Tko god je okusio povlastice HDZ-ova dvostrukog računovodstva, nije mogao ostati zakonski i moralno neupitanNije više riječ samo o kaznenoj odgovornosti HDZ-ova stranačkog vrha pod vodstvom Ive Sanadera za korupciju i pranje novca. Nije riječ ni o odgovornosti stranačke organizacije kao pravne osobe. Nakon posljednjih informacija iz “bunkerirana” računovodstva, premijerka Jadranka Kosor izravna je meta USKOK-ove istrage zbog dvaju izbornih krugova predsjedničke kampanje iz 2005. Vlastoručno je potpisala falsificirani završni račun o trošku od 6,3 milijuna kuna, zataškavajući zasad nepoznat zbroj dodatnih milijuna iz “crne blagajne” HDZ-a. Falsificirani papir s njezinim potpisom još uvijek je u arhivu Državnoga izbornog povjerenstva.

OTKAKO SU Mladen Barišić, nekadašnji HDZov rizničar, i Branka Pavošević, bivša HDZ-ova blagajnica, priznali USKOK-u ilegalne prihode i rashode vladajuće stranke, iz pravosudnih izvora često dolaze vijesti da USKOK skuplja građu za kazneni progon HDZ-a kao pravne osobe. Bila bi to najblaža i najuglađenija forma kazneno- pravne odgovornosti za organizirani kriminal političke elite, koja ucjene i reket prakticira bez vatrenog oružja i izravna fizičkog nasilja. Najnovije informacije o sadržaju tajne računovodstvene dokumentacije, koje su ovih dana objavljene u Večernjem listu, precizno oslikavaju HDZ-ovu financijsku praksu koja je ugrubo odavno poznata: ni Jadranka Kosor ni bilo koji ljubimac Ive Sanadera nije mogao konzumirati sve materijalne privilegije HDZ-ova dvostrukoga računovodstva, a da pritom ostane zakonski i moralno-politički neupitan. Na izborne promocije Jadranke Kosor, nekoć Sanaderove najbliže suradnice, od 2004. do 2007. utrošeno je najmanje 13 milijuna kuna. Ipak, nisu za nju toliko opasne malverzacije u parlamentarnoj kampanji iz 2007., kojom je na HDZ-ovoj listi još jednom lansirana u Sabor. Za tadašnji financijski izvještaj doista je odgovorna stranka kao pravni subjekt na čelu sa svojim predsjednikom. No drukčije je s predsjedničkim izborima: kandidat je stranački autonoman pa je osobno kriv kad ga ulove u raskoraku između “ušminkanih” financijskih izvještaja i skrivenog stanja stvari.

POČETNI ZAKON koji o tome govori donesen je u srpnju 2004., upravo prije početka kampanje koja je ostala zapamćena po žestokim okršajima Mesić-Kosor. “Kandidati su dužni u roku od 15 dana nakon održavanja izbora dostaviti Državnom izbornom povjerenstvu podatke o visini i izvoru utrošenih sredstava koja su koristili za izbornu promidžbu”, stoji u aktu podužeg naziva Zakona o financiranju izborne promidžbe za predsjednika Republike. I svi ostali članci ponavljaju personalnu odgovornost svakoga kandidata koji, suprotno izričitoj zabrani, koristi donacije državnih poduzeća, nacionalnih, županijskih i općinskih proračuna ili financijske priloge stranih država. Srodni zakonski tekstovi o financiranju političkih stranaka prijete isključivo administrativnom i prekršajnom odgovornošću u obliku novčane globe. Ali je nevolja Jadranke Kosor sadržana u tome što je svaka predsjednička kampanja ekvivalent privatnom poduzeću s vlastitim direktorom i računom, pa ne može proći nekažnjeno za “zloporabu položaja i ovlasti” u protuzakonito ostvarenu profitu. Profit koji je osvojila ilegalnim troškovima svoje predsjedničke kampanje 2005. nije samo u 20-ak posto glasova nego i milijun kuna od države na konto ostvarenih rezultata, kako je to izbornim zakonom bilo propisano. Temelj afera oko HDZ-ove “crne kase” čine gotovinski izvori, koji su zakonom višestruko zabranjeni. Fimi-media i njene sestrinske marketinške agencije služile su samo za to da se likvidna sredstva MUP-a, MORH-a, Hrvatske poštanske banke i drugih prezaduženih državnih poduzeća prelijevaju u ilegalni HDZov fond. Taj novac trošen je na stranačko-političke i privatne potrebe HDZ-ovih političara. Na listi tajnih isplata našla su se imena od ministra Darka Milinovića do estradnih zvijezda angažiranih u svim HDZ-ovim kampanjama.

NARAVNO, U podijeli plijena sudjelovao je i Ratko Maček, direktor predsjedničke kampanje Jadranke Kosor iz 2005. Kako je zauvijek ostao sljubljen s njom, danas je siva eminencija promotivne ekipe u osvajanju nove runde HDZove vlasti na skorašnjim izborima 2011. Maček je vrlo upućen u tajno poslovanje HDZ-ovih kampanja. Navodno, čak nije nesklon suradnji s USKOK-om. Iako nijedna od HDZ-ovih kampanja nije nadmašila onu iz 2007., sumnjivi simptomi uočeni su već u predsjedničkoj utrci 2005. Nakon prvog izbornog kruga, na osnovi vlastita iskustva, Stipe Mesić otvorio je pitanje prve javno objavljene bilance Jadranke Kosor: kako je moguće da je uvodna faza njezine kampanje stajala samo pola milijuna kuna više od njegove, uz njezin neusporedivo veći broj TV spotova, plakata i podršku slavnih pjevača.

GODINU DANA nakon tih predsjedničkih izbora nevladina udruga Gong izdala je službeno priopćenje koje upozorava na to da je zamijećena “velika diskrepancija između objavljenih i stvarnih troškova HDZ-a”, prema ocjeni Gongovih aktivista, tri puta većima od priznatih. Nakon posljednjih dokaza o ilegalnu financiranju njezinih kampanja, Jadranka Kosor oglasila se svojom tipičnom pravedničkom frazom: “Sasvim je sigurno da oni koji su, ako je tako bilo, uzimali novac, moraju odgovarati pred licem pravde…” Premijerkina izjava pokazuje da ona misli isključivo na kaznenu odgovornost krajnjih korisnika HDZ-ova “crnog fonda”, pjevača i marketinških agencija, koji su dobivali novac na ruke. To bi pak trebalo značiti da opet ne zna što potpisuje, godinama ubirući samo zasluge zbog svoga rukopisa, nipošto vlastitu odgovornost.