Hrvoje Slovenc, društveno angažiran fotograf "Nekad sam mislio da samo muzika može čovjeku pobuditi osjećaje, a onda sam otkrio fotografiju", kaže mladi zagrebački fotograf Hrvoje Slovenc, pobjednik natječaja festivala Rovinj Photodays u kategoriji 'Umjetnički koncept', čiji su radovi izloženi u Studiju Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu. Rovinjski fotografski festival održava se ove godine 11. put, a - prema riječima njegova direktora Denisa Redića - želi promovirati i valorizirati suvremenu hrvatsku fotografiju. Na natječaj se prijavilo 560 autora sa 7000 radova, dok je za kategoriju 'Umjetnički koncept' konkuriralo 78 umjetnika.

"Ta je kategorija uvedena ove godine", kaže Redić, "a u njoj se traži veći opus fotografija, da se vidi kako autor razmišlja konceptualno. Ciklus fotografija Hrvoja Slovenca koji je odnio pobjedu zove se "Home Theater", a snimljen je u New Yorku u domovima ljudi koji se bave sado-mazo aktivnostima. Slovenc je u New Yorku već snimio jedan niz fotografija koji je ondje privukao veliku pažnju ne samo umjetničke javnosti. Riječ je o nizu portreta gay i lezbijskih parova nazvanu "Partners in crime", što aludira na činjenicu da svoje veze ne mogu ozakoniti, a zahvaljujući iznimnoj kvaliteti tih radova Slovenc je uvršten u kolekciju Photography Now koja obuhvaća 100 najboljih svjetskih fotografa. O tome kako je nastala ta njegova serija, Slovenc kaže sljedeće:
"Uvijek me fascinirala dokumentarna fotografija, ali nikako nisam mogao uloviti onaj ključni moment, uvijek bih došao prekasno ili bio preblizu. Na koncu sam shvatio da nisam tip fotografa koji može hodati okolo i snimati, ali zato sam stalno imao neke ideje, želio sam upozoriti na neke društvene tendencije, htio sam komentirati društvo. U New Yorku sam upoznao neke gay parove koji su mi kroz šalu govorili da se ne mogu vjenčati, i to mi se učinilo nepravedno. Sjetio sam se kako su se snimala vjenčanja u 19. stoljeću, morali su imati dugu ekspoziciju pa su svi izgledali ukočeno. I onda sam rekao: 'Zamislimo dan koji bi njima trebao biti najljepši u životu, zamislimo vjenčanje koje se nikad nije dogodilo, obucite ono što biste obukli na vjenčanju.' I tako sad oni u domu, gdje bi trebali biti najslobodniji, na dan vjenčanja koji bi im trebao biti najljepši, izgledaju tako uštogljeni i emotivno nepovezani."
Žiriju hrvatskog festivala koji je izabrao Slovenčeve fotografije predsjedala je Sanda Vitaljić, a u njemu su još bili Stefania Rössl, Ana Opalić, Boris Cvjetanović i Massimo Sordi. Nastanak nagrađene i izložene serije fotografija Hrvoje Slovenc opisuje ovako: "To je moja reakcija na društvo u Americi na koje se još nisam navikao. Tamo se stvari govore iz kurtoazije, kažu 'Otići ćemo jednom na ručak', ali to ne misle. Sve je krasno, svi se smiju, ali to mi izgleda fake, kao neki performans, kao da imaju uloge. Zato me dugo vremena intrigira kako ljudi zbilja žive, dok se ne pretvaraju. Zaintrigirao me i sado-mazo odnos jer to je odnos moći, nalazio sam se ljudima koji to prakticiraju i intervjuirao, ali sam za to vrijeme shvatio da su im zapravo stanovi mrak. Zato sam htio prikazati prostore gdje se odvija sado-mazo i da stan izgleda kao pozornica, da je to prostor drame gospodara i robova. Kad sam se fokusirao na aktere, ispadalo je glupo, ali kad sam se fokusirao na scenu, bilo je puno zanimljivije. Ukratko, to je sve trajalo godinu i pol dok nisam konačno bio zadovoljan s prvom slikom."
Sve slike s natječaja festivala Rovinj Photodays bit će izložene i u Muzeju za umjetnost i obrt, a slike Hrvoja Slovenca, kako najavljuje Denis Redić, krenut će i na turneju po Italiji, Austriji, Švicarskoj i drugim zemljama. Slovenc je već imao i samostalnu izložbu u newyorškoj četvrti Chelsea, u galeriji Michael Mazzeo. "Pitao sam prijatelja sa studija kako da napravim ediciju slika, kako da stavim cijene na njih, i on me uputio u tu galeriju", priča Slovenc. "Slike su im se dopale, ali nisu ih htjeli odmah uzeti. Ljudima treba vremena da im sjedne rad, ti im ipak zauzmeš galeriju na mjesec dva, a treba platiti rentu, mora galerija nešto imati od te izložbe, ipak je to biznis."
Hrvoje Slovenc je izlagao je na brojnim izložbama, uključujući one u Museum of Contemporary Photography u Chicagu, Museum of New Art u Detroitu i The Bronx Museum of Arts. Dobitnik je brojnih nagrada: London Photography Award, International Photography Award, Golden Light Award, Photography Now Award, BRIO Award, kao i Mortimer Hays-Brandeis i Alice Kimball English Traveling Fellowships. Doista impresivno za nekoga tko je, kako sam kaže, tek s 26 godina naučio što je otvor blende.
"U mladosti sam se bavio sportom i trenirao atletiku", kaže Hrvoje Slovenc, zadnji prvak Jugoslavije u crossu. Preko zanimanja za prehranu sportaša upisao je 1995. studij nutricionizma na Kemijsko-biološko-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, na Odjelu za biokemiju. "Skužio sam da je nešto krivo jer sam nakon diplome odbijao naći posao u struci. Zanimala me umjetnost, ali nisam znao koja umjetnost. Imao sam 26 godina i bilo je sada ili nikad."
I tako je Hrvoje Slovenc 2003. otišao u New York i upisao se na, kako sam kaže, jako jeftini fakultet, gdje semestar košta 1500 dolara. Ondje je diplomirao komercijalnu fotografiju, ali i dobio svoju prvu veliku priliku - koju je itekako iskoristio. "Najjači umjetnički fakulteti nominiraju najbolje učenike na jedan odličan natječaj, a na natječaju je od 45 predloženih projekata moj bio jedan od tri odobrena", kaže Slovenc koji je dobio 17.000 dolara i priliku da cijelo ljeto provede na jednom od najzagađenijih mjesta na svijetu, selu Kabwe u Zambiji. "Bio je to čisto dokumentarni rad o tome kako zagađenje utječe na ljude. Bili smo u selu gdje svi imaju AIDS, od beba do baka, a ljudi tamo uzgajaju hranu na zagađenom tlu, gdje su napušteni rudnici olova. Moj je prijatelj na koncu napisao knjigu o tome, tako da postoji i knjiga s mojim fotografijama", kaže Slovenc koji se s tim projektom prijavio na magisterij na Yale - i bio prihvaćen. "Kada je čovjek na magisteriju, onda automatski ima i kolegij koji predaje na dodiplomskom. Na Yaleu vole biti incestuozni. Svi profesori na Yaleu su i sami diplomirali na Yaleu, nitko nije izvana. Dok studiraš, oni provjere kako se čovjek snalazi - kada se otvori mjesto, da znaju koga će zvati", kaže Hrvoje Slovenc koji trenutno sudjeluje u jednom programu u The Bronx Museum of Arts, gdje priprema instalaciju. "Upravo sam završio jedan projekt. S jednim starijim čovjekom sam živio mjesec dana i dokumentirao odnos između nas dvojice, odnos koji nije nikad postojao", kaže Hrvoje Slovenc. Na primjedbu da stalno kreće s dokumentarnim pristupom, a da na kraju završi s pozornicom, Slovenc odgovara sa smijehom: