Za ulogu dr. Carla Junga u filmu 'A Dangerous Method' također je bio nominiran na festivalu u VenecijiOtkako se prije tri godine proslavio ulogom u filmu “Glad” redatelja Stevea McQueena, engleski mediji nazivaju 34-godišnjeg Michaela Fassbendera britanskim Marlonom Brandom. Prošlog tjedna takvi su se komplimenti pokazali primjerenima jer je Fassbender osvojio nagradu za najboljeg glumca na filmskom festivalu u Veneciji za ulogu u filmu “Shame” koji je režirao Steve McQueen. U tom filmu on glumi Brandona, poslovno uspješnog i solidno situirana mladića koji je privatno ovisan o seksu. Naručivanje prostitutki, gledanje pornića i tomu slično uništava njegov privatni život toliko da ne može održati normalnu vezu ni normalan odnos sa svojom sestrom (Carey Mulligan). Nije to bio jedini film s kojim se Fassbender kandidirao za najboljeg glumca, jer se u konkurenciji prikazivao i film “A Dangerous Method” redatelja Davida Cronenberga, u kojem je glumio dr. Carla Junga u priči o njegovim odnosima sa Sigmundom Freudom (Viggo Mortensen) i ljubavnicom Sabinom Spielrein (Keira Knightley).

Fassbender je rođen u Heidelbergu u Njemačkoj - otac mu je Nijemac, a majka Irkinja - ali su se svi kad je imao dvije godine, preselili u Irsku u gradić Killarney. Prvu zapaženiju ulogu imao je 2003. u seriji “Združena braća”, a nakon uloge u filmu “300” proslavio se filmom “Glad”, priči nastaloj prema istinitom događaju, o Bobbyju Sandsu, pripadniku IRA-e koji je umro u zatvoru nakon štrajka glađu. Nakon toga slijede uloge u filmovima “Nemilosrdni gadovi” Quentina Tarantina i “Centurion”, a komercijalni uspjeh uslijedio je nakon ovogodišnjeg filma “X-Men: Prva generacija”. Nakon toga postao je jedan od najtraženijih svjetskih glumaca, a uskoro u kina dolaze filmovi Stevena Soderbergha i Ridleyja Scotta u kojima također glumi, a o svemu tomu razgovarali smo u ekskluzivnu intervjuu za Nacional u Veneciji.

Sa Steveom McQueenom prvo ste snimili film “Glad” za koji ste morali smršavjeti, dok u filmu “Shame” glumite ovisnika o seksu. Potpuno različite uloge i pretpostavljam posve drukčija iskustva.

- Da i ne. Steve McQueen je najbolji, imam potpuno povjerenja u njega i kad smo snimali film “Shame”, radili smo vrlo brzo. Snimajući film “Glad”, vidio sam da je puno ljudi radilo na tom filmu s nevjerojatnom strašću. Mislio sam da je to zato što je to priča iz Belfasta, pa je bliska ljudima, ali kad smo počeli snimati “Shame” u New Yorku, zapitao sam se kako će to sada izgledati. No reakcija njegovih suradnika i ovog je puta bila ista. A vjerujte mi, radili su za minimalac. Primjerice, čovjek koji je bio zadužen za produkcijsku opremu na snimanju filma “Shame” je pravi profesionalac, u poslu je 35 godina, a rekao mi je da na tom filmu radi besplatno. Nevjerojatno je kako McQueen unese tu strast u svakoga.

Ipak, uloga u filmu “Shame” bila mi je teža od uloge u filmu “Glad”. Zašto, možda zbog scena seksa? Doista ste za ulogu u filmu “Glad” morali smršavjeti 14 kilograma?

- Scene u filmu “Shame” bile su izrazito stresne za mene. Da, za film “Glad” morao sam izgubiti 14 kilograma, ali napravio sam plan prehrane kojeg sam se pridržavao 10 tjedana, znao sam da dnevno smijem unositi samo 600 kalorija i tako sam smršavio. Za razliku od toga, scene u filmu “Shame” su uznemirujuće, sav taj odnos prema ženama, ta intimnost, za mnoge je to jako teško.

Ni u filmu “A Dangerous Method” ne manjka scena seksa, posebno je dojmljivo kada bičujete polugolu i lisicama vezanu Keiru Knightley? Istina, vi ste obučeni cijelo vrijeme.

- Nije to ništa prema filmu “Shame”. Snimanje takvih scena uvijek je uznemirujuće i čudno. Snimajući ih, uvijek se šalim i nastojim održati opuštenu atmosferu kako bi se druga osoba osjećala smireno i imala povjerenja u mene. Što se tiče same scene, morao sam paziti da stvarno ne udarim Keiru Knigtley. Nije mi palo na pamet da razmišljam o nekom zadovoljstvu u tom trenutku. Na kraju, kada sam pogledao film, izgledalo mi je jako dobro.

Kako ste se osjećali glumeći nekoga tako važnog kao što je bio dr. Jung?

- Osjećao sam se jako važno. Šalim se! Bio sam nervozan, bojao sam se, kao što se uvijek bojim kad pristupam novom poslu. Osjećam odgovornost prema cijeloj ekipi, naročito prema redatelju kao što je David Cronenberg jer ne želim razočarati tako poznatog filmaša i zeznuti cijeli film. Dakle, uvijek osjećam pritisak.

Pogleda li se popis redatelja s kojima radite ili ste radili u posljednje vrijeme, čini se da ste neprestano u strahu.

- Da, znam, ali radim toliko mnogo da zbog količine posla zanemarujem strah. Posljednjih 20 mjeseci bilo je najkaotičnije u mom životu, nikad nisam bio toliko zaposlen, sve do kraja srpnja. Sad sam slobodan i ništa ne snimam sve do kraja ove godine. Nakon što je završilo ovih 20 mjeseci, krenuo sam na put s ocem i školskim prijateljem, i to motociklima. Prvo smo otišli u Sarajevo na filmski festival, gdje sam sreo Brada Pitta koji mi je rekao da bi volio odvoziti takvu rutu na motociklu. Mislim da je on bolji vozač od mene, možda ćemo pronaći vremena da zajedno odvozimo poneku rutu. Do Sarajeva smo došli vozeći preko Nizozemske, Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske. Nakon Sarajeva vozili smo se do Dubrovnika, gdje smo se ukrcali na trajekt za Bari te smo se iskrcali na Siciliji. Od Sicilije smo se vozili do Venecije i sada smo tu.

Jeste li na proputovanju kroz Njemačku svratili u Heidelberg, svoje rodno mjesto?

- Ne, nisam, žao mi je zbog toga. Žurili smo, nismo imali vremena, a želio sam ga posjetiti. Morali smo doći u Sarajevo 27. srpnja, a iz Londona smo krenuli 24. srpnja i nismo željeli zakasniti. A usput sam morao i motocikl servisirati jer je nov i nije dovoljno razrađen. Osim toga, imao sam dogovor u Muenchenu koji nisam smio propustiti. Budući da zbog posla sve manje viđam roditelje, ovo putovanje s ocem bio je izvrstan način da se ponovno družimo, kao i sa školskim prijateljem kojeg poznam od 13. godine, ali u posljednje se vrijeme uopće nismo družili, što zbog mog posla, što zbog njegova preseljenja u San Diego. Zato je ovo bila odlična prilika da se ponovno družimo. Osim toga, volim duga putovanja motociklom.

Kako to da s ocem imate tako dobar odnos pa da danas zajedno putujete motociklima?

- Kada sam imao 16 godina, moji su roditelji kupili restoran, što se pretvorilo u obiteljski posao, pa sam im i ja nastojao pomoći. Radeći s njima u restoranu, stvorili smo poseban odnos i jako mi je drago zbog toga.

Kada ste se prvi put zainteresirali za glumu?

- Bilo je to kod bivšeg učenika iz moje škole, zove se Donny Courtney, koji je kasnije pohađaoPartnerica u filmu 'Shame' mu je Carey Mulligan Gaiety School of Drama u Dublinu. Vratio se u Killarney, u moju školu St. Brendan’s, a kako mi nismo imali satove glume, on je rekao: “U redu, u srijedu imamo sat glume!” Tada sam imao 17 godina i odlučio sam otići na nekoliko tih satova. Ubrzo je on prestao predavati glumu jer je osnovao kazališnu skupinu, a meni je ponudio da tu i tamo odglumim neku ulogu u predstavi. Ja sam pristao i to je bio početak moje karijere. Prije toga nikad nisam razmišljao o glumi, želio sam biti glazbenik, gitarist u heavy metal bendu, ali nisam bio dovoljno dobar.

Dr. Jung je govorio da umjetnici nemaju slobodnu volju, što vi mislite o tome?

- Mislim da su u životu svakog čovjeka neke stvari predodređene. Ne znam puno o tome, to je za mene siva zona, ali ne vjerujem u koincidenciju u životu, radi se o tome da su stvari predodređene da se dogode i da tada dođeš do određene točke. Ne znam odnosi li se to samo na umjetnike. Za mene, na neki način, kad govorimo o glumi, nešto mi je govorilo, nešto me pozvalo da se bavim glumom, a ja sam osjetio da je to ono pravo, da je to ono čime bih se trebao baviti. Dotad je sve u mom životu bilo nekako obično, prosječno.

Imate 34 godine, postali ste slavni, smatrate li da je dobro da niste postali uspješni prije, jer uspjeh u dvadesetima zna mladim glumcima pomutiti pamet, udariti im u glavu?

- Zasigurno, iako slava može udariti u glavu i u mojim godinama. Sasvim sam zadovoljan što je uspjeh stigao u ovim godinama kad me neke stvari više ne mogu impresionirati onako kako bi me nekada mogle. Ponajprije mislim na glamur koji okružuje glumce, na zabave i prijatelje, na puno poklona i besplatnih stvari koje dobivaš, a sve to je vrlo zavodljivo. Zbog svega toga ego postaje sve veći i onda možete otići k vragu. A kad odete k vragu, pitate se “zašto mi više ne šalju besplatne košulje?” ili “zašto me više ne vole?” U svakom slučaju, to je vrlo opasno jer to nije stvaran život.

Nije li se to i vama događalo prije osam godina, nakon uloge u seriji “Združena braća”, zar niste i sami rekli da ste tada bili pomalo arogantni?

- Ne mislim da sam bio prearogantan, ali smatram da mi je to bila jako dobra lekcija. Mislio sam - “Cool, ovo je odličan početak glumačke karijere!”, a nakon toga – ništa. Godinu dana nisam dobio nikakvu ulogu. To me naučilo da ne potrošim sav novac i da u ovom poslu nikad ne znaš što slijedi jer ništa nije zagarantirano.

Kako objašnjavate da ste nakon filma “Glad” trenutačno jedan od najtraženijih glumaca?

- Osobno, osjećam se jako dobro. Postoji mnogo filmova koji ne ugledaju svjetlo dana, toliko puno odličnih glumaca i izvrsnih izvedbi prođu nezapaženo. Kada sam se počeo baviti glumom, imao sam 17 godina i tada sam si rekao: “Ovo je ono čime se želim baviti, ovo je najidealniji posao o kojem sam samo mogao sanjati.” Otad samo želim razmišljati na pravi način, ostati sabran i obaviti svoj posao najbolje što znam.

Za uspjeh je bio potreban i kvalitetan odabir uloga. Kako ste ih vi birali?

- Za mene je najbitniji scenarij, priča koja treba biti ispričana i zato prilikom svakog snimanja jako puno vremena posvećujem scenariju. Svaki scenarij pročitam 250 puta, što znači da svaki dan scenarij pročitam 10 puta i tako za svaki film. Sve slobodno vrijeme maksimalno iskoristim za čitanje scenarija. Imam li tri mjeseca za pripremanje uloge, onda imam dovoljno vremena da mogu puno puta pročitati scenarij. Da, naravno da mi se ponekad pomiješaju uloge ako čitam nekoliko različitih scenarija, no nekako se snađem.

