20.09.2011. / 07:00

Autor: Bojana Križić

Goran Ivanišević: Moj svijet se vrti oko Tatjane i naše djece

Splitski tenisač koji je prošlog tjedna, na svoj 40. rođendan, postao glasnogovornik SKOK-a, Sajma sporta i slobodnog vremena, samo je za Extru pričao o svom životu nakon prekida karijere, otkrio je kakav je otac, zašto mu je najdraže sa suprugom vježbati pilates te je priznao da više gotovo uopće ne igra tenis

"Tatjana mi je otkrila pilates i sad vježbamo zajedno, to je naš mali ritual", otkriva splitski tenisač Goran Ivanišević"Tatjana mi je otkrila pilates i sad vježbamo zajedno, to je naš mali ritual", otkriva splitski tenisač Goran IvaniševićIako priznaje da je jako temperamentna osoba i često onakav kakvog smo ga navikli gledati na terenu, tenisač Goran Ivanišević, osvajač Wimbledona i Davis Cupa, primirio se uz obitelj - suprugu Tatjanu, kćer Amber i sina Emanuela. Najveće brige sada mu zadaju nestašni klinci, kakav je bio i on sam, i Goranovo vrijeme uglavnom je posvećeno njima. Tenisač je proglašen i zaštitnim licem SKOK-a, Sajma sporta i slobodnog vremena, sportske opreme i rekvizita, kao i pratećih manifestacija - Kongresa fitnessa i aerobika te Pilates i BodyMind konvencije. I to upravo na 40. rođendan, kada smo s njime razgovarali.

EXTRA: Sretan rođendan! Kako ga mislite proslaviti?

- Pa ništa specijalno, puhati svjećice s klincima. Oni su najviše uzbuđeni oko toga, jedva čekaju da proslave s tatom. A kad oni slave rođendane, onda pozovu svoje prijatelje, pa ih sve zajedno odvedemo u igraonicu i tamo je pravo veselje. Tako je najbolje jer ako slave doma, onda prave nered, a ‘ko će to poslije čistiti?

EXTRA: Upravo na svoj rođendan postali ste glasnogovornik SKOK-a, Sajma sporta i slobodnog vremena. Zbog čega ste prihvatili taj izazov?

- To je odličan projekt Orlanda Lopca i njegove ekipe. Poražavajuće statistike pokazuju da se samo tri do pet posto ljudi bavi rekreativnim sportom, a moja je misija da to podignem na neku normalnu razinu. Na SKOK-u će se ljudi moći raspitati o zdravoj prehrani, načinima vježbanja, rekreativnim sportovima i ja im garantiram da će im malo sporta promijeniti život nabolje.

EXTRA: Kako vi koristite slobodno vrijeme?

- U teretanu idem svakog dana, a dvaput tjedno na pilates. Tenis ne mogu igrati jer mi se stvarno više ne da. Šesnaest godina sam ga igrao po pet sati dnevno, minimalno. Sad čekam da mi dođe gušt. Ali volim ove seniorske turnire, trudim se biti spreman.

EXTRA: Zašto baš pilates?

- Ja sam dosta krut, a u tih nekoliko mjeseci, koliko sam išao na pilates, postao sam puno fleksibilniji i nevjerojatno je koliko se tijelo promijeni. Žao mi je što to nisam prije otkrio, puno bi mi pomoglo u karijeri. Tatjana i ja idemo na pilates skupa, ona me i nagovorila, to je postala naša mala rutina.

EXTRA: A klinci? S tatom svjetskim tenisačem moraju imati velike ambicije.

- Emanuel će sad početi s gimnastikom. Taman mu je vrijeme, između tri i četiri godine. Ja se ne bih volio gurati previše u njihove živote, nisam od tih. Volio bih da se bavi sportom, ali se nadam da će to biti neki kolektivni sport, a ne da ima samo tatu pa da tata čupa kosu ispred televizora.

Cijeli interview pročitajte u tiskanom izdanju Extre!

Vezane vijesti

Ivanišević neće volonterski voditi Davis Cup reprezentaciju

Ivanišević neće volonterski voditi Davis Cup reprezentaciju

Goran Ivanišević demantirao je u srijedu navode Upravnog odbora Hrvatskog teniskog saveza kako će volonterski voditi hrvatsku Davis Cup… Više

Komentari

registracija
7/6/07

IvanVrhovljan, 20.09.11. 10:08

Ivanišević kaže da mu je dosta njegove profesionalne strasti, tenisa. Sumnjam je li to uoće bila ugodna strast. Ovaj primjer oko profesionalnog vrhunskog sporta govori o zastranjenju suvremenog profesionanog bavljenja sportom koji proizvodi "obrnute invaide" kako bi napisao F. Nietzsche, misleći na razvijanje samo jednog segmenta ljudskih sposobnosti, a na uštrb svih ostalih u kojima se postaje invalidom. Valjda neće i svog sina tjerati u profesionalne vode sa previše odricanja i napora i jednostrane afirmacije da bi se zbog nekih vrhunskh poena, golova, sitnih stotinki ili cm moglo i živjeti. I to živjeti kao top-uzor za svu djecu za koju nema mjesta na "top" mjestima. Pa, bi onda ona trebala biti nesretna?! Takva gužva postoji i u profesionalnoj glazbi, glumi... svugdje gužva nedostatak novca i depresija. Kada ćemo djecu odgajati izvan te takmičarske sheme? Dakle ne po shemi: pobijedi, udri ga, budi najbolji, carpe diem (za sebe)! Ta i slična sranja imao sam prilike slušati od roditelja koji su zajebali svoju djecu. Umjesto da ih odgajamo u po shemi: budi kao i ostali, suosjećaj s njima u ravnopravnosti, budi marljiv u svim poslovima koji te u životu zapadnu, a hobije koje voliš, upražanjavaj samo toliko, koliko ih i voliš!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika