Prizor s Abdićece prošlogodišnje proslave rođendana; foto: Sasa Miljević/PIXSELL Povjerenstvo za uvjetni otpust gotovo je tri sata sinoć zasjedalo u Puli i raspravljalo o tome hoće li uvjetno pustiti na slobodu Fikreta Abdića, koji u Puli izdržava 15-godišnju zatvorsku kaznu zbog ratnog zločina počinjenog u zapadnoj Bosni i Hercegovini, no Povjerenstvo večeras nije novinarima obznanilo sadržaj svoje odluke.

Naime, novinarske ekipe iz Hrvatske i BiH okupljene ispred pulskog zatvora nakon sastanka nisu izvješćene o odluci Povjerenstva za uvjetni otpust, a o toj će odluci - s obzirom da se radi o "profesionalnoj i službenoj tajni" - javnost naknadno biti upoznata, doznaje se od predsjednika Županijskog suda u Puli Iztoka Krbeca.

Povjerenstvo za uvjetni otpust čine dva člana Vrhovnog suda, te po jedan član DORH-a, Središnjeg ureda za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa te predsjednik suda, pod čijom je ingerencijom zatvor u kojem osuđenik izdržava kaznu odnosno, u ovome slučaju predsjednik Županijskog suda u Puli Iztok Krbec.

Kako je u izjavi za Hinu istaknula Abdićeva kćerka, Elvira Abdić-Jelenović, inače zastupnica u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, uvjetni su otpust još u lipnju ove godine zatražili Abdićeva supruga i njihovo četvero djece pošto je Abdić izdržao dvije trećine kazne, što je uvjet za uvjetan otpust. U obrazloženju zahtjeva naveli su kako će Fikert Abdić uskoro napuniti 72 godine, da ima zdravstvenih tegoba, te da je njegovo vladanje u zatvoru bilo uzorno. Osim toga naveli su kako Abdić nikad nije bio u bijegu te da se nije koristio nikakvim privilegijama koje se stječu nakon polovice izdržane kazne, poput vikenda, godišnjeg odmora te poluotvorenog i otvorenog zatvora.

Fikret Abdić je na karlovački Županijskom sud u srpnju 2002. osuđen zbog ratnog zločina na maksimalnih 20 godina zatvora, a Vrhovni je sud presudu smanjio na 15 godina. Proglašen je krivim jer je protivno Ustavu BiH proglasio tzv. Autonomnu Pokrajinu Zapadnu Bosnu i kao vrhovni zapovjednik tzv. narodne obrane organizirao otvaranje logora i prihvatnih centara u koje su zatvarani protivnici uspostave te pokrajine, a najmanje troje ljudi umrlo je zbog zlostavljanja u logorima kroz koje je prošlo oko pet tisuća ljudi.