Objavljeno u Nacionalu br. 826, 2011-09-13

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

A možda ipak nisu znali...

Jesmo li zadnjih osam godina proživjeli vođeni bezočnim kradljivcima i varalicama ili su možda ipak samo potpune budale koje ne vide ništa oko sebe?

Renato BaretićRenato BaretićOkej, idemo dalje: ako je 13 milijuna zamračenih kuna utrošeno 2005. na izborni poraz, koliko li je onda milijuna zamračenih kuna potrošeno za dvije uzastopne izborne pobjede, potkraj 2003. i potkraj 2007. godine? Cijela “antikorupcijska kampanja” gospođe Jadranke i njezine stranke od subote se, vrlo doslovno, ukazuje tek kao mafijaška operacija uklanjanja svjedoka i dokaza, nešto nalik onom što Mr. Wolf radi (odnosno tjera i organizira druge da rade, e, da bi i sami spasili vlastite guzice za račun šefa) u “Paklenom šundu”.


Trinaest milijuna nelegalno pribavljenih kuna ona, i njena stranka, sprašili su na kampanju u čiji su se pozitivan ishod mogli kladiti jedino idioti koji su iskreno vjerovali da većina građana Hrvatske na početku 2005. želi baš nju za predsjednicu. Oboje njih, dakle. Trinaest milijuna nelegalno stečenih kuna moglo se, da su zakonito stečeni i da je na njih plaćen svaki "faking end saking" porez i prirez te davanje, spasti na nekih osam, devet milijuna, možda čak i deset, uz dobru knjigovotkinju. I to bi već bilo sasvim dovoljno za poraz u predsjedničkoj predizbornoj kampanji, zar ne? Problem je samo – kako bi stranka pravdala te prihode pred hrvatskim zakonima i hrvatskim sudovima koji, zna se, s njima u skladu oduvijek pravedno sude? Odakle jedna politička stranka može legalno zaraditi tolike pare? Mmm? Ma ne, nije problem samo u tome.

Nije sve u zakonima (koje su, uzgred, u zadnjih 20 godina ciljano smišljali i izglasavali njihovi najkrupniji kršitelji, pa nemojmo se zezat, zar mislite da se Berlusconi može roditi samo na suprotnoj strani Jadrana?!), ima nešto i u moralu. Pogotovo katoličkom. U hrvatskom prijevodu, naravno. S talijanskog, recimo. Čitajte novine i portale, slušajte radio i gledajte televiziju sljedećih mjesec-dva, pa mi tamo negdje na Sisvete ili na Martinje, javite koliko ste puta i od koga sve čuli da blagog pojma ni o čemu nije imao i da bi davno, ma istog trenutka, pravednički pljunuo u obraz i Sanaderu i Kosorici i Šeksu i Jarnjaku i Barišiću, samo da je znao da mu nude prljav novac, tek tako, na ruke, bez poreza, prireza i inih davanja. Ako vam se zbilja bude dalo zbrajati sve te poštenjake i njihove izjave, pliz, javite mi zbroj!

Dotad, koncentrirajmo se na premijerku i njene najbliže suradnike. Ma, evo, ne moraju joj biti ni najbliži. Što ako se ispostavi da su ipak sve vrijeme znali za sve manifetluke, za sve metode kojima se isisava, vjerojatno i danas, novac za stranački “crni fond”, a sve s namjerom da se i novi novac nanovo arči i da se otvore vrata za daljnje isisavanje radi daljnjeg arčenja “sredstava”? Što ćemo tada? Pitate li mene, nekoga bi u tom slučaju definitivno trebalo defenestrirati, ali barem s drugog kata, da budemo sigurni. Što pak ako se ispostavi da nitko od Sanaderove ekipe doista, ali stvarno, nikad nije, kao što trenutačno tvrde, ni najblažeg pojma imao o tome da se novac građana Republike Hrvatske u enormnim količinama isisava, krade i razdjeljuje mimo ikakve banke ili, božemeprosti, ZAP-a i Porezne uprave? Što li bi tek tada bilo pametno učiniti?

Ima li u tom slučaju ičega mudrijeg od kolektivnoga samoubojstva, jer spoznaja će biti strahotna: e, moj narode, pa tebe zadnjih osam godina vode potpuni idioti, kreteni i debili kojima je njihova zastupnička ili ministarska plaćica jedina ambicija koju su u životu smogli domisliti i do koje su svojim znanjem uspjeli doseći! Dilema je zbilja zeznuta: jesmo li ovih osam godina svojih života (ej, ljudi, svojih života! Jedinih za koje pouzdano znamo da ih imamo!) proživjeli vođeni rukom bezočnih kradljivaca i varalica koji ne haju ni za što osim sebe ili pak rukom potpunih budala koje ne vide ništa oko sebe? Što vam se čini boljom varijantom, ono, povoljnijom za nas? Što mislite, za koju će se – recimo, dogodine u ovo doba, ako bude u mogućnosti - odlučiti gospođa Kosor?

Za onu koju je već javno iznio gospodin Milinović (“pojma ja nisam imao, premda sam bio u vlasti”) ili za onu što ju očigledno proklamira gospodin Milanović (“pojma ja nemam, ja nikad nisam bio u vlasti”)? Koji će broš na sebe gospođa staviti kad dođe stani-pani? Kad se jednom (a znam mnoge koji bi voljeli da to bude za naših života) napokon definira tko je i kako u Hrvatskoj krao Hrvatima, sve kunući se u svoje hrvatstvo, prisežući na sve što je hrvatsko i lažući pritom svima koji govore kakav-takav hrvatski, da bi se potom nastavio kleti u svoje hrvatstvo. A sve samo za novi jacuzzi, BMW, Breitling ili starog Bukovca, Vidovića ili, heh, Drobca...

Da ne bi bilo zabune, ne drukam ni za koga, ali baš ni za koga. Samo bih volio još ovo malo proživjeti u zemlji gdje se sve lopove i sve varalice i sve kršitelje zakona, uopće, normalno stavlja u zatvore, na kraće ili duže vrijeme. Tek toliko da razmisle o tome što su sve radili milijunima ljudi, gradeći se pravednicima i poštenjačinama, ili praveći se apsolutnim budalama koje ni o čemu oko sebe nisu pojma imali, a vodili bi sve te milijune ljudi u (svoju) bolju budućnost. Da citiram pradavnu repliku iz jedne predstave splitskoga Kazališta mladih (sačuvao sam je u pamćenju i čuvat ću je tu do sudnjega dana!): “Ma, ja bi sve to vrilon vodon!”.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
12/1/11

siziff, 16.09.11. 10:04

......"Jesmo li zadnjih osam godina proživjeli vođeni bezočnim kradljivcima i varalicama ili SMO samo možda potpune budale koje ne vide ništa oko sebe

U upitnoj rečenici fali .....SMO......na pravom mjestu

Odgovor glasi: Jesmo, itekakve!
Rezultati se vide.
Ali nismo budale samo osam godina.
Mi smo budale još od Austro-Ugarske, a to je malo duži period.
Sve šta jedan narod može imati kvalitetno, imali smo u sklopu Austro-Ugarske ( posebno ako se naznaći vremenski kontekst- kada je to bilo).

Iza toga dolazi debeli prdež koji kulminira sa F.Tuđmanom
Laka mu hrvatska zemljica.
Još lakša mu je bila za života, iako je pričao suprotno, kao šta još uvjek pričaju oni isti koji su je pokrali uništavajući je kao skakavci.
Do daske!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika