Objavljeno u Nacionalu br. 828, 2011-09-27

Autor: Michael Liebig

Izbori u Berlinu

'Pirati' uskočili na brod za parlament

Zasićeni ustajalom retorikom tradicionalnih političara, glasači u glavnom gradu Njemačke šansu su dali novoj stranci s aktivistima koji ne poznaju 'predinternetski' svijet

Oliver Höfinghoff iz
Piratske stranke, novi
zastupnik u berlinskome
parlamentuOliver Höfinghoff iz Piratske stranke, novi zastupnik u berlinskome parlamentuRezultati izbora za parlament glavnog njemačkog grada ne bi izazvali velik interes izvan Njemačke da 18. rujna Piratska stranka nije dobila 8,9 posto glasova, dok su Liberali, koalicijski partner u vladi Angele Merkel, dobili samo 1,9 posto. Piratska stranka organizacija je većinom mlađih ljudi – rođenih poslije 1980. Oni ne poznaju svijet prije interneta, a život bez laptopa i mobitela im je nezamisliv. Bitno je i to da su se generacije rođene nakon 1980. socijalizirale nakon doba političkih ideologija koje je završilo 1989. One ne poznaju gorčinu političkih borbi 20. stoljeća i imaju jaku averziju prema svim vrstama političkih ideologija.


TAKOĐER VALJA istaknuti da je to visokoobrazovana generacija. Nikad u europskoj povijesti nije bilo toliko mladih ljudi koji su išli u srednju školu ili na fakultet. Danas i manualni poslovi, primjerice, vodoinstalatera ili automehaničara, zahtijevaju teoretsko tehničko znanje. Stoga ne začuđuje što je većina aktivista i glasača Piratske stranke visokoobrazovana i ima poslove za koje je potrebna visoka kvalifikacija – uglavnom vezane uz prirodne znanosti i IT-sektor. Način komunikacije temeljen na internetu delokalizirao je aktivnosti Piratske stranke. Zbog toga što se unutarnje i vanjske aktivnosti većinom odvijaju preko interneta, Piratska stranka nema birokratsku strukturu tradicionalnih političkih stranaka. Ako komunicirate uglavnom e-mailom, postaje manje važno gdje i kako živite, kako se odijevate i koji automobil vozite (ako ga uopće vozite). Tradicionalni su samo izborni plakati koji su ironični i zabavni. Zašto te sociološke činjenice stvaraju novi politički fenomen? Zašto se generacija rođena poslije 1980. okreće od tradicionalnih političkih stranaka ljevice, centra i desnice? Zašto ostaju po strani od tzv. stranaka koje su protiv establišmenta – Zelene stranke na jednoj strani i desničara, antieuropskih stanaka na drugoj strani? Bar tri faktora su važna. Generacije rođene poslije 1980: - imaju jaku averziju prema političkoj kulturi svih tradicionalnih stranaka, - imaju novo, premda kontradiktorno razumijevanje slobodnog pristupa informacijama na internetu, - snažno odbijaju špijuniranje državnih službi nakon 11. rujna.

PRVA TOČKA JE NAJVAŽNIJA, no počnimo s drugom. Kasnih 90-ih postalo je moguće razmjenjivati dokumente na internetu: pojedinci su mogli tražiti, razmjenjivati i kopirati glazbu, filmove i igre. Industrija zabave vidjela je to kao masovnu zlouporabu njihovih autorskih prava i započela je legalne akcije koje su vodile do, na primjer, zatvaranja Napstera u SAD-u 2001. Istodobno u Švedskoj velike međunarodne tvrtke koje se bave zabavom osnovale su Antipiratski ured koji je uspješno lobirao kod švedskih vlasti: počele su policijske potrage, uhićenja i sudski postupci protiv pirata. No reakcija u švedskoj online-zajednici bila je jednako oštra: preko interneta osnovana je politička stranka koja se nazvala Piratska stranka. Na izborima za Europski parlament 2009. švedski Pirati dobili su nevjerojatnih 7,1 posto glasova. Iznenada, Piratska stranka postala je važan faktor švedske politike. Danas postoje Piratske stranke u 26 zemalja. Već 2006. osnovana je u Njemačkoj. No tamo glavni problem nisu bili razmjena podataka i autorska prava nego internetska cenzura i pohrana podataka. I dolazimo do treće točke: informacijske privatnosti kao građanskog prava. U lipnju 2009. njemački parlament izglasao je zakon o blokiranju (ne brisanju) sajtova s dječjom pornografijom i praćenju onih koji ih posjećuju. Oponenti zakona, s Piratima na čelu, bunili su se da bi pedofili lako mogli nadmudriti internetske blokatore. Umjesto toga, oni su zahtijevali da se ti sajtovi izbrišu. Bojali su se da bi blokiranje sajtova s dječjom pornografijom moglo izazvati daljnje blokiranje koje bi provodile vladine agencije, što bi dovelo do internetske cenzure. Opozicija je bila uspješna: u lipnju 2011. njemačka vlada inicirala je u parlamentu proces da se odbaci zakon o internetskoj cenzuri. Pohranjivanje podataka znači spremanje svih osobnih telekomunikacijskih/ internetskih podataka određeno vrijeme (obično šest mjeseci). Spremanje je opće i ne ovisi ni o kojoj sumnji koja se tiče određene osobe ili organizacije. Sigurnosne službe (i EU komisija) tvrde da im je dostupnost svim pohranjenim podacima nužna da bi se borili protiv terorizma. Oponenti to vide kao velik napad na privatnost. To bi trebalo biti dopušteno samo u posebnim slučajevima kad postoje dokazi o zločinu, posebice u vezi s terorizmom, a sud je to otkrio. Trideset i pet tisuća ljudi pobunilo se protiv zakona koji se tiče pohrane podataka, što je najviše zahtjeva u njemačkoj povijesti na njemačkom ustavnom sudu. I uspjeli su, 2010. sud je donio odluku da je taj zakon neustavan. Već 2008. godine njemački ustavni sud odlučio je da zakon vezan uz online-potragu policije i obavještajnih agencija nije ustavan jer online-potragu nije ograničio na slučajeve s dovoljno dokaza. Piratska stranka bila je aktivna i u - neuspješnim - kampanjama protiv opskrbe američke vlade osobnim podacima o ljudima koji avionom putuju u SAD i osobnim podacima iz banke. Ipak, problem “slobodnog pristupa informacijama” - uključujući glazbu, filmove i igre – na internetu i suprotstavljanje internetskoj cenzuri nije dovoljno objašnjenje za uspjeh Piratske stranke u Njemačkoj. Čak i među generacijama rođenima poslije 1980. ti problemi ne izazivaju dovoljan interes da bi izazvali značajnu političku mobilizaciju. Pitanje autorskih prava posebno je škakljivo. Pirati tvrde da ne žele uništiti umjetnike i autore čija djela kopiraju – za osobnu, nekomercijalnu upotrebu. Njihov pravi cilj je kontrola tržišta i veliki profit međunarodne zabavljačke industrije. Ipak, ne mogu objasniti kako bi umjetnici i autori trebali kompenzirati svoj rad ako ostaju izvan komercijalnih izdavačkih kuća, glazbenih ili filmskih organizacija koje prodaju njihov rad. Dilema je očita kad je riječ o novinarstvu. Kvalitetno novinarstvo je skupo, ali korisnici žele kvalitetno novinarstvo besplatno na internetu. To nije pogreška samog interneta, koji ima velik potencijal za kvalitetno novinarstvo – stvorene su nove organizacijske strukture da bi novinari dobili novac da rade kvalitetno. Kako bi to trebalo funkcionirati? Pirati se često referiraju na nekomercijalne sajtove s otvorenim izvorima kao što su linux, openoffice, wikipedia, mozilla, thunderbird ili creative commons. Zaista, ti se sajtovi veoma brzo šire, ali njihovi kreatori, većinom, time ne zarađuju za život – rade ih besplatno u svoje slobodno vrijeme.

TAKVA PITANJA bez odgovora donijela je ITrevolucija. Debata o tim problemima i važna uloga Piratske stranke pri uvođenju te debate u političku sferu dobrodošla je i nužna. Okarakterizirati tekuće promjene u društvu kao povijesne škakljiv je problem, ali nema sumnje da IT-revolucija znači transformaciju društva. Društvo još nije dobro shvatilo promjene u kojima se našlo. IT-revolucija može se usporediti s Gutenbergovom revolucijom u 15. stoljeću koja je dokrajčila monopol manjine na znanje i otvorila put općem opismenjavanju ljudi. Gutenbergova revolucija stvorila je temelj za civilizacijski korak naprijed – i moramo shvatiti da će IT-revolucija imati slične posljedice. Paradoksalno, činjenica da Piratska stranka nije u mogućnosti dati adekvatne odgovore na mnoga pitanja ne šteti stranci – baš zbog toga je privlačna mnogima, pa i onima rođenima prije 1980. Kredibilitet tradicionalnih političkih stranaka pati zbog toga što se njihovi članovi prave da nešto znaju i onda kada to ne znaju. Generacije rođene poslije 1980. znaju da tipični političari nisu kompetentni da riješe mnoge složene probleme političkog života – ne samo one koji se tiču cyberspacea. Znaju da su mnoge političke odluke donesene, a da oni koji su ih donijeli nisu znali što zapravo rade. No političari se nastoje ponašati drukčije jer misle da će ih ljudi – i mediji – kazniti na izborima ako priznaju da su pogriješili i nemaju dostatno znanje o određenom problemu. Posljedica toga je politička kultura koja se boji otvorene rasprave. Politička debata postaje dosadna, preprogramirana i netransparentna. Prije izbora u Berlinu kandidate Piratske stranke pitali su o prilično složenim problemima – obično su odgovarali da još ne razumiju potpuno problem niti kako bi ga trebalo riješiti. Mediji i tradicionalne političke stranke zlobno su se naslađivali, ali mnogi glasači nisu.

GLASAČI – NE SAMO oni rođeni poslije 1980. - žele iskrenu i otvorenu političku debatu. Ne žele odluke iza leđa javnosti koje donose stranke ili politička tijela kojima nikad nije bilo rečeno koje su kontroverze i na temelju čega su odluke donesene. I tu je Piratska stranka jedinstvena među političkim strankama jer se vezala uz transparentnost: unutarstranački sastanci i debate se snimaju i mogu se pogledati na internetu, kao i aktivnosti i troškovi stranke. Javnost je dovoljno obrazovana da zna da je debata o važnom, ali objektivno teškom problemu vrijedna jedino ako rješenje nije određeno unaprijed. Jedan od najvećih filozofa u europskoj povijesti Sokrat rekao je: pravo znanje počinje kad shvatimo što ne znamo. Piratska stranka nije nastala u Njemačkoj, kao ni Zelena. No ideje i metapolitički koncepti koje je predstavljala Zelena stranka naišli su na plodno tlo u Njemačkoj. I rast njezina političkog utjecaja nije bio blokiran očitim i ponovljenim slučajevima ignoriranja, pogrešne procjene ili kaosa u vodstvu. U međuvremenu zelene stranke postale su važan politički faktor u Europi i izvan nje. Prerano je za prognoze o Piratskoj stranci. Njihov programski deficit u vanjskoj, sigurnosnoj, socijalnoj i ekonomskoj politici je golem. Ipak, ne treba zanemariti mogućnost da će se novi politički fenomen razvijati poput Zelene stranke – ne samo u Njemačkoj.

Vezane vijesti

I na hrvatskim brodovima naoružana pratnja radi zaštite od pirata

I na hrvatskim brodovima naoružana pratnja radi zaštite od pirata

Hrvatski sabor izmijenio je danas Zakon o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka kojim se, pod određenim uvjetima te kao zaštita od piratskih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika