Sanader će se, želi li doći na vlast, morati odreći pašalićevštine kao metode izvaninstitucionalne politikeNe ostane li samo na isključenju Ivića Pašalića iz stranke, HDZ ima ozbiljne šanse da na skorašnjim izborima ponovno osvoji vlast. Činjenica da je Sanaderu uspjelo ono što nije pošlo za rukom Mesiću, Račanu i Budiši zajedno, ozbiljno poskupljuje dionice ove do jučer rigidne desničarske stranke. Nastavi li Sanader dosljednu detuđmanizaciju unutar stranke i preuzimanje izbornih ciljeva što su ih postavili birači, a kojih su se Račan i koalicijska ekipa odrekli radi zadržavanja vlasti po svaku cijenu, te se tako pretvorili u najdosljednije provoditelje tuđmanizma, sasvim je izvjesno da će nova HDZ-ova opcija postati primamljiva hrvatskim biračima.
Danas su ljevica i desnica tek dvije tehničke ekipe koje se izmjenjuju na vlasti provodeći biračke želje, a njihova djelotvornost mjeri se tek ozbiljenjem tih želja. Politika je umjetnost mogućeg, Račan i Budiša imali su priliku pokazati svoje potencijale. Birači će, koliko god se predviđala njihova apstinencija, zbog razočaranosti politikom kao takvom, na sljedećim izborima pohrliti k onima koji budu ponijeli njihove ciljeve.
Sanader će se, želi li doći na vlast, morati odreći pašalićevštine kao metode izvaninstitucionalne politike. Najurivanje Pašalića iz stranke gesta je koja ima tek simboličnu težinu, pravi efekti mogu se postići formuliranjem politike i ekipe koja će uvažavati institucionalno i eliminirati izvaninstitucionalno. HDZ je u proteklih 12 godina djelovao uglavnom pašalićevski, pa se upravo u onom drukčijem krije prostor mogućeg Sanaderova uzleta prema vlasti. Prihvati li umjesto stranačke podobnosti i primitivnog nacionalizma ciljeve i ljude koji mogu povećati efikasnost cjelokupnog društva – Sanader bi mogao Hrvatskoj otvoriti nove vidike.

Račan se devedesetih morao odreći socijalizma i Jugoslavije, ne bi li ostao u borbi za vlast: Sanader se sada mora odreći Tuđmana, njegova imperijalističkog nacionalizma i politike kao profesije koja služi za pljačkanje vlastitog naroda Tuđmanizam mora umrijeti upravo tamo gdje je nastao – u HDZ-uSanader i Račanova obećanja

Mada to na prvi pogled zaprepašćuje, upravo preuzimanjem predizbornih fiksacija trećesiječanjske koalicije, dakako, bez šeksovske i glavaševske metodologije, Tuđmanove ideologije i Šuškova imperijalizma, Sanader bi mogao trasirati nove nacionalne ciljeve. Račan se klanjao na Bleiburgu, pokretao izgradnju spomenika Domovinskom ratu i ulizivao rigidnoj desnici. Budiša je davao ostavke zbog haaških optužnica i narušenih nacionalnih interesa u sporazumima sa Slovenijom. Rezultati su očiti – i jedan i drugi ponijeli su epitet nesposobnjakovića.
Profilacija novog HDZ-a, dakle, ne može se tražiti u okvirima koketiranja s rigidnim tuđmanizmom. Upravo suprotno, ona se mora suočiti s istim zadacima kao i prije 2,5 godine koalicija koja je poletjela na krilima antituđmanizma i pala upravo na nemogućnosti da je dosljedno provede.
Tuđmanizam treba umrijeti upravo tamo gdje je i nastao – unutar HDZ-a. Hadezeovci, ma kako to bolno bilo, politiku moraju shvaćati kao umjetnost mogućeg, a to znači prihvatiti realno. Ta realnost traži da se njihova nova politika formulira u okvirima onoga što je zadano. A to je prije svega europska politika, kao nešto što će Hrvatsku obogatiti, politika suradnje i rješenja svih problema sa susjedima, odricanje od ratnih zločina, suradnja s Haaškim sudom, demontaža pogrešne politike prema BiH, instaliranje neovisnog pravosuđa, revizija pretvorbe i izgradnja djelotvornog ekonomskog sustava. Sve ostalo bilo bi laganje vlastitom narodu kudikamo veće od Račanova i Budišina trećesiječanjskog iluzionizma. Sanader je otkrio bistu u predvorju hadezeovskog štaba, ali gesta kojom se namjeravao nasloniti na politiku kontinuiteta donijela mu je više problema nego koristi. Tako će biti i sa svakim drugim potezom koji se bude naslanjao na promašene političke koncepte.
Ima li ambicije Račanu preoteti vlast, Sanader se nipošto ne smije oslanjati na Tuđmanove politike koje su bile pogrešne i koje su zemlji nanijele štetu. Prostor za djelovanje može se tražiti samo na onim mjestima gdje Račan nije uspio. O nedjelotvornosti njegove vlade već je postignut općenacionalni konsenzus. Zamka u koju vrlo lako može upasti Sanader može se svesti na HDZ-u imanentnu potrebu da ideologizira nacionalne interese. Stoljetna borba, Tuđman i Šušak, pojmovi su koji više ne postoje u stvarnosti. Njihova upotreba za stvaranje nove hadezeovske ideologije nema veze s realnošću ni s gorućim društvenim problemima.

HDZ i Treća Hrvatska

Novi placet za svoje pobjedničko djelovanje HDZ može naći u djelotvornijoj provedbi nužnih strukturalnih reformi, u čemu može dobiti isključivo radikalizmom i favoriziranjem stručnosti i sposobnosti. Hadezeovska gerijatrija i notorni lopovluk naslijeđe su s kojim se Sanader mora obračunati.
Unutarstranački obračuni nisu put kojim se oni mogu eliminirati. Demonstrativno isključenje Pašalića dovoljno je za simbolično reteriranje. Tek ako navijesti pravosudno tretiranje Pašalićevih i inih ortakluka, Sanader bi mogao najaviti da HDZ-u daje novi vjetar u leđa. Istina je da bi stranka mogla ostati bez većine “uglednih” dužnosnika, ali radikalizam moralnog a ne tuđmanovski obojenog nacionalizma – nužan je. Račan se početkom 90-ih morao odreći socijalizma i Jugoslavije, ne bi li utrčao u demokratsku utrku za vlast, Sanader se mora odreći Tuđmana, njegova imperijalnog nacionalizma i politike kao profesije za pljačkanje vlastitog naroda. Ciljevi koji se postavljaju pred eventualnog izbornog pobjednika traže nove ljude i nove ideje u izgradnji djelotvorno, poštene i napredne države. Svako naslanjanje na Tuđmanove moći, paktiranje s Račanovom neodlučnošću ili koketiranje s Pašalićevom infrastrukturom podjednako je loše za novu reinkarnaciju HDZ-a na hrvatskoj političkoj sceni.
Stranke moraju obaviti određeni posao prema zahtjevima birača. Trenutačno solidan rejting HDZ-a u ispitivanjima javnog mnijenja, kao što se moglo vidjeti iz najnovijeg esdepeovskog iskustva, vrlo se lako topi. Svi su oni isti, stigma je koja se HDZ-u može bez problema prišiti prije ulaska u izbornu trku. Iluzija kako Račanova neefikasnost najbolje radi za HDZ rasplinut će se baš kao što se rasplinula i ona da je dovoljno smijeniti HDZ kako bi se Hrvatska demokratizirala i učinila zemljom blagostanja. Račan nije previše volio pamet, uvijek mu je bila draža stranačka zaleđina. Ne bude li je se Sanader uskoro riješio i prihvatio zadaće i metodologiju što je preporučuje kritika Druge Hrvatske, nada da je izlaz iz komunističko-nacionalističkog koncepta prljave politike moguć bez nekih trećih rješenja potpuno će ugasnuti.
Partitokratska šablona i klijentelizam kao vrhunski kriteriji hrvatske političke prakse na izdisaju su. Ne krene li HDZ nekim drugim putem, Sanader i kompanija naći će se na istom počivalištu na kojem se već nalaze posmrtni ostaci Račanove i Budišine Hrvatske.