Objavljeno u Nacionalu br. 349, 2002-07-24

Autor: Arijana Čulina

GOGE BJONDINA O OVIM I ONIM STVARIMA

Osnovat ću stranku glupih plavuša

Kad god se neko u politici posvađa, na pomolu je umnožavanje i počne stranačka dioba, koja je slična diobi stanice, samo se nikad ne zna oće li se stanica podilit na dva, tri ili više dijelova

GOGE BJONDINA O OVIM I ONIM STVARIMAGOGE BJONDINA O OVIM I ONIM STVARIMAIma manje dobrih vijesti i više manje loših vijesti. Najlošija vijest je šta nam eto ni priroda nije naklonjena. Prirodne nepogode tjeraju nam i ubijaju turiste. Pretprošli tjedan grom je ubio švedskog turista, prošli tjedan u oluji strada je austrijski turist kad mu je drvo palo na glavu a ovaj tjedan munja je udarila u mađarske turiste. Strašno. Nas su izgleda dotukle neke druge stvari u državi pa da kucnemo…. Hvala bogu, grom još nije.
Neke stvari padaju, neke stvari rastu, neke bi tili povećat, neke smanjit, neke ne možemo povećat, neke ne možemo smanjit. Ovako – pada natalitet, pada zaposlenost, pada standard, raste broj ministara, raste broj stranaka, rastu cijene.
Nikako ne možemo povećat zaposlenost i standard - valjda je jedino moguće povećavat ženske grudi i onu mušku stvar Kako kod nas svaki dan stranke niču ko male voćke poslije kiše, u dogledno vrime biće više ljudi na vlasti nego glasača Cijene bi tili smanjit a ne možemo, zaposlenost i standard bi tili povećat a ne daju nam. Zapravo mogućnosti da na bilo što u tom smislu utičemo, minimalne su i nikakve. Jedino šta je u današnjem svitu moguće smanjivat i povećavat je veličina ženskih grudi i one muške stvari koja se stručno zove pijenis. Ali za razliku od ženskih grudi koje bi neke žene tile smanjit, neke podignit i povećat, kod muških ostaje samo ova druga opcija – povećanje i podizanje. Nikoga do sada nismo čuli da bi ga tija smanjit.
A sad opširnije.
Dakle poznato je da u našoj zemlji natalitet pada, a razmjerno tome stranke niču svaki dan ko male voćke poslije kiše. Rekla sam vam već ja, kad se god neko posvađa, na pomolu je takozvano umnožavanje. Počne takozvana stranačka dioba koja je slična diobi stanice, samo se nikad ne zna oće li se stanica podijelit na dva, tri ili više dijelova, odnosno oćemo li dobit blizance, trizance ili rezance. Tako su diobom nastala dva HSP-a. Čisti HSP i šporki HSP, onda kad su se ono dovatili Gotovac i Budiša nastale su dvi liberalne stranke, samo ne znam koja je bila čista, a koja prljava, zatim kad je na izborima pobijedio SDP, nastao je DC jer je Vesna Škare izišla iz HDZ-a. Mislila si je: sad kad više niste na vlasti, neću se više sa vama igrat, nadalje kad su se dohvatili Sanader-kanader i dr. spletkaroš, kako Šeks kaže za Pašalića, rekla sam samoj sebi, evo ti sad diobe, sad će nastat dva HDZ-a. Šeks je za Pašalića još reka da mu je doktor umjetničko ime iza kojeg se krije genijalnost za spletke i intrige, a za Miroslava Tuđmana koji podržava Pašalića je reka da je tragična figura koja iz svoje akademske vizure lebdi u oblacima. Šeks misli da je bolje stajat čvrsto nogama na zemlji a da je samo glava u oblacima. Smetaju mu i ove titule, doktorska i akademska vizura. A mora bi i on doktorirat ako misli bit na nivou. U nas su sve sami doktori. Doktor ovaj, doktor onaj, jebate, kad spominju te puste doktore, ja nekad ne znan jel govore o Saboru ili bolnici. Uglavnom među tim strankama je takva zbunjoza i toliko ih ima da ja više ne znan koja je koja, šta koja oće i poručuje. Svi se međusobno tračaju, sastavljaju, rastavljaju, kombiniraju. Živi pičvajz. Pored ovih šta su ka poznatije HDZ, SDP, HSLS, HSP, HSS, tu su sad neke koje ne znan prevest punim imenom, neke SBHS, PGS, HND, EKG, DC9 i pitaj ti boga koje sve ne. A u p.m. više ne znaš ni koja je liva a koja desna. Čak nemaš ni pravi centar nego ti taj centar zovu desni ili livi centar. Ja ne znan, ali ja sam učila u školi iz matematike da je centar uvik centar. Centar kružnice, centar svita, centar za ravnotežu i tako. A ni u nogometu nemaš recimo livog centarfora i desnog centarfora, nema ni u građevini. Zamisli da statičar kaže centrirat ćemo kuću udesno. Pala bi, jebate, sto posto.
Onda dalje gledajte. Račan je bija super prijatelj sa Budišon prije izbora. Bili su prst i nokat, stalno su nešto zajedno šuškali, šaptali i planirali. Sigurno su se dogovarali bez krčmara da će Budiša bit predsjednik, Račan premijer i super. Međutim, tu je Račan bija pametniji. On je računa. Nema veze, ko god bude da bude predsjednik, meni je super, ja ostajem premijer, i kad je Mesić posta predsjednik, on ti je lipo Budiši okrenija leđa. A ja to stvarno ne kužim. Prije je predsjednik bija glavna faca, a sad je to premijer. Danas premijer vedri i oblači, okreće, obrće, drži mitinge i govorancije. Ti više ne možeš upalit Dnevnik a da ne vidiš Račana. Kad ja njega ne bi vidila jednu večer na teve ja bi mislila da mu se nešto dogodilo, majke mi. A predsjednika nigdi, samo putuje amo-tamo, prima domaća i strana izaslanstva i koji put se slika. Ustvari, mi smo pomalo ušli u Evropu i uzeli tu njihovu šemu. Kod nas ti predsjednik dođe ka neka vrsta kraljice u Britaniji, samo šta Mesić ne stanuje u vindzorskom dvorcu već u Banskim dvorima, al to je slično. I tamo ti je kod njih Toni Bler više na televiziji od kraljice Elizabete ka i šta je kod nas Račan više od Mesića. No da se mi vratimo na kronologiju događaja. Dakle, nedugo nakon izbora predsjednika Mijesića Budiša je ponudija ostavku. Reka je da mu je svega dosta i da ide ća. Meni je to zvučalo toliko nevjerojatno ka otprilike i da su otkrili znakove života na Saturnu. I normalno da nije nigdi iša, a di bi on iz politike, di bi mu bilo bolje, ma ajde. To je bila samo fora. Onda su ga neki iz ekipe nagovarali da ostane, ka ono, nemoj ić, Dražene, di ćeš sad, Dražene, i on ti se vratija. Zapravo nije ni otiša. Zato šta kod nas svi samo ka fol ponude ostavku a ovi iz ekipe im ne daju da odu da ne bi rovarili posli protiv njih. Živa jebada. E onda kronološki ide dalje. Račanu ti se izgleda smililo pa ponudija Budiši misto dopredsjednika. E tu se zajeba. Nije računa da onaj ko ti je najbliži zabija nož u leđa. I šta sad – može samo vikat “zar i ti, sine Brute”. No međutim nije to Šekspirova tragedija “Julije Cezar” već prije Brešanova komedija “Julije Cezar” pošto ovdi na sriću niko nikog nije ubija. A i čovik ne zna koji bi to bija žanr, tragedija ili komedija, jel ne znaš bili se na sve to smija ili plaka. Nož se odbija od Račana jel u maloj boci leži špirit i okrznija je Budišu. I rastali se. E sad Budiša je iz stranke izbacija zasad dvanaestoricu veličanstvenih, a Račan će isto smanjit vladu. Pa pošto je poznato da iz politike niko ne odlazi, samo se transformira ka energija ili raspoređuje, onda je za očekivat da će ovi Budišini doć u Račana, a ovi Račanovi u Budiše. I onda će udarit jedni protiv drugih, bit će opet jebade na sve strane. Oni koji se ne budu tili rasporedit ni tamo ni ovamo otiće u doktora Pašalića koji će skupit neku samostalnu ekipu nepoželjnih i izbačenih i osnovat novu stranku njemu poželjnih, a priča se čak da bi i ovi otpadnuti liberali mogli osnovat svoju stranku na čelu sa Radošem. Uglavnom neku stranku odmetnutih ćemo dobiti, a ko će bit Robin Hud, bumo videli. Na drugoj strani potpuno neočekivano Tomac i bivši gradonačelnik Zagreba Bandić osnivaju Hrvatske socijaldemokrate. I tako, dok se desni, livi i srednji množe, u međuvremenu sastali su se glavni livi Račan i glavni desni Sanader da ko fol razgovaraju o pravima manjina, Ustavu, UN-u i tako. Ne virujen ja da nisu i ovu domaću kužinu protresli. Šta su oni dvoje pričali, da nam je znat. Uglavnom, glavno da se oni više bave sobom nego onim zbog čega su tamo, a to su nagomilani problemi u zemlji koje zasad niko ne zna, neće, nije ga briga ili ne može riješit. Pitanje je samo ko će sve te stranke financirat. U dogledno vrime biće više ljudi na vlasti nego glasača. Pa za koga ćemo glasat? U ostalim državama imaš dvi do četri stranke maksimalno i bog. Kad voziš auto, moš samo ić livo-desno, naprid-natrag ili stat u mistu i vrtit se u centru. Pa sad vidi di ćeš. Ustvari, kad imaju svi svoju stranku, ja mislim da ću i ja osnovat svoju. Neka to bude stranka plavuša na čelu kojih ću naravno bit šefica ja. Kad ima stranaka onih koji vole crnu boju, ima crvenih, ima zelenih, pa nek bude i plavih. Moja će stranka imat najviše članova. Jer ja mislim da je ipak više plavuša nego ćelavaca, samo znan ja šta me čeka. Tamo će se opet one htjet podilit na stranku falših plavuša i stranku prirodnih plavuša. A ako mi ne budu dale da budem šefica glupih plavuša, takozvana Goge Bjondina, ja ću se obojat u crno pa ću bit šefica fatalnih crnki. Al kad svak u nas oće bit šef, oću i ja bit šefica, makar bila i na strani crnih vištica.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika