Plan restrukturiranja brodogradilišta nevjerojatno je spor, a 15. siječnja Hrvatska mora dati prvo izvješće o privatizacijiHrvatska bi se zbog brodogradilišta opet mogla osramotiti pred Europom i dati povoda bilo kojoj stranci u nekom od parlamenata europskih država da blokira ratificiranje pristupnog ugovora. Razlog je nevjerojatno i neshvatljivo odugovlačenje s programom restrukturiranja i potpisivanjem ugovora za privatizaciju četiriju brodogradilišta - Brodosplita s povezanim tvrtkama, riječkog 3. maja, Brodotrogira i Kraljevice, koji zajedno zapošljavaju više od 7000 radnika. Iako investitori postoje - za Brodosplit je to samoborski DIV, a za preostala tri Jadranska ulaganja Danka Končara, nakon što smo završili pregovore s EU - u toj važnoj točki malo se toga pomaknulo s mjesta.

Najave su, podsjetimo, bile i da će se već na početku listopada provesti privatizacija, no to je daleko od istine. Kako upozoravaju upućeni, nakon završetka pregovora s EU sve se usporilo, pa se čak stalo i nagađati da neugodni posao privatizacije, koji donosi smanjenje broja radnika i kapaciteta proizvodnje, sadašnja HDZ-ova vlada ne želi obaviti prije izbora, nego ostaviti sljedećoj vladi. Hrvatska već 15. siječnja mora predati prvo izvješće o provedbi plana restrukturiranja brodogradilišta u sklopu monitoringa koji Europska komisija uvodi Hrvatskoj nakon potpisivanja pristupnog ugovora u prosincu. A sadašnjim tempom - nikakvo restrukturiranje brodogradilišta do tada neće početi.

TIME SE PRUŽA POVOD da Hrvatska bude optužena za neispunjenje obveza preuzetih pri zatvaranju poglavlja o tržišnom natjecanju. Čak i kad bi Europska komisija progledala kroz prste, dovoljno je da parlament samo jedne članice EU ne ratificira sporazum s Hrvatskom zbog neispunjavanja rokova privatizacije brodogradilišta pa da opet ostanemo pred europskim vratima i nakon 1. srpnja 2013. Uz to, neprovođenje plana restrukturiranja kroz privatizaciju nameće obvezu povrata milijardi kuna potpora danih brodogradilištima od 2006. godine, što bi značilo likvidaciju škverova. Hrvatska, prema ispregovaranom, mora podnositi izvješća o provedbi restrukturiranja svakih šest mjeseci u sklopu monitoringa. Neispunjavanje dogovorenoga automatski aktivira povrat potpora.

NEVJEROJATNA JE SPOROST kojom se radi. Vladino povjerenstvo za praćenje privatizacije brodogradilišta koje vodi Ruđer Friganović, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, prošlog tjedna održalo je nekoliko sastanaka, ali ništa o privatizaciji nije dogovoreno. U ovom trenutku potrebno je napraviti ugovor za prodaju Brodosplita samoborskom DIV-u, nakon što je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odobrila u srpnju plan restrukturiranja. Agencija za upravlljanje državnom imovinom (AUDIO) treba biti glavni sastavljač ugovora, a na sastancima povjerenstva prošlog tjedna nije se pojavio nitko iz te agencije. Za ostala tri brodogradilišta, 3. maj, Brodotrogir i Kraljevicu, treba napraviti plan restrukturiranja što ga mora odobriti AZTN, a nevjerojatno zvuči podatak da su rješenja za odobravanje već spremna, ali se od Ministarstva gospodarstva tražila nadopuna tek par dokumentata. Dokumenti se čekaju već mjesec dana. Tek nakon toga se mogu početi izrađivati ugovori o privatizaciji koji trebaju sadržavati jasne odredbe koliko će investitor uložiti, koje mjere mora provesti za održivost brodogradilišta i slično. Logično bi bilo da u izradi ugovora sudjeluju investitori jer ih oni moraju i potpisati. No, vlasnik samoborskog DIV-a Tomislav Debeljak prošliog je tjedna izjavio da ih nitko ne kontaktira i da nemaju pojma kada bi im ugovor za Brodosplit trebao biti predan na razmatranje. Za ostala tri brodogradilišta nije se došlo ni do te faze. Treba napomenuti da oba investitora imaju ozbiljnih zamjerki na stavove Vlade o tome što bi trebalo biti u ugovorima.

Jadranska ulaganja Danka Končara ne smatraju prihvatljivim plaćanje koncesijske naknade od tri kune po četvornom metru pomorskog dobra, dok DIV smatra da je jamstvo od 250 milijuna eura previsoko. Vlada tvrdi da su već u natječaju imali sve uvjete i da sada nema prostora za promjene. Jasno je da će, kada jednom otpočnu, samo pregovori s investitorima odnijeti dodatno vrijeme. Kad bi se ugovori i usuglasili između dviju strana, to ne znači i da se mogu potpisati. Prvo moraju biti prevedeni i poslani Europskoj komisiji u Bruxelles i treba pričekati njihovo odobrenje. U listopadu, a najkasnije početkom studenoga, Sabor će se raspustiti, a Vlada će postati tehnička. Tu se ukrštavaju tumačenja hoće li uopće tehnička Vlada moći potpisati ugovor o privatizaciji, čak ako bi se dogodilo čudo i čitav proces pripreme ugovora se ubrzao. Tehnička vlada ne smije sklapati ugovore značajnije vrijednosti, “osim ako bi se njihovim nepotpisivanjem izazvala materijalna šteta, odnosno ne bi se ispunile međunarodne obveze”. Iako se na prvi pogled čini da nema prepreke potpisivanju ugovora o privatizaciji, pravnik upućen u problematiku kaže da ih Vlada neće moći potpisati. Ugovor se radi po Zakonu o privatizaciji i nosi sa sobom višegodišnje financijske obveze za jamstva i potpore, pa se tek posredno može govoriti o međunarodnim obvezama.

Ministarstvo gospodarstva nije nam odgovorilo na upit o razlozima i posljedicama kašnjenja te pitanja može li tehnička Vlada potpisati ugovore o privatizaciji, što samo dokazuje tezu da se ni oni niti Agencija za upravljanje imovinom ne snalaze u pripremi privatizacijskih ugovora. Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata koja ima podružnice u brodogradilištima, kaže da su škverovi u neizvjesnoj situaciji.

“POTPUNO JE NEPRIHVATLJIVO i neshvatljivo Vladino odugovlačenje. Ako su točne spekulacije da strateški partneri ne mogu ispuniti svoje obveze, treba ih odbaciti. Ako to nije točno, nisam čuo ni jedan argument zašto se posao ne odrađuje, iako je privatizacija trebala već davno biti dovršena”, kaže Matijašević. On smatra da bi Vlada politički pogriješila ako ostavi privatizaciju za nakon izobra, jer će i radnici brodogradilišta kazniti na izborima takvo manipuliranje. Matijaševićeva sumnja da u biti investitori nisu spremni, ima podloge u već ranijim najavama, pogotovo DIV-a, da ne mogu osigurati jamstva od 250 milijuna eura. Također, ako Jadranska ulaganja nisu spremna uložiti obećanih 183 milijuna eura, ako se ne spusti koncesijska naknada, cijeli postupak privatizacije i sve potpisano s Bruxellesom past će u vodu, a brodogradilišta bi, kao neka u Poljskoj, mogla biti likvidirana, jer se problem nije rješavao godinama. Ne uključujući ranije desetljetno zatvaranje očiju pred problemom brodogradilišta, od 2006., kad se znalo da će brodogradilišta morati u privatizaciju i potpunu promjenu načina poslovanja, bilo je dovoljno vremena. Samo što ga je Vlada uvijek, kao i sada, koristila za političke igrice sa škverovima.