Objavljeno u Nacionalu br. 353, 2002-08-21

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA - Denis Latin

Mesić je kao principijelan političar odbio sramotnu američku ponudu

Hrvatski se predsjednik usprotivio sporazumu po kojem Hrvatska ne bi Međunarodnom kaznenom sudu izručivala Amerikance osumnjičene za ratne zločine i prije nego što je takav američki zahtjev stigao u Zagreb

Ivo Sanader, čelnik HDZ-a iskazao visok stupanj razumijevanja za zahtjev SAD-a, opravdavajući ga opasnošću od politizacije i mogućeg revanšizmaIvo Sanader, čelnik HDZ-a iskazao visok stupanj razumijevanja za zahtjev SAD-a, opravdavajući ga opasnošću od politizacije i mogućeg revanšizmaStipe Mesić uknjižio je još jedan bod u gostima. Kao prvi državnik iz reda zemalja koje ne pripadaju zemljama EU hrvatski se predsjednik usprotivio potpisivanju bilateralnog sporazuma kojim bi SAD s Hrvatskom dogovorio neizručivanje svojih građana osumnjičenih za ratne zločine Međunarodnom kaznenom sudu. U intervjuu koji je, prije nego što je nemoralni američki aranžman koji u sebi sadrži i prijetnju sankcijama u obliku izostajanja vojne pomoći i stigao u službeni Zagreb, dao Glasu Amerike, Mesić je odlučno istaknuo kako nije dobro da se na jednoj strani zemlja etablirane demokracije bori za poštovanje zakona, a istodobno traži da svoje građane izuzme od onog za što drugi trebaju odgovarati.

HAAG I NACIONALNO DOSTOJANSTVO Kad stignu nove haaške optužnice, Mesića neće moći optužiti za međunarodni diktat, poniženja i ustupke velikim silama HAAG I SAD Bude li SAD inzistirao na izuzeću američkih osumnjičenika, Sudu za ratne zločine bit će oduzet smisaoHrvatski predsjednik tako je još jednom potvrdio da vodi dosljednu politiku čija su vrhunska načela mirotvorstvo, zauzimanje za čovjeka, njegova temeljna prava i zaštitu njegova života, politiku u čijem će središtu biti pojedinac, a ne kolektivitet. Opiranje najnovijoj američkoj inicijativi samo je nastavak dugogodišnjeg Mesićeva nastojanja da se mir na jugoistoku Europe ostvari upravo kroz suradnju s Haaškim tribunalom, individualizaciju krivnje za počinjene ratne zločine i uspostavu dijaloga, pomirenja i suradnje među nekad zaraćenim stranama. Njegova politička pozicija vrlo je prepoznatljiva: Mesić se suprotstavlja svakoj politici koja pojedinca i njegova prava podčinjava nezajažljivim potrebama da se dominira i pobjeđuje po svaku cijenu, pa i onu koja podrazumijeva nevino izgubljene ljudske živote.

Tim potezom predsjednik Mesić dobio je kartu za još dosljednije provođenje proklamirane politike. Kad uskoro stignu nove haaške optužnice, hrvatskog se predsjednika zacijelo neće moći optužiti za međunarodni diktat, narušavanje nacionalnog suvereniteta, poniženja, uzmake i ustupke. Njegov je politički program jasan, razumljiv, logičan, dosljedan i prije svega racionalan – briga za svakog čovjeka neovisno o njegovim odrednicama, ali i nacionalno koristan – nema sretnog pojedinca u državi u kojoj se kolektivni interesi prelamaju preko bilo kojeg temeljnog prava bilo kojeg pojedinca. Politika koja žrtvuje bilo kojeg pojedinca radi postizanja bilo kojeg višeg cilja nije politika koja je u službi svojih građana, pa je stoga u konačnici nehumana i nemoralna.

Još od Drugog svjetskog rata međunarodna zajednica pokušava pronaći načine kojima bi se prevenirali ratni sukobi, agresije, genocid i osiguralo provođenje temeljnih načela međunarodnog ratnog prava. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u sukobu na teritoriju bivše Jugoslavije bio je prvi ozbiljni pokušaj da se sustavnim kažnjavanjem ratnih zločina spriječe neki novi. Efekti međunarodnog konsenzusa oko politike sankcioniranja zločina već se osjećaju u cijeloj jugoistočnoj Europi. Štoviše, iako je Haaški sud u njima najčešće omrznut, u zemljama tranzicije kakva je i Hrvatska, a u kojima instituti pravde još ne funkcioniraju, on se prometnuo u značajnog čuvara mira, stabilnosti i vjere u dostižnost pravde. Dvostruka povećala pod kojima se odvija njegov rad, kritike koje prima i njegova spremnost da ispravlja pogreške i usavršava svoj rad, te odbijanje da ga se na bilo koji način politizira, od Haaškog suda s vremenom će zacijelo učiniti međunarodnu instituciju u koju će različiti narodi imati puno povjerenje zato što će postati jamcem općeljudskog prava na život i instrumentaliziranje čovjeka u političke svrhe čiji je cilj porobljavanje i ubijanje drugog čovjeka. Instaliranje prvog stalnog Međunarodnog suda za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti još je veći iskorak u osiguranju stabilnog mira i izgradnji čvrstog međunarodnog pravnog poretka koji interese pojedinih nacija neće pretpostavljati interesima i pravima svakog čovjeka na kugli zemaljskoj.

Spomenuti bilateralni ugovor zasad su prihvatile samo Rumunjska i Izrael. Odbile su ga Kanada, Norveška i Švicarska. Europska komisija pozvala je zemlje kandidate za ulazak u EU da ne slijede loš rumunjski primjer. Američku ponudu otklonio je čak i jugoslavenski predsjednik Koštunica. U Banskim dvorima još šute, kalkulirajući što bi mogli dobiti, a što izgubiti, važući tko će imati prevagu u američko-europskim prepucavanjima. I naša opozicija zauzima sasvim oprečna stajališta. Dr. Mate Granić smatra da se Hrvatska kao jedna od utemeljiteljica Međunarodnog kaznenog suda ne može dovesti u situaciji da potpisuje takve sporazume iz moralnih i političkih razloga. Granić smatra da u vrijeme dok zbog Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom Hrvatska izručuje svoje građane ne može iz moralnih razloga pristati na sporazum kojim bi se pristalo na neizručivanje američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu. Samo je Ivo Sanader iskazao visok stupanj razumijevanja za takav zahtjev SAD-a, opravdavajući ga opasnošću od politizacije i mogućeg revanšizma. On smatra kako svaki ratni zločin treba biti kažnjen, ali ne i kad zahtjevi i ovlasti Tribunala ugrožavaju interese nacionalne sigurnosti jedne zemlje. Dakako, pojam nacionalne sigurnosti i njegove ugroženosti vrlo je rastezljiv pa se njime može opravdati gotovo svaki zločin, pogotovo onda kad se dokumente koji se tiču te iste sigurnosti može držati pod embargom, kako to predlaže Sanader.

Nacionalnim interesom, nema sumnje, može se proglasiti sve i svašta. No u pravednom sustavu međunarodne sigurnosti u kojem se slobodno prelaze granice i prihvaćaju unificirani standardi prava i obveza pojedinaca i borbe protiv kriminala i terorizma, nacionalna sigurnost gubi na težini koju joj pridaje Sanader. U zajednicama kakva je EU i kakvoj stremi današnja Hrvatska koja i nema nekog drugog izbora, dio brige za nacionalnu sigurnost delegira se na višu instancu kroz prihvaćanje zajedničkih standarda. Kažnjavanje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, zbog čega je i ustanovljen Međunarodni kazneni sud, najsigurniji je način da se na europskom kontinentu zaštite nacionalni interesi. Pristajući na jurisdikciju Međunarodnog kaznenog suda dopuštamo da se progone naši građani koji su počinili zločine, ali istodobno dobiva jamstvo da će se to isto dogoditi građaninu bilo koje zemlje članice Suda.

Ako SAD bude tvrdokorno inzistirao na provođenju svojih nepravednih i nemoralnih ugovora, uveliko će se otežati rad Haaškog suda za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. Njegovi protivnici jedva čekaju argument kojim bi se mogli suprotstaviti daljnjim izručenjima. Američki bilateralni ugovori prilika su koju jedva čekaju.

Mir i stabilnost mogli bi tada ponovno biti dovedeni u pitanje.

Vezane vijesti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

Sjedinjene Države uputile su Hrvatskoj čestitku u povodu Dana državnosti 25. lipnja. "U ime predsjednika Baracka Obame i naroda Sjedinjenih Država,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika