Radovan Ortynski, nekadašnji glavni državni odvjetnikPredstavnici međunarodnih organizacija za zaštitu novinara i slobode medija ovih dana u Hrvatskoj detaljno ispituju djelovanje bivšeg državnog odvjetnika Radovana Ortynskog i njegove pritiske na hrvatske novinare početkom 2002. Hrvatska će vlast, po svemu sudeći, dobiti velike packe zato što je obnašateljima najviših državnih funkcija, zaduženima za zaštitu zakonitosti, dopustila da razgrade metamorfoze korupcijskog utjecaja na najviše pravosudne institucije, ali i zato što je pomahnitalom Ortynskom dopustila zloporabu svoje ovlasti u proganjanju novinara koji su se drznuli razotkriti njegovo glumatanje najvećeg zaštitnika državnih interesa.

Američki novinari osobito su se zainteresirali za siječanjsku “Latinicu” koja se bavila pravdom u Hrvata i kojom je pokazano nefunkcioniranje pravosudnog sustava, ali i javno zatražen odstup Radovana Ortynskog s funkcije državnog odvjetnika. Ugledni odvjetnici i novinari, kao i tv gledatelji u javnom glasovanju, jednodušno su zatražili njegovo demisioniranje. Nizom primjera bilo je pokazano kako je pravosudni sustav i rad državnog odvjetnika u odnosu na nabujale kriminalne tumore namjerno zaustavljan. Vrijeme je pokazalo da je postavljena dijagnoza bila potpuno ispravna. Nefunkcioniranje pravosudnog sustava i u međunarodnim forumima, ali i u hrvatskoj javnosti, smatra se ključnim razlogom društvene stagnacije i zaostajanja Hrvatske za drugim tranzicijskim zemljama, a Ortynski je nakon nekoliko mjeseci bio nečasno otpušten.

Osim što se danas istražuje njegov nezakonit postupak prisluškivanja sudaca Županijskog suda, međunarodne novinarske udruge za zaštitu novinara ispituju i njegovo protuzakonito djelovanje u slučaju sporne emisije.

Ortynski, Pavić i Račan

U jednoj od reportaža u toj emisiji spomenuto je i brzopotezno zataškavanje jedne od najvećih afera trećesiječanjske vlasti u kojoj je u vrlo sumnjivim okolnostima od kaznenog progona oslobođena ortačka četvorka medijskog ganga “Grupo”.

Ortynski, čije je postavljanje dirigirao osobno Ninoslav Pavić, jedan od četvorice inkriminiranih ortaka, uoči emitiranja emisije u kojoj se tražio njegov odstup ultimativno je zahtijevao od tadašnjeg tv vodstva, prekoračujući svoje ovlasti i grubo narušavajući slobodu medija, govora i prava na slobodno izražavanje mišljenja, kazetu s emisijom, što nije bilo zabilježeno ni u najgore Tuđmanovo doba.

Bivši državni odvjetnik namjeravao je time zaštititi interese svoga inauguratora kojem je dugovao instalaciju na tako visoku funkciju. U samo nekoliko sati Ortynski je najavio kazneni progon svih sudionika emisije, autora i novinara čiji su prilozi objavljeni u emisiji. Potjernice za onima koji su se javno usudili reći što misle objavljivane su redovito u svim televizijskim emisijama, a “najjača” pera EPH u svojim naručenim komentarima svjesno su se zauzimala za progon novinara i kažnjavanje onih koji su se usudili reći da je car gol.

Tadašnja televizijska uprava, povezana s EPH i pod njegovom prinudom, a na načelima javne televizije i novinarskog kodeksa, podnijela je protiv mene prijavu Etičkom povjerenstvu, koje ju je nedugo zatim odbacilo.

Radovan Ortynski odustao je od kaznenog progona sudionika emisije i njenih autora tek pošto je iz Ureda za medije OESS-a u Beču stiglo oštro upozorenje da bi se moglo raditi o progonu novinara i kršenju njihovih temeljnih sloboda u borbi protiv korupcije.

Nedugo zatim aktualna je vlast odlučila zahvaliti Ortynskom, a po svemu sudeći namjerava to učiniti i epehaovskim nalogodavcima koji su u protekle dvije godine najviše pridonijeli kompromitaciji jedne slabe, ali ipak poštene vlasti. Račan je žrtva svoje iluzije da će jedino uz monopolistički EPH očuvati stupove svoje vlasti i paktiranjem s grupovcima zaštititi svoje bokove od pašalićevaca koji su stvarni vlasnici polovice tog medijskog koncerna.

EPH kao tvornica laži

Premijer će morati prekinuti svoje veze s gazdama novouspostavljena medijskog monopola, baš kao što je, naočigled cijele javnosti, morao odustati od Vrhovnikova beskrupuloznog nadziranja rasprodaje nacionalnog blaga u perspektivnom ACI-ju. Pavićeva i Pašalićeva podrška od Račanova ustoličenja sve su mu teži kamen oko vrata. Klijentelistička veza koju je uspostavio s precijenjenim europskim gutačem lokalnog tiska pretvorila se u nešto sasvim drugo od onoga što je želio. Butkovićevo udvorništvo prezire sveopća javnost, njihovi zajednički pridržači u javnoj tv kući potpuno su popustili, europski tisak sve češće problematizira WAZ-ovu tendenciju ovladavanja cjelovitim tržištima, a Pavićeva opsesija da će uništenjem Nacionala riješiti sve svoje probleme ovih dana izaziva zanimanje slobodarski nastrojenih međunarodnih medijskih boraca.

Priča o postavljanju Ortynskog, njegovim razotkrivenim nesuvislim muljažama i nekompetencijama, Pavićevu igranju s pravnom državom, političarima i politikom do kraja razobličava EPH kao tvornicu laži, prijevara i političkih manipulacija koje su ga u proteklom desetljeću prokazale kao jednu od najbolesnijih točaka države. Ovaj medijski koncern to nikada ne bi mogao postati da u njega nisu stavljeni Pašalićevi, Račanovi i WAZ-ovi ulozi. Njihove dionice stoje beskrajno loše: Pašalićeva je opcija čardak ni na nebu ni na zemlji, Račanova vlast je slabija no ikada, a WAZ je postao europski sinonim za monopol, političke igre i pritiske.

Tako pada u vodu često ponavljana besmislica kako se u Hrvatskoj ne može postati bitan politički faktor bez podrške medija, kao i ona da je nemoguće voditi uspješne medije bez podrške vodećih političara.

EPH je u beskonačnom nizu političkih i medijskim manipulacija počeo gubiti rat koji je započeo misleći da novcem može kupiti istinu i pravo na svakovrsni monopol. Takva iluzija danas se raspada po svim šavovima, uzduž i poprijeko.

Kad uskoro budu tiskana godišnja izvješća o stanju medijskih sloboda u pojedinim zemljama i progonu novinara, zacijelo će biti notirana i Hrvatska. I to, kako se iz svega vidi, upravo zaslugom onih koji se ovih dana, u toj istoj Hrvatskoj, u svojim priopćenjima javnosti prezentiraju kao najveći borci za istinu.