Objavljeno u Nacionalu br. 346, 2002-07-03

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Hvala Bogu, konačno nešto nebitno

U Korčuli je u noći od 30. lipnja na prvi srpnja proslavljeno pola Nove godine, tj. početak druge polovice Stare. U emisiji vijesti tome je dano puno prostora.

EPP
Subota, HRT 1, 20.53
vijenac
U moru reklama u boji kojima naša draga nekomercijalna (he-he) javna televizija (ho-ho-ho) nikada nije oskudijevala, evo jedne crnobijele. Ide žensko lice iz profila i taman kad se može početi nagađati što se to finoga reklamira (kreme, knjige, higijenske potrepštine), eto šoka: žena okreće prema kameri obraz na kojem su svježe brazgotine i modrice oko usana i oka. U suradnji s licem ide tekst da je žena pretučena, zaključen apelom “prijavite nasilnika policiji”. Poziv potpisuje “Autonomna ženska kuća” i vidi se veliki telefonski broj: 08005544. Poziv je besplatan.
Odmah okrećem broj ovog savjetovališta za žene da se žalim na nešto što ću smisliti dok oni tamo dobri ljudi ne podignu slušalicu, recimo na Božu Sušeca. Naravno da mi u roku tu-tu-tu, ništa nova nije palo na pamet, osim da je super što, u lijepoj našoj zemlji anonimnih alkoholičara, nepoznatih nasilnika i nepostojećih nevladinih udruga, postoji bar jedna udruga koja svoju pomoć zna ponuditi na učinkovit način, besplatnim telefonskim pozivom na broj objavljen u gledanom epp-programu. Primjer “Autonomne ženske kuće” sigurno će slijediti mnoga takva savjetovališta i udruge, pa ćemo u nizu tv reklama imati nekoliko dobrodošlih predaha od savršenosti, ako poživimo dovoljno dugo da se utopija ostvari. C u, što znači vidimo se/see you, kako to pišu ljudi koji četaju (chat) s cijelim svijetom (internetom). “Are you” piše se, kao što pogađate, “r u” itd. itsl.

NJEMAČKA – BRAZIL
Nedjelja, HRT 3, 13.00
kaktus
Što mislite, kojom prigodom naš dragi sportski reporter Sušec viče “opasno, jako je opasno”? Kada šeće minskim poljem negdje u Hrvatskoj? Ne, ne čini on to u trenucima predaha, koje najčešće provodi u društvu svojih najbližih novčanica, nego na radnom mjestu. Sa slušalicama oko šarmantno ćelave glave, on negdje iz daleke i sigurne Yokohame vidi opasnost u tome što bi lopta mogla ući u gol. A kada naš DSR (dragi sportski reporter) brižno savjetuje “pazite”? On to čini vrlo često, naročito danas, ali ne kada mu se prijatelji i kolege penju po drveću, nego kada publika u prvoj sekundi utakmice počinje fotografirati za uspomenu. Pazite koliko bljeskova, komentira nama naš komentator i specijalni ratni izvjestitelj, svu tu silu točkica koje su zasvjetlucale s prepune tribine. Onaj tko ne gleda na ekran mogao bi pomisliti da je bojni brod “Božo Sušec” napokon stigao u pogranične vode Južne i Sjeverne Koreje da rastavi zavađene.
No dosta je bilo laskanja. Vikati “pazite” i “opasno je” u najljepšim ili najnapetijim trenucima utakmice znači bojati se, a dragi Bog i Božo Sušec jako dobro znaju da se Božo Sušec uvijek nečega boji. Njegova božobojazna narav cijelu se utakmicu ulagivala Nijemcima, nepotrebno i antipatično kao Ivica Račan Kučanima i Drnovšecima, što je doseglo vrhunac pri kraju utakmice, kada su genijalni Brazilci već vodili s 2:0. Šteta ovog skupog novinskog prostora i živaca milijardi (Drago Krpina bi rekao “miljardi”, jer ne zna drugačije) čitateljica i čitatelja koji će ovo pročitati, ali naš je božanski glas s ekrana predložio da sada Nijemci zabiju počasni gol, jer su to svojim trudom zaslužili. Ovaj jedinstveno komesarski pristup nogometnoj igri (svakome prema njegovim zaslugama) nije dao ploda, utakmica je završila s dva komada u mreži glomaznog njemačkog golmana kojemu je Sušec sat i pol bezuspješno udvarao, čas vičući mu da je kralj, čas samo “ks-ks”, kao vojnik JNA na nedjeljnoj šetnji gradom.

LJETO LJETO
Ponedjeljak, HRT 1, 16.45
vijenac
Uršula Tolj petnaest minuta ispitivala je Zorana Draženovića, profesora tjelesnog odgoja, kako i kada dijete naučiti plivati. Najbolje u petoj godini, a do pete godine neka uživa u vodi kao takvoj, bez ikakvih pomagala za održavanje na površini. Gledatelji su se javljali na telefon 6112522, profesor je bio (za svoje mogućnosti) maksimalno ugodan i uvjerljiv, voditeljica također, a emisija ide svakog dana do jeseni, pa se preporučamo.

DNEVNIK NAVIJAČA BY ROBERT KNJAZ
Nedjelja, HRT 3, 17.10
četiri kaktusa
Pohlepni mali debeli (uvaženi Robert Knjaz) prodao je ovaj svoj dnevnik (kao što bi se na Dnevniku reklo) “jednom tjedniku”, pa je svima koji su Knjazove rečenične sklopove već čitali u tom jednom tjedniku (“Globusu”) bilo malo čudno slušati sličnu stvar s ekrana, ali desetak dana kasnije. Ne ćemo sada ulaziti u pravne i financijske zavrzlame (kad moralnih nema) Knjazeva aranžmana s Božom Sušecom, jer poslovanje s čovjekom koji je u svoj “projekt” 30-dnevne Nogometne televizije angažirao i osobu imenom Siniša Sušec krajnje je jednostavno.
Samo nas je zanimalo hoće li se mališa osramotiti i na HRT-u. U novinama je ovaj revni katolik i džentlmen objavio nepojamnu seksističku svinjariju o fizičkom izgledu Japanki (one su NJEMU ružne, naročito noge, stražnjice i zubi). Hrvatski navijači pričali su Knjazu da su nepristupačne za ozbiljniju akciju. “Ko ovde nekaj napravi, ja mu u Zagrebu podignem spomenik u prirodnoj veličini, od kuglica iz nosa” – jadao se jedan čije riječi bi valjalo imati na umu kad dođe vrijeme da se Hrvatska nekim poprsjem oduži Robertu Knjazu i njegovim tv postignućima. Pitanje materijala (mramor ili šmrklji) već je riješeno.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Voditeljica Nensi Brlek objesila je drveni križ u svoj dekolte, neka vidi cijela Hrvatska. Ovaj modni detalj, na tragu Ljiljane Bunjevac Filipović iz dobe njene strastvene veze s HDZ-om, dobro bi sjeo u redovite emisije Religijskog programa HRT-a: Agape, Mir i dobro, Duhovni zov, Pedofilija i katoličko svećenstvo, Pedofilija i biskupi, zatim u izravni prijenos nedjeljne mise na Drugom programu i u mnoge slične stvari ali u Dnevnik ga civilizirana osoba ne bi unosila. Civilizirana urednička osoba objavila bi bar jednu priču o žrtvama jučerašnjeg divljanja nad sudionicima homoseksualne povorke u Zagrebu, ali HRT nije tu da priča priče.

SPORT
Nedjelja, HRT 1, 19.53
kaktus
Čulo se kako sveprisutni reporter Sušec iz Japana govori o brazilskih “osam sjajnih pobjedaka”. Nezaobilazni se u izravnom prijenosu odmah ispravio, u jednom dahu, istom onom u kojem je govorio o “osam sjajnih pogodaka, osam sjajnih pobjedaka”, ali nagluhi mu kolege slučajno su ostavili baš “pobjedaka” umjesto “pobjeda”. To su te đačke vragolije, stari ukras društvenog života u radnim prostorijama Sportskog programa.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 2, 23.07
kaktus
Voditelj Aleksandar Stanković uspio je pronaći trojicu hrvatskih muškaraca koji ne gledaju završnu utakmicu svjetskog nogometnog prvenstva (Njemačka – Brazil). To je prvi uspjeh ove emisije, a kako drugih nema, inzistirajmo na njemu, uvećajmo ga, elaborirajmo, radimo bilo što, jer g. Stanković je rekao da je ovo zadnja emisija uoči ljetne stanke, a da se na jesen možda vidimo, a možda i ne. A sad malo o uspjehu.
Bilo je zanimljivo predviđati mješavinu bolesne radoznalost i sućuti, koju će izazivati trojica muškaraca koji ne gledaju nogomet. Dobro, jedan od njih je svećenik, reprizu utakmice mogli su gledati navečer, baš kad i reprizu Stankovićeve emisije, ali sve to blijedi pred prizorom trojice i bezazlenim dječjim osvjedočenjem koje glasi: dakle, tako izgledaju oni koji sada ne gledaju utakmicu. Izgledaju sasvim obično, uostalom tako se i zovu: Gugo (Ante), Jozo (Kapović) i don Ivan. Don Ivan Grubišić izjasnio se protiv (subotnje) povorke u Zagrebu, govorio je nešto o spolnoj ljubavi i spolnosti, pa je pritom lagašno i porumenio, vjerovatno svjestan da o tome pojma nema, ili bar ne bi trebao imati. On je zato da homoseksualnost ostane privatna stvar homoseksualaca, a ne da se spolno opredjeljenje ističe povorkama, što je čista popovska farizejština, uostalom sasvim u skladu sa “znanstvenim” pristupom homoseksualizmu kao bolesti, kakav njeguje gđa glavna urednica HRT-a. Kod takve šefice se voditelj koji je imao homoseksualca u emisiji ne može najesen nadati ničemu osim njenog definitivnog “možda”.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 16.00
vijenac
Bilo je u ovoj kratkoj emisiji i političkih vijesti, srećom kratkih i nesrećom previše, ali sve ih je potrla reportaža Morane Baričević iz Korčule, gdje je u noći od 30. lipnja na prvi srpnja proslavljeno pola Nove godine, tj. početak druge polovice Stare. Hvala Bogu, konačno nešto nebitno.
Nije to ono kad kolumnist Danijel Reškovac u PSX-u (“časopisu za playstation kulturu”) prenosi iz časopisa “Edge” podatke o muško-bjelačkoj dominaciji u igricama. U 73 posto igara glavni lik je muškarac, 52 posto su bijelci, a kad su ženice glavne, u 78 posto slučajeva one su bjelkinje.

Vezane vijesti

'Korčula, grad podno Tomijeve butige'

'Korčula, grad podno Tomijeve butige'

Vizuru grada Korčule od nedavno krasi ogromna betonska građevina trgovačkog centra Tommy, a dozvolu za gradnju je navodno izdao Konzervatorski odjel… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika