmaciji jedan intervju, dok je u Jutarnjem listu objavio čak 32 teksta, i sve to za račun plaće koju je primao u Slobodnoj Dalmaciji. Još zanimljivija jest činjenica da je Slobodna Dalmacija u tom razdoblju imala već angažirana tri dopisnika iz SAD-a.
Dakle, radi se o očiglednom gospodarskom kriminalu, još očitijem kažnjivom udruživanju radi ovladavanja cjelokupnim hrvatskim medijskim prostorom koji je, valjda je već sad svima jasno, i realiziran. Slobodna Dalmacija, kao i većina ostalih Vladinih i Vladi bliskih, hoće se reći Račanovoj ideologiji blage tranzicije podložnih tiskovina, u vrijeme objave ortačkog ugovora grupovske klike, držala se po strani, glumeći da se radi tek o nesmiljenom ratu između dvaju konkurentskih izdavača, a ne između dobra i zla, pravde i nepravde, poštenja i kriminala.
I Krešimir Fijačko, jedan u niski Račanovih i Pavićevih partijskih troglodita, i u svom je Vjesniku puštao paru na dobrostojećim državnim jaslama o bespoštednoj borbi klanova koji se ne štede. Fijačko je samo jedna od Račanovih novinskih uzdanica, kojima treba održati vlast po svaku cijenu. I on, baš kao i cijela garnitura nekadašnjih dobro plaćenih dopisnika iz inozemstva, za koju se moralo imati dobar partijski pedigre prethodno odrađen bespogovornom poslušnošću i odanošću, i ovaj put je noseći udarne medijske poluge Račanu trebala osigurati nemoralno institucionalno aboliranje grupovskoga ganga. Teoriji urote svojedobno je bio podlegao čak i takva poštenjačina i erudit kakav je izvan svake sumnje Inoslav Bešker. No i njegova lojalnost Paviću imala je svoju cijenu: zarad uvrijeđene Čičkove taštine, s kojim se Bešker usudio polemizirati u jednoj rečenici, ovaj se odrekao svoje kolumne “Rimovanje” na stranicama zagrebačke “Politike”.
Zašto je onda ugovor račanovsko-pašalićevski uvezanog Fijačka ipak objavljen? Prije svega zato što je Fijačko sudskim putem zatražio ispunjenje svojega grupovskoga ugovora. Radi se o iznosu od 783.715 kuna, koje će po sudskoj presudi rješenjem o ovrsi biti naplaćen iz blokiranog računa Slobodne Dalmacije, hoće se reći novcem poreznih obveznika. Ili jednostavnije rečeno, ne samo da nije procesuiran kriminal jednog zločinačkog ganga, nego ga još i dandanas moraju plaćati hrvatski porezni obveznici.
Objavljivanje inkriminiranoga Fijačkova ugovora izazvalo je pravu pomutnju u središnjici EPH, pa je već sljedećeg dana iz uredništva Jutarnjeg lista, kako to već samo oni znaju, cijela priča pokušana zataškati izrijekom da su i oni plaćali Fijačka. Još veću uzbunu izazvalo je objavljivanje transkripata razgovora između bivšeg ministra pravosuđa Ivaniševića i Veselina Marinova, agenta HIS-a i kriminalističke policije, koji nedvojbeno dokazuju ono što već svi znaju, ali se nitko ne usudi objaviti, da postoje dokumenti koji potvrđuju da je Pašalić četvrti ortak u gangu “Grupo” i da se boje, u strahu za vlastiti život, preplašeni stravičnim spoznajama o uvezanosti Račana s pripadnicima Pašalićeva medijskoga klana o tome javno svjedočiti. Danas postaje jasno zašto je Ivanišević zbog navodne bolesti odlučio napustiti ovu važnu funkciju. Stari i nadasve moralan profesor, koji je svojedobno potvrdio autentičnost grupovskog ortačkog ugovora, otišao je ne zarad Račanove sporosti, kako stoji u spomenutim transkriptima, već prije svega zbog njegove nespremnosti da učini bilo što na procesuiranju kriminala. Učinjeno je samo ono što su mu drugi nametnuli: postavio Ortynskog, preuzeo proces HDZ-ove zločinačke organizacije i abolirao grupovsku kliku. I procesi protiv gospićke skupine i one u “Lori” također su mu nametnuti prijetnjama iz Haaga. Dakle, kako i stoji u transkriptima, Račan je čovjek koji se ne samo zarad svoje komunističke prošlosti nije u stanju uhvatiti u koštac s izgradnjom neovisne pravne države. To nije ni njegovo osobno opredjeljenje, ma koliko se on ovih dana pokušavao vaditi raspodjelom odgovornosti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. A postoje i razlozi čisto organizacijske i materijalne naravi. Račan nije želio uspostaviti sustav vladavine prava, o čemu najbolje svjedoči postavljanje Ortynskog, osiguravajući opstanak Pašalićeve medijske instalacije zato što paralelno koristi njene resurse vraćajući to nekopkanjem po metamorfozama njegova paralelnog stranačkog, financijskog i medijskog sustava.
Pažljiviji medijski analitičari zacijelo su već usvojili činjenicu da partijski trogloditi istodobno drže leđa Račanovoj i Pašalićevoj partitokratskoj sviti. Dvije godine stabilne trećesiječanjske propale reforme počivale su upravo na toj sponi međusobnog koegzistiranja. Račan je dobio medijske resurse, stabilne uvjete za vladanje, barem je tako mislio, a Pašalić sigurnosne ventile Pavić-Ortynski za oprost od svakojakog kaznenog progona. Izbor za hadezeovskog prvaka bio mu je jedino dugoročno rješenje misleći da će se tako izboriti za međunarodnu zaštitu.
No ono što nije uspjelo mlakonji Račanu uspjelo je Sanaderu u stranci, od čijeg se reformiranja tamo više ni što za naći. Sanader je uz pomoć borbaša, Glavaša i Šeksa u tili čas učinio ono za što Račanu nije bila dovoljna cijela država i sve ovlasti koje je dobio razvlašćujući druge, ni sva međunarodna vojna, politička i ekonomska pomoć. Rezultat nije teško predvidjeti. Račan će, na ovaj ili onaj način, biti razvlašten, i to zato što je odigrao krivu igru.
Panika koja je nastala u Jutarnjem listu svjedoči kako su se i Račan i Pašalić istodobno našli na brisanom prostoru, a time i njihovi igrači iz famoznoga “Grupa”. Račan je odlučio, sada je sasvim sigurno, Bajiću i u tom pogledu dopustiti neovisno uredovanje. Iako je to za njega osobno, danas, sasvim nevažno.

Vezane vijesti

'Nema optužnice protiv HDZ-a'

'Nema optužnice protiv HDZ-a'

Splitski dnevnik Slobodna Dalmacija piše kako će istraga duga godinu i pol dana uskoro rezultirati podizanjem optužnice protiv Ive Sanadera i još 16… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika