'Za tvrtku Arena dizajnirat ću svoju prvu industrijski izrađenu kolekciju'La vita tra le dita - kažu Talijani, u slobodnom prijevodu „život u vlastitim rukama", ili doslovno: među prstima - za neke je istinitija izreka nego za druge. Za najnagrađivanijeg hrvatskog modnog dizajnera Igora Galaša to je svakako vrlo točno, mada bi se u njegovu slučaju moglo poetično reći i život između pletaćih igala. Kako od jedne niti nastaje pulover? - pitao se kao mali ovaj apsolvent TTF-a s prosjekom ocjena 4,9 - dok je znatiželjno gledao mamu kako plete. "Prvi sam džemper ispleo kad mi je bilo sedam godina.

Otkad znam za sebe, fascinirale su me najzahtjevnije i najkompliciranije stvari, a pogotovo pletivo, jer mi nikako nije bilo jasno kako mama od jedne niti radi te male stvari za mene, kako nastaje nešto kompaktno, plošno, unikatno. To me toliko zaintrigiralo da nisam prestao istraživati sve do danas, a još nisam istražio ni najmanji dio mogućnosti koje pruža pletivo. U mojoj haljini ponekad je i do 15 kilograma vune, a pletivo je toliko izdašno u inspiraciji da u svakoj kolekciji otkrijem nešto novo, neki novi način izrade, neku novu formu, poruku", izjavio je svojedobno Galaš za sajt femina.hr. Ovog zaljubljenika u teksture, konstrukcije, vunu, lan, pamuk put je vodio od rodne Koprivnice, preko Križevaca u kojima živi, do Varaždina i Modne gušterice, gdje se prvi put istaknuo, do Fashion.hr-a, pa preko Italije, Berlina (ESMOD), Pekinga, (Peking Hempel Award: među 40.000 prijava osvojio broncu za kolekciju i zlato za skicu), Novog Zelanda (gdje mu je u žiriju bila legendarna kreatorica Zandra Rhodes koja ga vidi i kao mogućeg budućeg kreativnog direktora branda Missoni), preko Poljske, San Francisca, do - uskoro - Bostona i - na proljeće iduće godine, jednog od najslavijih i najvažnijih modnih tjedana, newyorškog Mercedes Benz Fashion Weeka.
Većina, iako ne sve, od njegovih čak 13 međunarodnih nagrada su sa studentskih modnih natjecanja, ali je time njihova vrijednost čak i superiorna nekim komercijalnim modnim smotrama na kojima je gotovo dovoljno platiti visoku kotizaciju i - nastupaš. Galaševa ponbjednička haljina iz Novog Zelanda trenutačno je kao dio stalnog postava izložena u Pekingu, u kineskom Muzeju suvremene umjetnosti, a na temelju njegovih kolekcija u Kanadi na fakultetima dizajna pišu se diplomski radovi. Već neko vrijeme Galašu ponude pljušte sa svih strana svijeta, što se osobito intenziviralo nakon posljednje časti. Nedavno je u produkciji organizacije Melange osvojio titulu svjetskog ambasadora mode, što istodobo zvuči prestižno, ali i pretenciozno. No nema bojazni za isprazne velike riječi i nedostatak prave ambicije i akcije: pod predsjedanjem Nicka Navarra, produkcija Melange je organizacija koja misli ozbiljno, a ambicije su joj usmjerene prema stvaranaju svojevrsnog novog Cirque du Soleila za mlade talente, kombiniranja raznih vidova umjetnosti i njegovanja izvrsnosti te spajanja svega u show koji nije isključivo modni događaj tijesno povezan s pistom.

Izrastao iz tekstilnog odjela Škole za primijenjenu umjetnost, 29-godišnji Galaš oduvijek je klasični radoholičar kojem nije nimalo teško raditi 15 sati dnevno, ustati u tri ujutro samo da skicira model koji mu je pao na pamet usred noći, prije revija ne spavati po nekoliko dana. To je mladi čovjek koji je vunu toliko upleo u svoj život da je nosi i u pletenicama u kosi. Ovaj je kreativac jedan od od onih rijetkih čija lijeva i desna polutka mozga začudno podjednako dobro funkcioniraju, pa je, osim što je maštao o galaksijama gdje je sve pleteno i stvarao onirične kolekcija koje prizivaju Tolkiena i "Gospodara prstenova", osim što eksperimentira s kontrastima i odnosima materijala i tekstura u boji, bavi se poviješću umjetnosti i proučava razvoj liturgijskog ruha, pa je izradio nekoliko misnica, od kojih je jednu nosio zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, jednako tako hladnokrvno i spremno surađuje s industrijom i raduje se suradnji sa 60-godišnjom pulskom trikotažom Arena. Premda zaigran i zanesenjak, točno zna što ne želi, pa je nedavno odbio ponudu koju bi mnogi smatrali itekako primamljivom.
"Kad mi je Benetton ponudio stažiranje i upoznavanje s njihovim načinom rada, od izrade skica do završnih radova u tvornici, moram priznati da je to bio izazov i tri dana sam razmišljao. Iako je riječ o velikom brendu, ponudu na kraju nisam prihvatio. Ponuda je još uvijek otvorena, a mislim da je čelne ljude ondje ugodno iznenadilo to što je nisam odmah prihvatio, jer za taj posao ne bih bio plaćen. Uostalom, baš je u isto vrijeme stigla i ponuda pulske Arene, mogućnost da dizajniram svoju prvu industrijski izrađenu kolekciju. Zadovoljan sam, a i kupci su jako zadovoljni jer u Areninim dućanima cijene mojih modela odudaraju maksimalno 20 posto od njihovih uobičajenih cijena, mislim da je najskuplji komad raskošni zimski pleteni kaput koji košta oko 2500 kuna.Na skorašnjem Fashion.hr-u nastupit ću kao kreativni direktor pulske Arene, s linijom Additive Collection by Galaš, a u planu su i dva specijalizirana dućana Additive add Galaš."

Usprkos snovima o Americi i radu u timu Marca Jacobsa, a onda jednoga dana i Parizu, pod vlastitom etiketom, zasada Galaš, koji ima snage i strasti napretek za sve, lojalno odrađuje obaveze prema Fashion.hr-u ("uostalom, ja sam dijete Fashion.hr-a"), kao i svojoj profesorici Nini Režek-Wilson, pa će na jesenskom Modnom ormaru prikazati deset ekskluzivno za taj događaj kreiranih kreacija-instalacija, svojevrsnu capsule kolekciju. Nakon toga Boston, Meksiko i Brazil, po ugovoru s Melangeom, a smiješi mu se i predavačko mjesto na uglednoj modnoj ESMOD školi u Lyonu u Francuskoj.
"Radim i nešto poput visoke mode, unikatne stvari, skulpture od vune i neobične oblike, ali razmišljam i o funkcionalnosti i raščlanjivanju tih modela na svakodnevno nosive komade odjeće koji mogu odlično funkcionirati na ulici. Mogu odvojiti svoje umjetničko stvaranje od kreiranja za masovno tržište. Za svaku se kolekciju pripremam kao da mi je prva, samokritičan sam do bola, što nije uvijek slučaj među kreatorima koji uvijek misle da su baš oni najbolji. Nakon sve više priznanja i nagrada sad mi se otvaraju mnoga vrata. Guttentag mi je ponudio kostimografiju u svom idućem filmu, Guila Kessous mi je ponudila suradnju kod Gaultiera, modele su mi snimali za časopis California Bay, a ostavio sam neke modele i za zimski Vogue. Vidjet ćemo. Ne zanosim se, ali razmišljam pozitivno i veselim se. Živim sada i ovdje."

U cijeloj filozofiji Galševe mode najvažnije je možda čuvanje starih tehnika pletenja, što je njemu prirodno, a ne nešto naučeno i programatsko: "Nije mi nimalo nevažno da uživam u onome što radim, pa kad se poput bakice zavalim u kauč i stanem plesti, ne doživljavam to kao tlaku, nego kao relaksaciju. Baš kao moja baka. A pritom na starinski način proširujem očice, koristim starinske preplete... I nije mi teško plesti dan i noć, od sedam ujutro do deset navečer, tri tjedna plesti jednu haljinu. Istražujem vunu, nabavljam je s Novog Zelanda od posebnih ovaca čije jeruno smeđe, ali istražujem i koristim i tkanje od konoplje, lana i pamuka. A sve onda zavrtim u nove krojeve", priča Galaš.