SREDNJI VIJEK: SEKSUALNOST
Srijeda, HRT 1, 20.03
kaktus
Nakon epizode «Bolest» ni ovaj put nismo gledali neki zdraviji rezultat, vengo isto ponavljanje uglavnom trećerazrednih općih mjesta iz sekundarne literature, opet dinamično ilustrirano nečim nepomičnim, ah, da, crtežima i slikama. Ponovljena je i autorova generalno skromna najava, ujedno i ocjena svake epizode i serije u cjelini: «Ovo je sunovrat u ponor povijesti, u tajnoviti srednji vijek». Sunovrat je i hrvatska riječ za narcis, generalno neprimjenjiva na Božidara Domagoja Burića koji se potpisao samo kao scenarist, redatelj, urednik i skladatelj, a mogao je i kao glumac, ali nije, što upućuje na nezdravu skromnost.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
vijenac
Gromu hvala i tko zna čemu još (možda novoj šefici Katji Kušec), Dnevnik nije počeo s domaćim političarima nego se odmah zapalila i izgorjela Termoelektrana Kosovo B. Poginuo je hrvatski radnik Željko Mikulić iz Strizivojne, bilo je 35 ozlijeđenih, vidjelo ih se u bolnici, čule su se i izjave, a emitirano je i dramatično telefonsko izvješće gđe koja je bila potpisana kao Jakupi Zulfia, Blue Sky Radio Priština, vjerovali ili ne.
Poslije ovog velikog bloka išlo je ono maleno što izaziva divljenje pomiješano s blagom nevjericom. Počelo se, iz studija, govoriti još nešto malo o poginulom i o okolnostima pogibije, a voditeljska faca izranjala je iz pozadine na kojoj se vidjela ploča s natpisom «Strizivojna». Htjelo nam se reći da su tvorci Dnevnika duboko svjesni naših najnižih strasti i pretplatničkih potreba. Tvorci znaju da bi na dobroj televiziji sve reporterske snage odmah nagrnule ne samo u rodno mjesto nego i u kuću poginulog da od bilo koga uplakanog iznude bilo što. Može izjavu, ako ne to, onda bar zgužvanu fotografiju poginulog, a najbolje i izjavu i fotografiju. Svaka čast tim dobrim ljudima i urednicima i nema veze što od njihovih profesionalno savršenih namjera oko trijumfalnog ulaska novinarstva u Strizivojnu, i Dnevnik uopće, nije ostvareno ništa. No čim se fotografija ceste s pločom na samom ulasku u neosvojeno mjesto plasira kao pobjednički trofej, a bitka s osnovama novinarstva tek se rasplamsava, e to onda znači da nade ipak ima, jer netko ili nešto želi kretanje u pravom smjeru.
Sa sve manje i manje hrvatskih političara u prvim minutama, prošlog je tjedna Dnevnik logično plovio od srijede prema svojoj suboti. Kako je od današnjeg hrvatskog političara gori samo hrvatski bankar, to je najgora bila srijeda, kad se pojavio šef Splitske banke g. Tomo Bolotin i izjavljivao nešto u kameru. Ovaj skromni čovjek, svojedobno nepravedno u novinama optuživan da je sam sebi isplaćivalo enormne novce, odabran je kao vjerodostojan svjedok za novinarski rad pod naslovom «naše su banke stabilne».
U četvrtak su prve dvije-tri stvari bile iz domaćeg političkog života i smrti, ali u petak tek jedna, a iza nje se na njene aktere Radoša i Budišu sasulo jedanaest tona hrane za kravlje ludilo (koštano brašno), koja je trebala biti davno spaljena, ali nije. Brašno je u skladištima u Sesvetama, Čakovcu i Bjelovaru, otkriva reporter čija se nevažna priča probila do visokog drugog mjesta, tik do najvrjednijih sinova hrvatskog naroda, dalje se nije moglo.

SPORT
Subota, HRT 1, 19.53
Četiri kaktusa
Najbolja hrvatska tenisačica Iva Majoli i njene druge igrale su u Austriji meč protiv Austrije i izgubile prva dva susreta. Odnekud se tu stvorio nezadovoljni reporter Mićo Dušanović koji proganja tenis dosljednošću konjske muhe, pa je gonjen bolesnom potrebom da spoji vijest i komentar izjavio nešto nad čim je Hrvatska mogla mudrovati uzaludna dva i pol sata. «Bilo je to prelako od onog što smo očekivali», glasila je zagonetka uz koju bi sjajno sjeo zagonetačev profinjeni osmijeh, no moglo se uživati samo u njegovu glasu, neizbježnom kad je riječ o tenisu. Umjesto da normalnu vijest o 0:2 početku protiv Austrije pročita dežurni sportski urednik ili bilo koje drugo neutralno biće, logički terorist Dušanović iz Delfa požurio se ukrasti avion za put u besmrtnost. Potom je autor najbesmislenije hrvatske rečenice dugo nad njom dumao i dumao. U svojem malom privatnom proročištu u kutu Sportske redakcije pitao se što je zapravo htio reći i već iste noći, u emisiji «Sport danas», u 22.25 h, bucko je jedini u Hrvatskoj znao rješenje. «Bilo je previše lako za domaćine», glasio je njegov drugi pokušaj stjecanja komentatorske slave nad nevinim činjenicama. Champollionu, koji nije bio sportski reporter, trebale su puste godine da pročita hijeroglife, a g. Dušanović je težu zadaću riješio za nepuna tri sata. I što sada? Umjesto da ga se smjesta potjera s posla (što je trebalo davno učiniti), sada će mu se morati dati veća plaća. Čak i ovakav rasplet može se komentirati idealnom rečenicom bilo je to prelako od onog što smo očekivali, što znači da ova univerzalna misao polako ali sigurno ulazi u opću upotrebu.

49. PULAFILMFESTIVAL
Subota, HRT 3, 22.39
Četiri kaktusa
Budući da «Pulu» financira država, onda se na državnoj tv najprije razgovara s državnim činovnicima koji rade na toj žalosnoj filmskoj smotri, pametnoj kao ministarstvo kulture. Poslije činovnika našlo se malo mjesta i za informacijice o dva filma, čak smo vidjeli i glumce, ali da se ne šokiramo nekom pravom domaćom zvijezdom, pokazali su nam djecu: Ozrena Martinovića i Katarinu Fabičević iz filma «Ne dao Bog većeg zla» Snježane i Gorana Tribusona.
Koliko god pametni ljudi u genijalnoj emisiji Sandre Antolić «Tišina, molim!» u nedjelju (Branka Šemen iz Pule, Lukas Nola s ceste i Vinko Brešan u studiju) govorili protiv ovakvog festivala, HRT mu baš za inat daje sve više prostora. U subotu i u nedjelju govorilo se samo o «Puli», a zbog njene nezaobilazne važnosti izvanredno će joj se ustupiti termin i iduće nedjelje, čemu se unaprijed radujemo.

TIŠINA, MOLIM!
Nedjelja, HRT 1, 22.00
četiri kaktusa
Ponovio se voditeljičin skandal s krivim proglašenjem pobjednika nagradne igre. Prošli put o tome se iz samilosti nije pisalo, jer je uz sirotu gđu Sandru Antolić, veliku uzdanicu velikih novih urednica, stajao kolega Dario Marković koji ju je odmah upozorio i proglasio pravog pobjednika. Ovaj put je on bio u Puli, pa je gospođa Sandra, ljubimica jakih žena, onako pametna kakva već jest, sama u studiju mirno izjavila da je nagradu (DVD player), osvojila gospođa Ružica sa svoja četiri točna odgovora, od mogućih šest. Budući da je gđa Ružica imala, u najboljem slučaju, samo tri točna odgovora, ne zna se što će gđi Sandri i Hrvatskoj televiziji uopće na to reći gospođa Milica koja je imala tri točna odgovora. Kako god da se tri gospođe nagode, brojanje točnih odgovora (jedan, dva, tri, četiri) očito je prezahtjevan posao za voditeljicu kalibra Antolić, što nas uvodi u posve novo razdoblje povijesti republičke i nacionalne tv. Ni nekadašnja TV Zagreb, ni sadašnja HRT, nisu imale voditeljice i voditelje koji bi bili toliko genijalni da ne znaju brojiti. Glavna urednica Jasna (Ulaga Valić) i urednica Umjetničkog programa Jasmina (Božinovska Živalj) imale su puno pravo da izaberu sebi ravnu Sandru, ali da im ona u njihovim kućama vodi dječje rođendane, a ne da se na nacionalnoj tv najprije ruga gledatelju koji ne zna što je netom vidio, a onda sama zaboravi što je bilo u prvom pitanju. Očito su pale jake pripreme za emisiju, sve se tu unaprijed proučavalo i jako gledalo, bar dobre tri sekunde, a onda su Jasna i Jasmina rekle možeš ti to, Sandra. I tako je rođena voditeljska zvijezda nove generacije.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 23.06
kaktus
Iz predsjednikove klimakterično guste debele crne obrve, ravno u sve hrvatske domove, večeras je stršila debela sijeda dlaka, dugačka otprilike kao kljova osrednjeg vepra. Njegova ekscelencija Stjepan Mesić očito nema ekscelentnih savjetnika koji bi mu pomogli oko kozmetičkih detalja, kad se gđa Milka već ne usudi. Nekoga tko bi mu grubo preporučio da se konačno već jednom uljudi i da u skladu s poštivanjem vlastite dobi počne redovito skraćivati čekinje iznad oba oka i ostale slavne postklimakterične muške ukrase, npr. dlake u nosu i ušima.
Logično je da za obrve jednog Brežnjeva nije bilo kosca, jer bi letjele glave, pa je tim veća odgovornost onog mladog stričeka savjetnika s tijesno sastavljenim debelim ustima, koji je sad u Umagu stajao iza dobro raspoloženog predsjednika i njegove sakrosantne flore, baš kao i neki dan na Cvjetnom trgu, kad je predsjednik kupio dvije knjige za vlastiti novac, što Tuđman, ruku na srce, nikada ne bi učinio, nego bi mu nacionalnu valutu dodavao netko iz pratnje. I sad takvom narodnom čovjeku kao što je Stjepan Prvi ne reći za obrve. Osoba dostojna svoje profesije, umjesto da mudro šuti kao da je brijač cara Trajana a ne Mesićev savjetnik, trebala bi u gornjem vanjskom džepiću svojeg državnog sakoa uvijek nositi mali etui sa škaricama i tren prije predsjednikova izlaza pred kamere štricnuti svaku radoznalu dlaku.