Mate GranićOstavka Ivice Račana bila je očekivana. Odlučio se za opciju razbijanja HSLS-a i sastavljanje nove vlade s bitno manjom šarolikom podrškom u Saboru. Nova Račanova vlada temeljit će se na strateškom partnerstvu s HSS-om te podršci manjinskih zastupnika, regionalnih stranaka i disidenata iz HSLS-a. HNS će pojačati utjecaj, a LS želi snažniji utjecaj u vladi. Prva Račanova vlada nakon stalnih kriza vladajuće koalicije nije ispunila ni jedno bitno predizborno obećanje osim nagrada međunarodne zajednice za pobjedu na izborima i uklanjanje HDZ-a s vlasti (Sporazum o stabilnosti i pridruživanju s EU, ulazak u WTO, Partnerstvo za mir NATO-a i akcijski plan te ulazak u Eftu).
Prva Račanova vlada bila je proeuropska i pokušala je približiti Hrvatsku EU i NATO-u. Ali to je radila neodlučno i nespretno, uz mnogo sukoba unutar vladajuće koalicije, a posebno između SDP-a i HSLS-a. Politika prema susjedima bila je nekoordinirana, bojažljiva i neodlučna, uz neke teško objašnjive pogreške (Sporazum o državnoj granici sa Slovenijom te poznata naftna afera). S BiH vladajuća koalicija nije imali jedan jedinstven i koordiniran politički stav, a sama Vlada dugo je bila potpuno pasivna. Sa Srbijom i Crnom Gorom kasnili smo gotovo godinu dana s inicijativama, a s Italijom su odnosi na bitno nižoj razini nego prije dvije i pol godine. Od revizije pretvorbe i privatizacije još ništa ozbiljno, reforma pravosuđa još nije ni započela. Borba protiv organiziranog kriminala bila je neuspješna, a zemlja je još na visokom stupnju korupcije. Nezaposlenih ima oko 400.000 ili 23 posto (porast od gotovo 100.000). Vanjski dug je gotovo 12 milijardi američkih dolara (porast od oko 3 milijarde USD). Uvoz raste, izvoz pada, kao i strana ulaganja. Građani se sve manje nadaju da će im biti bolje (samo 13 posto prema jednoj međunarodnoj studiji).

Račan i Budiša

Makroekonomska stabilnost, dobre devizne rezerve, niže kamatne stope i rast GDP-a od oko 3-4 posto pozitivna su postignuća ove vlade, ali uz vrlo skupu cijenu. Vlada se više od pola godine borila protiv rasprave u Saboru o stand bay aranžmanu s MMF-om. Sabor je nakon rasprave u kasnim noćnim satima zaključio da je za svaki novi aranžman s MMF-om potrebna prethodna suglasnost Sabora. DC je to uporno tražio nekoliko mjeseci. Danas, nakon što MMF procjenjuje da je deficit platne bilance države 6,6 posto, a uz opasku da će biti i 10 posto ako se intenzivira gradnja autoceste Zagreb – Split, novi stand by aranžman nije izgledan. To nije loše, to bi bilo dobro kad bi postojala gospodarska vizija Hrvatske u provedbi reformi. Danas je, na žalost, nema, kao ni jamstva da će nova Račanova vlada biti uspješnija.
Propuštena je šansa da se sastavi stručna tehnička vlada na određeno vrijeme (šest mjeseci do godinu) koja bi izvršila obveze prema međunarodnoj zajednici i započela ključne reforme (npr. donošenje ustavnog zakona o zaštiti manjina, reforma pravosuđa, definiranje odnosa s međunarodnim financijskim institucijama, izborno zakonodavstvo te novi proračun). Takva vlada mogla se sastaviti uz pomoć svih parlamentarnih stranaka i predsjednika Republike. Ona bi omogućila konsolidiranje političke scene te konsolidiranje nekih stranaka koje imaju veće ili manje probleme. Ova Vlada dala bi vrijeme za formiranje programskih koalicija za buduće izbore. Kad je to propušteno, jedini pravi demokratski izlaz iz ove situacije su prijevremeni izbori. Zato DC neće podržati novu vladu Ivice Račana jer ona nema pravog smisla osim da donesene novo izborno zakonodavstvo i raspiše izbore. U novoj Račanovoj vladi (govorim Račanovoj jer ne vjerujem da će predsjednik Mesić koji sada provodi protokolarne aktivnosti konzultacija u skladu s Ustavom bilo što promijeniti kad Ivica Račan nego ima podršku 84 zastupnika Hrvatskog sabora) vjerojatno će biti manje tenzija. Valja očekivati da će biti homogenija, ali je teško vjerovati da će sam Račan promijeniti način vođenja vlade.
Potreban je mnogo veći stupanj odlučnosti u strateških ciljeva, a pritisak oporbe će iz dana u dan biti sve snažniji. Brzopleta privatizacije “Ine”, HEP-a i “Janafa” izazvat će snažne otpore u hrvatskoj javnosti, a posebno nakon sumnji u ozbiljnom tisku da je i dio vrha “Ine” uključen u kriminal (optužbe Vesne Balenović, sumnje da su i neki ministri interesno vezani s “Inom”).
Isto tako, nije dobro ni za Vladu ni za manjine da se nova vlada Ivice Račana oslanja na manjinske zastupnike jer je to u demokraciji neuobičajeno. To jednostavno nije zdravo za demokraciju, a pogotovo zato što se očekuje donošenje novog ustavnog zakona o zaštiti manjina, te će podrška manjinskih zastupnika novoj Račanovoj vladi izazvati sumnjičavost oporbe.
Dražen Budiša vodi važnu osobnu političku bitku, ali i bitku za budućnost HSLS-a. Svaka neodlučnost ili kašnjenje u donošenju odluka može ga skupo koštati. Sve ostalo je unutarnja stvar HSLS-a koji je i te kako potreban hrvatskoj političkoj sceni. Vrlo je važno da se HSLS konačno profilira, bez obzira na cijenu te profilacije, jer u protivnom HSLS neće biti stabilan i pouzdan partner u nekim budućim koalicijama. Ali o tome kakav HSLS žele trebaju odlučiti isključivo članovi HSLS-a.
Nakon intervencije jedne saborske zastupnice SDP-a (Milanka Opačić), saborski izvjestitelj HRT-a Jozo Kapović suspendiran je s dužnosti. To je dosad najlošiji potez nove uprave HRT-a i Jasne Ulage-Valić kao glavne urednice jer nas taj potez dodatno udaljava od javne televizije i europskih standarda. Pritisaka, utjecaja i intervencija je bilo i za vrijeme HDZ-ove vlasti (HRT je bio i stalni razlog prigovora međunarodne zajednice HDZ-ovoj vlasti). Ali ne sjećam se da je bilo ovako otvorenog pritiska i intervencija. Protestirali su saborski izvjestitelji i gotovo 50 zastupnika te brojni nezavisni mediji. Možemo se samo nadati da će se suspenzija hitno ukinuti i da se sličan slučaj više nikad neće ponoviti te da ćemo dobiti stvarno javnu televiziju.

Europska pučka stranka

Na sastanku radnog odbora za prijem novih članica u EPP/EDU (Europske pučke stranke) odlučeno je da se DC, HSS i HDZ predloži političkom Birou EPP/EDU za prijem u članstvo u statusu promatrača. Europska pučka stranka je najmoćnija politička grupacija narodnim i demokršćanskih stranaka u Europi. Nakon promatranja političke scene u Hrvatskoj te radnog posjeta DC-u, HSS-u i HDZ-u, a nakon dvosatne rasprave u radnom odboru, odlučeno je da se ove tri stranke predlože za prijem u svojstvu promatrača (punopravno članstvo moguće je tek kad Hrvatska bude članica EU prema današnjem statutu). Status promatrača omogućava punu političku aktivnost stranaka u svim tijelima EPP/EDU, osim glasovanja o prijemu novih članica. Zanimljivo je da su dvosatnoj raspravi glavna pitanja bila o političkoj stabilnosti Hrvatske, odnosima sa susjednim zemljama, posebno sa Slovenijom, te mogućim koalicijama nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Brojna pitanja i rasprave bile su vezane za profilaciju HDZ-a, a pozitivno su ocijenjeni unutarstranački izbori i ponovni izbor Ive Sanadera za predsjednika stranke. Otvoreno se razgovarano o mogućim budućim programskim koalicijama centar – desni centar te odnosima između stranaka narodnjačke orijentacije (DC, HSS i HDZ).

Dalaj-lama

Dalaj-lama je ne samo najviši budistički svećenik i dobitnik Nobelove nagrade za mir nego i vrhunski moralni autoritet u svijetu, cijenjena i poštovana osoba. Zalaže se za poštovanje ljudskih prava, a za svoje ideje bori se nenasilnim metodama. Hrvatska i Kina su dvije prijateljske države, Kina je vrlo značajna država za Hrvatsku i moderna hrvatska država je uvijek vodila politiku jedne Kine te razvijanja prijateljskih, političkih, kulturnih, gospodarskih i znanstvenih odnosa s Kinom. Cijelom svijetu poznata je osjetljivost Kine na susrete s Dalaj-lamom, ali on je ipak posjetio cijeli svijet, dobio Nobelovu nagradu, postao moralni autoritet i ne postoji nijedan ozbiljan državnik koji se nije s njim sreo. Ako se hrvatska Vlada (makar i u ostavci) javno zalaže za poštovanje ljudskih prava, kao svoj strateški cilj, onda je dobro da je došlo do susreta između Dalaj-lame i premijera u ostavci Ivice Račana, makar i uz pritisak javnosti.