Vaše uloge većinom su neobične i nekomercijalne. Kako ste se osjećali kada ste dobili ulogu u velikom komercijalnom filmu “X-Men: Prva generacija”?

- Želim glumiti i u velikim filmskim hitovima i u malim umjetničkim filmovima. Uloga u filmu “X-men” bila je prva uloga u visokobudžetnom filmu. Pitao sam se želim li to učiniti ili želim ostati izvan tog kruga. Želio sam napraviti taj korak, što mi je omogućilo da u Hollywoodu lakše utječem na razvoj vlastite karijere. Nakon uloge u velikom filmu kao što je “X-Men” rado ću snimiti mali film i svojim imenom omogućiti da se taj film financira. Osim toga, osobno volim pogledati avanturističke popcorn filmove kao i one socijalno angažirane. Za mene u “X-Menu” postoji jako puno zanimljivih stvari, sama ideja o odmetnicima za koje se smatra da ne pripadaju ljudskoj vrsti. A to smo svi mi osjetili u životu, u školi ili kasnije, kada smo nastojali pronaći mjesto kamo pripadamo.

Bavite li se nekim sportom?

- Volim go-kart, to je moj omiljeni sport na snimanjima filmova. Naročito kad nađem dobru stazu za go-kart. Postoji nekoliko odličnih staza u okolici Londona, dovoljno brzih za mene. Što se tiče tjelesne forme, najviše preskačem konop, udaram u boksačku vreću, a zatim vježbam kao i svi ostali. Ne volim vježbati, ali to daje dobre rezultate.

To vas pitam jer su vježba i dobar izgled danas obavezni, gotovo nužni za svakog glumca.

- Možda, ne bih se baš složio s tim. Dobar izgled je danas način na koji glumci privlače pažnju, ali meni je važnija mentalna snaga, jer mene vježbanje diže, osjećam se pun energije.

Odrasli ste u kuhinji, znači li to da znate kuhati?

- Da, ali ništa posebno. Kuham prilično jednostavna jela. Najbolje pripremam janjeće kotlete.

Znači li to da biste mogli skuhati večeru i pozvati djevojku na romantičnu večeru uz svijeće?

- Sasvim sigurno.

Imate li vremena za privatni život, za djevojku?

Michael Fassbender prvu zapaženiju ulogu imao je 2003. u seriji 'Združena braća'- Uvijek sam se divio glumcima koji su u braku i koji sve mogu uskladiti. Ovaj posao nudi ciganski način života, ujutro idi u neku drugu zemlju, u drugi hotel, voljenu osobu ne možeš ni viđati. A kada i imate vremena, onda se trudite da to vrijeme najbolje provedete, zatim se zbog posla opet morate razići. Zato je glumcima teško imati privatan život.

Znači da morate birati između privatnog i poslovnog života?

- Sada radim i to je ono što je moja strast, moj cilj. Na to sam fokusiran. Trenutačno sam oženjen svojim poslom. Možda ću se za nekoliko godina svima zahvaliti i baviti se nečim drugim. Ako budem imao obitelj i djecu, željet ću biti s njima. Trenutačno mi je posao najbitniji, kasnije ćemo vidjeti.

Slijedi uloga u filmu “Haywire” Stevena Soderbergha.

- To je lijepa, mala uloga, pojavljujem se u tri ili četiri scene.

Kako napreduje snimanje filma “Prometheus” redatelja Ridleya Scotta u kojem glumite glavnu ulogu?

- Ludilo, čisto ludilo. Ridley Scott je fantastičan. Oduševljava me opuštenost kojom radi i on i njegovi suradnici, a to je atmosfera koju volim. Scott je čovjek koji maksimalno pazi na detalje, pazi na prašinu na stalku, na rekvizite, na sve što se vidi na filmu, a istodobno kontrolira rad pet kamera. Iako mnogi kažu da je “Prometheus” prethodnik filma “Alien”, to nije točno. Ima određenih poveznica, prepoznat ćete ih, ali priča je drukčija.