Denis KuljišDragutin Lučić Luce još je jednom bestragom nestao i vođenje Hrvatskog novinarskog društva, pod prijetnjom grupovske klike, prepustio EPH-ovskim stručnjacima za perfidno ovladavanje većinom hrvatskih medija. Ucijenjen, kako je sam svojedobno priznao, istupanjem iz Novinarskog društva, novinarske ergele grupovskoga klana, pa je daljnje poslove u pacificiranju hrvatskog medijskog prostora prepustio Pavićevu inženjer-majstoru medijskih manipulacija i potjernica Denisu Kuljišu, direktoru Kutlina poduzeća “Sport press”. Ovaj se, pak, za račun vlastitog patrona i političkog mu gazde upustio u najnoviju rundu razbucavanja nacionalne radio-televizijske kuće.

Pavićev medijski savjetnik i nezakoniti raznositelj transkripata Radovana Ortynskog svom se silom okomio na kriminal, bezakonje i korupciju na Hrvatskoj televiziji, zaboravivši da skrivajući se iza nekakve stručne komisije HND-a na to ima najmanje moralno pravo. Koncern iz kojeg dolazi i čije interese zastupa, dokumenti su jasno pokazali, nastao je na temeljima kutlijanske pljačke, Pašalićeva podzemnog političkog djelovanja i nikad pravosudno sankcioniranih ortačkih ugovora. Kuljiš se obrušio na Televiziju na kojoj, navodno, vlada kriminal neviđenih razmjera kojeg pod hitno treba raskrinkati, no nema sumnje, to je djelo medijskog miljea iz kojeg sam dolazi. Iza kriminalnog ortačkog ugovora Pavića, Grubišića, Kutle i Pašalića, razvidno je da je još od sredine 90-ih, kad je tajno potpisan, Grupo stavio pod svoju kontrolu i Hrvatsku radioteleviziju. Grupovi mediji s lakoćom su koristili sve HTV-ove resurse, uključujući i nikad plaćeno korištenje satelitske frekvencije za propalu “Mrežu”. Izdanja EPH uvijek su imala povlaštenu poziciju na nacionalnoj televiziji, ne zato što ih je ovaj koncern plaćao, nego zato što je političkim i podzemnim mešetarenjima na rukovodeća mjesta uvijek postavljao svoje igrače. Kad je uoči potpisivanja nemoralnog Forumskog ugovora s tadašnjim premijerskim kandidatom Ivicom Račanom dio javnosti povjerovao kako smo nadomak ostvarenju ideje o javnoj televiziji, svim poznavateljima grupovskoga kruga bilo je jasno da se spremala još jedna na vrbi svirala. EPH vješto kontrolira HND, kao nekakvu stručnu bazu iz čijeg se laboratorija, a u čijem su sastavu uvijek njihovi plaćenici poput Jagode Vukušić, Dragutina Lučića, Vesne Alaburić ili Denisa Kuljiša, serviraju uravnotežena i kvazieuropska rješenja koja ne znače ništa drugo doli nastavka agonije u kojoj najnovija reforma javne kuće nije ništa drugo nego transformacija grupovske račanovsko-pašalićevske kontrole drugim sredstvima i drugim, nazovi, institucijama.

Kuljiš u svojem najnovijem propavićevskom nastupu razvaljuje tv novinare kao neznalice, a program kao katastrofu. Kao da upravo on, njegov gazda i politički patron, oličen u liku aktualnog kancelara, nisu bili ti koji su potpisivali ugovore, dogovarali kadrovska rješenja i pokušavali po svaku cijenu strpati u zatvor one koji su samo javno objelodanili njihove besramne ugovore o stvaranju hrvatskog medijskog monopola. Hrvatska televizija ima velike probleme, ali treba to jasno i glasno reći, upravo zbog račanovsko-pavićevske sprege koja je proteklih godina taj program kontrolirala, na njega utjecala i učinila ga ovakvim kakav je danas.

Svjestan zvizdarija koje su napravili, danas u ime stručno-pljačkaških uvaženih krugova pašalićevsko-kutlijanske provenijencije, predlaže u svijetu dosad neviđena rješenja na koja je svoj bestidni pristanak navodno dao čak i sam hrvatski ministar kulture, izvjesni Antun Vujić.

“Naš je prijedlog da nacionalnu televiziju treba svesti na jedan program. O tome sam, među ostalim, razgovarao s glavnom urednicom HTV-a i ministrom kulture… Prvi program bio bi javni i nacionalni. Emitirao bi se iz Zagreba i u cijelosti bi se financirao iz pretplate. U njemu ne bi bilo reklama… Drugi program ostao bi u javnom vlasništvu, ali ne bi bio nacionalni jer bi se emitirao iz regionalnih centara… Reklame bi se mogle prikazivati jedino na ovom programu i na programima privatnih televizija”, eksplicira nam svoj genijalni plan dosad anonimni tv ekspert pavićevske pozadine i apanaže.

Zacijelo nije teško prokljuviti čemu onda sva ta višegodišnja muvanja izvjesnih Alaburićki po raznim Vladinim komisijama za zakonsko reguliranje tv biznisa niti više treba sumnjati zašto su prihvaćena neizvediva zakonska rješenja za HRT kao javnu televiziju. Kaos koji je njegovim (ne)provođenjem nastao bio je smišljen kako bi se vrijednost i kvaliteta nacionalne RTV kuće doveli u bescjenje i u prilike u kojima će sveopća privatizacija i zabrana reklama na javnoj televiziji zarad traženja spasa u privatnim pavićevsko-pašalićevskih rukama učiniti jedinim izlazom i rješenjem. Grupo i EPH žele preuzeti sve tv frekvencije, pogotovo HTV onemogućiti u kupovanju i prikazivanju kvalitetnog stranog programa, što je jedini resurs na koji se mogu pouzdati Pavić, Pašalić i ortaci. HTV treba uništiti i obezvrijediti do krajnjih granica, kako bi se marketinški prihodi prelili u grupovsku blagajnu. Iako takvih rješenja nema nigdje u Europi, ona su u nas moguća zato što ovom državom, pokazali su brojni primjeri, ne vlada premijer nego pavićevsko-pašalićevska marčapija koja smatra da može kupiti sve i svakoga, makar to nikad i ne platila.

Žalosno je što i ministar kulture, koji bi trebao zastupati javni interes, favorizira one koji su se u tv biznisu pokazali kao notorni lopovi i uništavatelji svega što vrijedi. Vujić je nervozan jer u najnovijem zakonskom konceptu HTV-a njegova partija ne kontrolira program. Živčan je i izvjesni Nenad Stazić koji ne može preboljeti činjenicu da više ne postoje sistemska rješenja kojima bi se u ime partije kontrolirao program, pa ga zato svi i toliko pljuju, mada se on bitno i sadržajno i nije promijenio. Krucijalna državna i nacionalna pitanja, poput kažnjavanja ratnih zločina, pljačke u pretvorbi ili zaštite društvenih interesa u privatizaciji, bile su nepoželjne teme i do jučer, baš kao što su i danas. I u tome jedino može ležati ključ nezadovoljstva javnom televizijom. A za to je odgovoran upravo Kuljišev EPH koji je zbog vlastite sramne prošlosti na spomenute teme putem svojih televizijskih aktivista stavio višegodišnju anatemu.

Privatna tvrtka koja je upropastila sve što se u tv svijetu dalo upropastiti, zadnja je koja je pozvana uređivati odnose u televizijskom svijetu. OTV, TV Mreža, Nova TV, HTV, sve su to slike što u tv svijetu izlaze iz grupovskih i epehaovskih radionica.

No najnoviji klikovski plan za upropaštavanje i pljačkanje HRT-a i onoga što je od njega ostalo sasvim je u skladu s viđenom Račanovom politikom prodavanja svega onog što su građani ove zemlje krvavo stekli dugogodišnjim radom. Ono što je Tuđman opljačkao ne može se vratiti, a ono vrijedno što je preostalo valja što prije obezvrijediti i dati onima koji su se prvi dosjetili da se i od pljačke može sasvim lagodno i mirno živjeti.

Oprost od kaznenog progona u nas se, kako smo mogli vidjeti, još uvijek može kupiti. Pitanje je, međutim, hoće li za to biti dovoljno novca.

Sve hrvatsko je bezvrijedno, sve to treba rasprodati jer Hrvati ne znaju raditi ni uspješno poslovati, poruka je što nam je svakodnevno šalju SDP-ovski političari udruženi s eutanaziranom Tuđmanovom pljačkaškom hordom. Istina je, naravno, sasvim drukčija: oni ne znaju raditi, uspješno upravljati i odlučivati, te stvarati nove vrijednosti. Stoga su izabrali društvo za koje se tako zdušno i srčano bore.