Objavljeno u Nacionalu br. 351, 2002-08-05

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA

Tomčeva nesuvisla kritika Račana pokazuje da i od lošeg postoji gore

Ako račanizam boluje od totalne nekompetencije, Tomčeva ideologija hrvatske sloge i falš-nacionalizma nije ni za rubriku priča za malu djecu

Zdravko Tomac i Ivica RačanZdravko Tomac i Ivica RačanIz SDP-a se napokon čula prva samokritika. Vijest je na prvi pogled dobra, no sve ono što je prati izrazito je negativno. Najproblematičniji je autor, njegove teze, ali i činjenica da ona nije izgovorena nego je tek kao ekskluzivni dokument objavljena naknadno. Riječ je o govoru esdepeovskog doktora Zdravka Tomca, koji je bio pripremljen za posljednju sjednicu Glavnog odbora SDP-a. Doktor ga nije pročitao jer je zaključio da Račan nije došao čuti mišljenje svoje stranačke baze nego samo ishoditi podršku za nastavak svoje dosadašnje politike.
Uz već poslovično priklanjanje Budiši i agitiranje za politiku hrvatske sloge (čitaj: sveopće stagnacije), Tomac traži da se prestane zaoštravati odnose prema HSLS-u. Njegovi su zahtjevi nerealni. HSLS se rasuo kao kula od karata. SDP nema potrebu graditi drukčiju politiku prema svom nekadašnjem koalicijskom partneru, zato što on to više nije niti će tako skoro to biti. Budiša je bez objašnjenja odustao od projekta politike novog smjera. On svoju budućnost vidi u koaliciji desnog centra, pa se stoga SDP u situaciji kad je formirao manjinsku vladu nema razloga određivati prema toj minornoj stranci koja na sljedećim izborima najvjerojatnije neće prijeći izborni prag. Svi Budišini i Tomčevi zajednički politički projekti, koji uvijek nastaju kao izvedenica iz nekadašnje Vlade nacionalnog jedinstva, najobičnija su politička demagogija, što se najbolje pokazalo u dvije prilike: neuspješnoj Budišinoj kampanji za predsjednika i nekoliko kriza Vlade koju je prouzročila upravo njihova politika zauzimanja za pretpolitičku hrvatsku slogu.

Konzervirani aparatčik iz Kockice

Dvije i pol godine nakon izbora esdepeovski doktor sjetio se da bi socijaldemokrati trebali stati uz radnike, a ne uz kapitaliste. Klijentelizam vrhovničko-pavićevskog tipa bitan je sadržaj moderne esdepeovštine. Tomac se prekasno sjetio. Bez vrhovnika i Pavića, Račan se ruši zato što nije sviknut na neizvjesnost demokratskih mijena. Stabilna razmjena usluga Račanov je glavni oslonac u postavljanju stupova svoje vlasti. Bez Butkovićeve komične apologetike Račan bi postao ono što i jest – konzervirani aparatčik iz Kockice na Prisavlju. Doktorovo zauzimanje za radnike stoga je za Račan krajnje opasno. “Nismo ispravili socijalne nepravde, ni kaznili tajkune”, žali se Tomac ne shvaćajući da tako neizravno poziva na rušenje Račana. Jer kad bi Račan stao na stranu radnika i kad bi kaznio tajkune, na čijem bi brodu onda ljetovao i u kojim bi novinama onda izlazile ode njegovoj nezamjenjivosti i savršenstvu njegove politike.
Kad bi u Hrvatskoj zaživjela vladavina prava, kad bi radnici i njihova prava bili zaštićeni, kad bi kapitalisti rasli u sustavu s pravilima i jednakim šansama za sve i kad bi svima bilo vraćeno ono što im je pokradeno, bio bi stvoren sustav u kojem bi Račan, Tomac, Sanader ili Pašalić postali sasvim nevažni. Izbrušeni sustav raspodjele društvene moći, postizanje pravde, urednog i izbalansiranog državnog aparata, koji se ravna prema zakonima regulirao bi društvene odnose u smjeru države reda, rada i blagostanja. Zasad imenovani i takvo društvo isključuju jedni druge, a Tomac zazivanjem pravde škodi svom partijskom šefu, kao i ostalim frendovima iz klape hrvatske sloge.
U svojoj kritici račanizma Tomac je najopasniji na polju tzv. nacionalnih pitanja. Iako je nemoguće pronaći nekog stručnjaka koji bi logičnim i zdravorazumskim kategorijama objasnio sadržaj te sintagme, osim težnje da Hrvatska postane uređena i bogata država, Tomac tu besmislicu razlaže cijelim nizom izvedenica, pa tako kaže da dramatično izbijaju novi nacionalni problemi, da dolazi do podjela hrvatskog nacionalnog bića, da puštamo da Hrvati u BiH postanu manjina, da moramo odbiti ideje o zapadnom Balkanu te Hrvatsku odrediti kao srednjoeuropsku i mediteransku zemlju. S doktorovim besmislicama izlišno je polemizirati, jer one spadaju u sferu ideologije, a upravo njome, čini se, SDP će pokušati zadržati vlast i u ovom predizbornom vremenu nastojati kontrirati hadezeovskoj nacionalističkoj retorici, koja kao i uvijek svoje ishodište nalazi u impotentnosti da se riješe stvarni problemi građana Hrvatske.

Varanje birača

Ukratko, ako ne možemo zaposliti ljude, kazniti tajkune, vratiti oteto, izgraditi efikasnu društvenu upravu, u dijalogu riješiti probleme sa susjedima, prihvatiti zakonodavstvo moderne i uspješne Europe, suočiti se s domaćim ratnim zločinima i nefunkcioniranjem prava, onda ćemo se vrlo lako vratiti na tuđmanističku političku metodologiju. Nesposobni i nekonceptualni Budiša izvući će se iz onoga što je sam zakuhao jednom pozivajući se na Gotovinu i zapovjednu odgovornost, a drugi put na zaštitu nacionalnih interesa u slučaju NE Krško. Račan će vlastitu nemogućnost da odgovori na bilo koje relevantno društveno i državno pitanje kompenzirati zaoštravanjem odnosa sa Srbijom tražeći da se njena vojska povuče s granice. Sanader će odbiti sporazum o suradnji s EU jer nema ništa pametnije i suvislije, dok će njegov vječiti konkurent i još jedan lažni doktor hrvatske politike Ivić Pašalić završiti ondje gdje jedino i može opstati, na sajmištu Sinjske alke gdje se svake godine okuplja raznorazno smeće hrvatske političke perverzije.
Sve rečeno upućuje samo na jedno: hrvatska politika ne može se suočiti s realnim problemima pa stoga, kao i svojedobno Tuđman, sve brže prelazi u sferu iracionalnog izmišljajući ratnohuškačke teme ne bi li prikrila vlastitu političku golotinju pred narodom koji još jednom pokušava prevariti.
Haaški sud, međunarodna zajednica, SAD, Srbija, Slovenija, Hrvati kao manjina u BiH, Norac, Gotovina – to će biti teme kojima će se lažno pokušati potkupiti birači na sljedećim izborima. Zdravomisleći ljudi Hrvatske znat će da je riječ o još jednom prodaji muda pod bubrege. Hrvatski nacionalni interesi brane se u Hrvatskoj, njenim usustavljenjem i unormalnjenjem.
Izmišljanjem vanjskih opasnosti i neprijatelja najbolje se razotkriva nesposobnost aktualne hrvatske politike da prepozna ključne probleme i ukaže na putove i metode razrješenja.
Zdravko Tomac svojom nesuvislom kritikom račanizma nedvosmisleno pokazuje da i od lošega uvijek postoji još gore. Ako račanizam boluje od totalne sljepoće i nekompetencije, Tomčeva ideologija hrvatske sloge i esdepeovskog falš-nacionalizma ne može se svrstati ni u rubrike priča za malu djecu.
Na sreću, i ona bi shvatila da se radi o najordinarnijoj demagogiji prve vrste, u koju nitko, pa ni mala djeca, ne mogu vjerovati.
Vremena su se promijenila. Tomac nije. Politika i birači takve lako zaboravljaju.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika