Foto: Igor ŠobanSubotnje proglašenje blaženim pet sarajevskih časnih sestara - od kojih su četiri počinile samoubojstvo - pomalo djeluje kontradiktorno kad se zna da Katolička crkva osuđuje bilo koji način nasilnog prekida života.

S jedne strane, nove blaženice podsjećaju da je se u Drugom svjetskom ratu Crkvu pokušalo zatrijeti na razne načine: časne sestre pokušali su silovati četnici 15. prosinca 1941, a umrle su u Goraždu je su bradonje tih dana tisuće ljudi bacili u Drinu. Njima u Sloveniji odgovara blaženi Lojze Grozde - mladić kojeg su 1. siječnja 1943. slovenski partizani skinuli s vlaka i ubili samo zato što je uz sebe nosio par nabožnih knjiga - a u Hrvatskoj Stepinac koji je komunističkim vlastima bio dobar sve do rujna 1946. kada su naglo otkrili da je ratni zločinac, a sva mu je krivnja bila to da nije htio odcijepiti Crkvu od Vatikana.

S druge strane, sada se ponovno vidi da je Crkva međunarodna ustanova, a ne nacionalna, što je nedavno u aferi Dajla jako zbunilo domaću javnost. Samo je jedna časna sestra Hrvatica, i to predstojnica Jula Ivanišević; njezine susestre su redom: Berchmana Leidenix Austrijanka, Krizina Bojanc i Antonija Fabjan Slovenke, a Bernardeta Banja Mađarica rođena kraj Bjelovara.

A s treće strane ostaje ipak ono najskandaloznije, a to da su se ubile. Nisu morale: još je Sveti Augustin dokazivao da u zločinu silovanja sav grijeh pada na nasilnika, a da je žrtva posve nedužna. Ali htjele su! "Radije smrt nego grijeh", geslo je drugog bosanskohercegovačkog blaženika Ivana Merza.

Samoubojstvo (ili čak ubojstvo) neizlječivih bolesnika danas se propagira naveliko. Zašto da netko pati kad ne vidi smisla u tome? Kada svi sjede vašeg kreveta i govore vam da nema nade, da nema lijeka, da nema perspektive - a da istovremeno sve to košta masu novaca - kako ne biste dobrovoljno progutali otrov? Časne sestre nisu gledale na život kao na nešto se mora grabiti, pa kad se sve zgrabi, onda ćao. One su već za života umrle za sebe i živjele ta druge tako da im smrt nije teško pala - jer su znale da ih netko voli, a to je bio Isus (koji je, uostalom, i sam dobrovoljno prihvatio smrt).

Ubojica mladog Slovenca poslije rata i sam je okončao svoj život, preduhitrivši moralno samoubojstvo ideologija koje su proganjale i na koncu ubile sve te blaženice i blaženike. Što mislite, koliko će potrajati prije nego im se pridruži i neoliberalizam, čija je eutanazija prirodna saveznica?