Objavljeno u Nacionalu br. 826, 2011-09-13

Autor: Erol Avdović

Nakon 11. rujna

Kultura straha Made in China

Najvažnije tri riječi u proteklom desetljeću nisu bile Bushove ‘rat protiv terorizma’, nego tri sasvim očekivane riječi 'proizvedeno u Kini', a ironija je da Amerikanci još nisu sigurni od terorističkih napada, ali su zato puno siromašniji i zaduženiji

Barack Obama naslijedio je Bushove ratove s Irakom i AfganistanomBarack Obama naslijedio je Bushove ratove s Irakom i AfganistanomDeset godina Amerika je pulsirala nekim ne tako dobrim medijskim vibracijama - otkako je George W. Bush odmah nakon napada na Svjetski trgovački centar (WTC) u New Yorku izgovorio strahotno upozorenje svima onima koji su tada bili slabiji: “Ili ste s nama ili ste protiv nas.” Etiketom “terorista” označeni su, uz pomoć medijske inercije, i ad hoc usvojeni suviše jednostavni stereotipi o crnoputom Arapinu, muslimanu, nekom “sasvim drugačijem od nas”, usidrenom na Zapadu, koji nas je spreman iznenaditi na svakom koraku i svakom mjestu. Bush je tada inaugurirao i onaj zlokobni narativ koji je Ameriku doista ugurao u “rat protiv terorizma” što se mora dobiti, svim sredstvima i po svaku cijenu. Za cijenu se zapravo nije marilo. A često se ni makijavelistička sredstva nisu štedjela.


DANAS SU, kako to ovih dana tvrdi francuski filozof Bernard-Henri Lévy, Al- Kaida i većina njenih sljedbenika desetkovani. Neke su bitke protiv terorista očito dobivene, na sreću – unaprijed i bez žrtava. Ali u tom Bushovu ratu još nema pobjednika. Jer tu je još, kako Lévy tvrdi, otvoreno “pakistansko pitanje”. I unatoč svemu, uzvikuje arbitrarno Lévy, Al- Kaida je izgubila. Ali izgubili su i mnogi drugi. U Americi su toga sve više svjesni. Nije slučajno kad Lionel Barber, urednik Financial Timesa - novina bez kojih se ne može, u svojoj analizi povodom desete obljetnice 11. rujna izlazi iz uobičajenih okvira i ispisuje najznačajniji zaključak o tom “ratu” s promjenjivom ratnom srećom. Najvažnije tri riječi, zaključuje Barber, u proteklom desetljeću nisu bile (Bushove) “rat protiv terorizma”, nego su to tri sasvim obične riječi “napravljeno u Kini” (Made in China).

Nova paradigma kineskog uspjeha cijena je koju Amerika plaća za objavljeni antiteroristički rat. Ironija je i u tome što ne samo Financial Times, nego i drugi mediji “srednje struje” danas sve više priznaju da Amerikanci i dalje nisu sasvim sigurni od terorističkih napada. Ali su zato, sasvim sigurno, puno siromašniji i zaduženiji nakon deset godina ratnog perpetuum mobilea. Porazna statistika natjerala je odlazećeg šefa Združenog stožera Američkih oružanih snaga, admirala Mikea Mullena, da prizna da je američki unutarnji i vanjski dug “veća opasnost za američku sigurnost od terorizma”. Izmjeren 3. kolovoza 2011., taj dug iznosi 14.700 milijardi dolara, što znači da je svaki od oko 300 milijuna Amerikanaca dužan oko 49.000 dolara. Nekad je to izgledalo drugačije. Uoči terorističkih napada na Ameriku i prije nego što je počeo “rat protiv terorizma”, američka je budućnost, u usporedbi s današnjicom, izgledala gotovo sjajno: barel sirove nafte stajao je 28 dolara, a danas, 10 godina kasnije i nakon Bushovih ratova protiv Iraka i Afganistana koje je Barack Obama morao naslijediti, gotovo je 100 dolara skuplji. Brojke su doista neumoljive: deficit američkog proračuna ove jeseni već je dosegnuo svotu od 1580 milijardi dolara, što je najviše u povijesti SAD-a.

Američko se gospodarstvo još nije izvuklo od umalo potpunog financijskog kraha 2008., a američka vojska još ratuje - od bojišta Afganistana preko fluidnih ratišta od Pakistana do Nigerije i Jemena – i ne uspijeva drugačije braniti svoje interese osim vojnim hardverom. Što je zapravo ostalo od “rata protiv terorizma” nakon svih ovih deset godina opravdanih lamentacija, dostojnog žala za žrtvama, ali očito i preeksponirane političke eksploatacije događaja koji je trebao promijeniti povijest Amerike i svijeta?

TAJ RAT PROTIV terorizma Ameriku je stajao oko 2000 milijardi dolara, što je više nego dvostruko od troškova rata u Vijetnamu. Uza sve pogubne efekte na ovdašnju ekonomiju, taj je rat promijenio i političku kulturu u Americi: kultura skepticizma raste paralelno s kulturom straha. Poljuljala se vjera u američku ekonomiju sve više i među mnogima koji su, čini se, isprva povjerovali u “službenu verziju”. Mnogi Amerikanci sada već po svom džepu osjećaju tu američku krizu i skepticizam jednostavno buja. Prema navodima raznih internetskih portala, među preživjelim žrtvama 11. rujna više od 300 javno negoduje i sumnja; tu je i 400 medicinskih djelatnika, oko 500 vladinih službenika, vojnih časnika, obavještajaca i pilota, isto toliko sveučilišnih profesora te preko 1500 arhitekata i građevinara. Svi oni jednostavno ne vjeruju u službene navode o događajima u rujnu 2001. No kako u svojoj poznatoj knjizi “11. IX. - Je li alternativa bila moguća?” (objavljenoj već u studenome 2001.) kaže američki politolog Noam Chomsky, stvoren je informacijski jaz oko napada na WTC koji je zatim ustoličen u politički oportunizam, kao i “patriotizam iz koristoljublja”. Na kkraju je opći konformizam, već nekoliko mjeseci nakon napada na New York i Washington, progutao (ustaljeni) američki diskurs na štetu tradicionalnih američkih vrijednosti.

GOVOREĆI O “američkoj političkoj agresiji” na Bliskom istoku, u Latinskoj Americi, ali i Indoneziji, Afganistanu, Indiji i Pakistanu, Chomsky upozorava da “vojna retorika i nasilje” na koje se Washington suviše dugo oslanjao u svom odgovoru na napade 11. rujna, uz puno “suučesništvo medija srednje struje” u budućnosti, na žalost mogu dovesti samo do “još krvavijih napada na nevine u Americi i diljem svijeta”. Ili, kako to reče jedan iz mnoštva spomenutih skeptika, liječnik Mark Gouldston, ujedno kolumnist Huffington Posta: “Terorizam i uspijeva kada jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju postane sve veći i kad dođe do točke očaja, boli i agonije, u kojoj oni koji gube - više nemaju što izgubiti.” Njegove uzroke, tvrdi ovaj poznati američki liječnik i pisac, treba tražiti i u ideološkom sudaru kapitalizma i socijalizma. Pa kada deset godina nakon 11. rujna 2001., datuma koji je trebao promijeniti svijet po jednom drugačije zamišljanom scenariju, upravo najvažnije dnevne novine na Zapadu, Finacial Times, priznaju da se dogodio drugi (kineski) scenarij, vrijeme za novo upozorenje, opet iz pera Lionela Barbera: Sljedećih 10 godina obilježit će “tri nove riječi”. Umjesto “Made in China” na red će doći “u vlasništvu Kine”.

Vezane vijesti

Što muči svjetske velesile

Što muči svjetske velesile

Pred odlazak na summit skupine 20 najrazvijenijih zemalja svijeta (G-20) u Los Cabos (Cabo San Lucas, Baja California Sur), u Meksiko - njemačka… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika