Aktualna vlast u Sinju i Cetinskoj krajini na sljedećim parlamentarnim izborima nema što tražiti. Vrijeme za promjene je potpuno sazrelo. To je mogao osjetiti svatko tko je 4. kolovoza bio u Sinju.Situacija u Hrvatskoj podsjeća na kraj 1998. i početak 1999. godine. Osnovne karakteristike te situacije su nemoć vlasti i blokada sustava. Premijer Račan nije uspio postići poželjna osvježenja u novoj vladi, osim novog ministra gospodarstva dr. Ljube Jurčića, a povukao je i visokorizičan potez imenovanjem Željke Antunović za novu ministricu obrane. Treba respektirati političke iskustvo Željke Antunović, ali ipak ona je osoba bez ikakvog iskustva na području obrane i nacionalne sigurnosti. Uz imenovanje dr. Gvozdena Flege za novog ministra znanosti te Gordane Sobol za ministricu bez portfelja, SDP je preuzeo gotovo svu odgovornost za uspjeh nove Račanove vlade. Nemoć sustava ogleda se u svakodnevnim događanjima na političkoj sceni Hrvatske te odražava odnose u vladajućoj koaliciji, a posebno odnose između SDP-a i HSS-a.

Nitko ne uči od prošlosti

Tragikomična je situacija s događanjima u ACI-ju gdje su u aferu upletene neke osobe bliske SDP-u i premijeru Račanu (Damir Vrhovnik). Slično je i kod odnosa Vlade prema “Diokomu” radi prijateljskog odnosa Slavka Linića s M. Ježićem u situaciji s “Viktorom Lencem” te sanacijom i privatizacijom Riječke banke ili prodaje “Excelsiora” ne treba dodatno govoriti. Ukratko, Vlada je slaba i nemoćna prema svojima, posebno onima koji imaju snažne političke zaštitnike. Takva vlada može lako donijeti odluku o povećanju cijene struje i plina i tumačiti da je to u korist potrošača (što nitko ne prihvaća), ali ne i brzo riješiti bilo kakvu aferu, posebno ne onda ako se sukobljavaju stranački interesi unutar koalicije ili ako su upletene snažne stranačke ličnosti. Takva vlada ne može uspjeti, a posebno teško može povlačiti ozbiljne reformske poteze.
Nespretnosti i napetosti oko donošenja Ustavnog zakona o zaštiti manjina, vrlo važne međunarodne obveze RH, imaju već i međunarodne posljedice iako je vladina radna skupina sačinila korektnu podlogu za donošenje tog zakona. Sada je očito da će se potpuno politizirati donošenje tog zakona u drugom čitanju te da je propuštena šansa da se zakon donese po hitnom postupku. U tome se nisu najbolje snašli ni zastupnici manjina pa snose dio odgovornosti za nedonošenje tog važnog ustavnog zakona, iako je ipak najveća odgovornost na SDP-u, a veliku odgovornost za donošenje tog zakona ima i HDZ. Neka događanja iz kraja 1998. i početka 1999. podsjećaju na današnju političku situaciju u Hrvatskoj. Predsjednik Tuđman, kao i gotovo cijeli državni vrh, bio je svjestan da se nešto radikalno mora promijeniti u državnoj upravi, a posebno Vladi kako bi sustav državne vlasti bolje funkcionirao te kako bi se povratila naklonost birača. Čak su i različite frakcije u HDZ-u imale visok stupanj suglasnosti o nekim kadrovskim rješenjima, ali ne i o opsegu promjena.
Predsjednik Tuđman je za vrijeme službenog puta u Moskvu i službeno započeo razgovore o velikoj rekonstrukciji Vlade. Za vrijeme tog državnog posjeta Moskvi razgovarao je sa mnom, Ljerkom Mintas- Hodak i Ivicom Kostovićem, a kasnije je i proširio krug ljudi od kojih je tražio savjete za široku rekonstrukciju Vlade te konkretne prijedloge. Zadnji razgovori takve vrste vođeni su za vrijeme službenog puta predsjednika Tuđmana u Grčku. To su bili i posljednji razgovori. Sve je palo u vodu kad bi se počelo razgovarati o konkretnim potezima i reformama, odnosima prema medijima i međunarodnoj zajednici te posebno privatizacijskim promašajima i nekim ljudima iz gospodarstva koji su imali svoje snažne političke zaštitnike.
HDZ je skupo platio cijenu takve blokade sustava. Na sadašnjoj je vladajućoj koaliciji ili, još preciznije, šarolikoj i nestabilnoj parlamentarnoj većini, da barem nešto političkog iskustva izvuče iz tog razdoblja vlasti HDZ-a. Na žalost, dosad se nije moglo primijetiti da se uči na tuđim pogreškama.

Sinjska alka

Nakon što je predsjednik Republike Stipe Mesić otkazao pokroviteljstvo Sinjske alke te nakon prošlogodišnjih incidenata aktualna vlast potpuno je marginalizirala i ignorirala Alku. To se, kao i uvijek u povijesti, pokazalo potpuno kontraproduktivnim. Alka je održana u vrlo dobroj atmosferi, bez ijednog spomena vrijednog incidenta. Natjecateljski dio bio je osrednji, ali vrlo zanimljiv. Govor alkarskog vojvode, stožernog brigadira Ante Kotromanovića bio je odmjeren, iznenađujuće balansiran, kritičan prema bivšoj i sadašnjoj vlasti te usmjeren prema budućnosti. Naglašena je briga za hrvatske branitelje, a posebno za hrvatske generale, što je i razumljivo za jednog od najistaknutijih branitelja Domovinskog rata.
Bilo je i nekoliko nacionalistički orijentiranih primitivnih manekena, kao što je bio jedan u novinarskoj loži, koji su više djelovali kao provokatori nego što su se uklapali u atmosferu u gledateljstvu. Prisutnost na Alki Karla von Habsburga i nekoliko europskih plemićkih obitelji bila je vrlo simpatično, ali ipak treba priznati da nije moglo potpuno nadomjestiti prisutnost stranih veleposlanika. Taj ”štih”, kao i prisutnost značajnih medijski eksponiranih ličnosti iz kulture, znanosti, filma i medija ipak su nedostajali ovogodišnjoj Alki. Ali unatoč tim nedostacima, kao i nekim protokolarnim nespretnostima, ovogodišnja Alka bila je i zanimljiva i postigla je uspjeh, a marginaliziranje Alke potpun neuspjeh.
Prisutnost cjelokupne oporbe na Alki bila je gotovo glavni medijski događaj koji će s više ili manje razloga izazvati brojne medijske špekulacije. Glavna karakteristika atmosfere na Alki bila je više nego jasna – aktualna vlast u Sinju i Cetinskoj krajini na sljedećim parlamentarnim izborima nema što tražiti. Vrijeme za promjene je potpuno sazrelo. To je mogao osjetiti svatko tko je 4. kolovoza bio u Sinju.
Knin je na dan središnje proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti bio gotovo prazan i depresivan. Ni po čemu se nije osjećala radost pobjede i slobode. To je veliko upozorenje za cijelu državu, za sve političke stranke, a posebno za aktualnu vlast.