PUT U RAJ
Srijeda, HRT 1, 21.05
Četiri kaktusa
«Put u raj» je, da se starinski izrazimo, američko smeće snimljeno 1997. godine, prema istinitom događaju iz 1993. godine (26. veljače), kada su islamski teroristi eksplozivom pokušali srušiti tornjeve Svjetskog trgovinskog centra, što im je uspjelo prošle godine točno na današnji dan. Komemorirajući tužnu obljetnicu zalijetanja aviona u nedužne tornjeve, ljude i pentagone, Hrvatskoj televiziji, toj staroj saveznici svih terorista, uspjelo je i treći put u proteklih godinu dana prikazati isti film. Pogađate, mili i pametni vi, da je riječ o «Putu u raj», prvi put prikazanom 16. rujna prošle godine. Tada je to bilo za svaku pohvalu: kupiti i prikazati u svega pet dana film koji izravno korespondira s događajem. Pred dragom Televizijom tada je bila još puna godina dana vremena da se pripremi obilježavanje prve obljetnice. U međuvremenu, u srpnju ove godine, ponovo je prikazan «Put u raj», iz nepoznatih razloga. Tada još nismo znali što će nam se dogoditi večeras, 360 dana nakon hrvatske premijere solidnog propagandnog filma «Put u raj», tj. da će nakon trećeg prikazivanja film postat podnošljiv koliko i loš partizanski film na državni praznik. Ne samo da nismo znali mi svi, nego su čak i gospođa glavna urednica programa za srijedu navečer bili najavili, u svim dnevnim novinama, neki krimić. Umjesto krimića, osvanuo je na ekrančićima «Put u raj», što je promjena koja dovoljno govori o kaosu u programskoj glavici gospođe glavne urednice. U proteklih godinu dana snimljeno je brdo materijala o 11. rujnu, ali visoko organiziranoj urednici programa i njenim pomno biranim suradnicima uspjelo je da ništa od toga niti kupe niti prikažu na tužni i pretužni dan današnji.

KULTURNO LJETO
Srijeda, HRT 1, 22.35
Vijenac
Budući da je HRT cijelu ovu večer bila narikača, u obranu intelektualnog suvereniteta nacionalnog medijskog prostora stupila je Jadranka Pintarić, svojim četverominutnim tv ogledom (esejom) o rušenju tornjeva blizanaca u New Yorku, objavljenim na početku emisije. Nije to bilo ništa na razini za ili protiv, nego je vrlo neutralno citiran veliki američki lingvist i sveučilišni profesor Noam Chomsky. Njegove riječi o Americi kao najvećem svjetskom teroristu, mora na obljetnicu tragedija imati svaka ozbiljna tv. Naravno da time nitko ne misli reći da je HRT ozbiljna tv, ali eto, dogodilo joj se. Možda nitko nije pazio što će novinari kulturnog programa te večeri objaviti.

UPITNIK
Petak, HRT 1, 19.00
Kaktus
Caulfield se piše ono što voditelj Marko Rašica čita kaulfild, umjesto da lijepo kaže kolfild, Holden Caulfield., kao što se u našim krajevima govori već jedno 35 godina, otkako je «Lovac u žitu» (Catcher In The Rye) prvi put preveden. Naravno da je to bilo prije nego što je, preveden drugi put, postao «Hvatač u raži», nema veze, treba se nadati da je i u drugoj verziji onaj gost koji traži da piće bude hladno (točnije: ladno ko sisa od veštice). U svakom slučaju, svi koji su ikad čitali «Lovca u žitu» već su pomrli ili su tu negdje, a Marko Rašica će jednog dana ipak čuti za Holdena i pročitati «Lovca u žitu», perspektivan je to mladić.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
vijenac
Dvije večeri za redom Dnevnik ima dvije svoje priče. Večeras, pod radnim naslovom «Bechtel preporodio Ogulin», priča nam se o blagodatima malog mjesta u koje je stigla velika porezna prijava, a u nedjelju je zadarska legenda koja hoda (Edi Škovrlj) izvijestila o naglom porastu zanimanja za kupnju drva, do kojeg je došlo poslije poskupljenja struje. Zadrani se toliko boje grijalica na struju da šumarija u Gračacu ne stigne zadovoljiti dnevne narudžbe, iako siječe stabla da se sve praši.
Večerašnja priča o Ogulinu, mjestu koje je autocestaška strana kompanija odabrala kao svoje administrativno središte, zaposlila petsto ljudi i nalila brdo love u siroti gradski proračun, jedna je od onih stvari za koju autoru treba isplatiti četiri mjesečne plaće, jer sigurno je da je konkurencija bila oštra. Svaki dan jedno dvjesto novinara HRT-a iskopa neku originalnu priču koja u teški zaborav baca press konferencije naših političara i druge sjednice i stojnice. Na primjer one debele tri minute i četiri uzastopna tonska citata, sve skupa posvećeno osnivačkoj skupštini stranke dr. Ivića Pašalića koja je, sudeći po svježim facama, pravi mali jurski park u Novinarskom domu.

DUGO TOPLO LJETO
Subota, HRT 1, 20.07
Kaktus
Bivša voditeljica Ljiljana Vinković odjavljuje svoj prilog o znamenitostima otoka Cresa rečenicom «napuštam ovo mjesto». Kako da joj vjerujemo, kad šarmantna gospođa stoji kao ukopana, ali imajmo razumijevanja. Tv posao gđe Vinković se još do ovog ljeta sastojao od stajanja u mjestu, no ono što priliči voditeljici uglednih tamburaških festivala ne treba prijeći u naviku.
Nova voditeljica Tanja Tušek ušla je u ring s Mirkom Filipovićem, čime je počinila grijeh fizičkog novinarstva, tog najnižeg žanra u kojem je ovog ljeta prvak Branko Nađvinski, urednik «Meridijana 16» koji se u «Dugom toplom ljetu» bacao na glavu s mosta i iz aviona, tek toliko da dođe k sebi.

FORMULA 1: MONZA
Nedjelja, HRT 3, 13.45
Vijenac
Vozač Tihomir Filipović i suvozač Slavko Cvitković, nisu bili prevelika smetnja izravnom prijenosu užitka: ljudi voze 350 na sat, a nigdje ne samo policije, nego ni starog ulja i rupe na cesti.. Na onim našim jumbo plakatima piše 162 km/h na mrtvom čovjeku, kao, poginuo je on, jer je prebrzo vozio. Ako vaš vječno budni um i iznadprosječna emotivna inteligencija ovdje naziru nepoštivanje prometnih propisa, za sve je kriv Slavko Cvitković koji čita brojke, jer to je ono što sportski novinari u izravnom tv prijenosu najviše vole: čitati statistiku iz biltenčića.. I ovaj put je bilo neodoljivo, pa čemu to ne podijeliti s bližnjima: motori imaju 900 konjskih snaga (za koje više nisam siguran da se pišu KS, a i ovo 900 uzmite s rezervom), 19 (devetnaest) tisuća obrtaja, rađeni su da traju oko 450 km, a najbolje su kočnice: sa 350 i više km na sat vozač pred zavojem mora smanjiti na 80 km/h i to u svega tri sekunde, zbog čega se kočnice zagriju i do tisuću stupnjeva. Morate priznati da su ovo impresivniji podaci od onih o kamenu od sedam i pol kila, bačenom na udaljenost od 16 m, što je objavljeno u emisiji o hrvatskoj seoskoj olimpijadi koja je išla poslije Monze.

SPORT
Nedjelja, HRT 1, 19.54
Vijenac
Veslači su prva vijest, iako je ovo tek prva utrka u prednatjecanju za upad u finale svjetskog prvenstva u Sevilli. Braća Skelin u dvojcu bez kormilara i Mirna Rajle sama samcata pobijedili su, pobjeđivali su i dosad, mnogo puta, ali nikada nisu imali čast da njihovim imenima počne bilo koja sportska emisija HRT. Uredniku koji je ovo objavio predstoje teški dani, pa zbog njegova dobra krivo navodimo njegovo ime: Tomislav Cvitković. Možda mu opaki Božo Sušec poštedi život.

PLJESAK, MOLIM!
Nedjelja, HRT 1, 22.00
Vijenac
Emisija o filmu (koju vode i uređuju popularni Glup i Gluplja, Dario Marković i Sandra Antolić) i emisija o kazalištu (s odličnim voditeljima: Mila Elegović Balić i Željko Königsknecht) zovu se jednako, što je svjetski raritet koji o kreativnosti nove glavne urednice i njenih podurednika govori više nego dovoljno. Večeras je išla «Tišina molim» o kazalištu, koju od mrske «Tišine molim» o filmu pokušavamo spasiti drugačijim imenom, npr. «Pljesak, molim».
Da kojim tužnim slučajem ovu kazališnu emisiju vode i uređuju naša dva popularna filmska lika (Glup i Gluplja), njih dvoje bi u studio pozvali vozača raspadnutog kombija «Teatra u gostima» i scenskog radnika, koji bi nas iz prve ruke, onako radnički i samoupravljački, upoznali sa svim tajnama i zanimljivostima svojeg vrhunskog kazališnog posla. Nezaboravno je bilo ono nedavno gostovanje kaskadera i pirotehničara, domamljenih u jednosatnu emisiju o filmu u kojoj bi ti vrhunski zabavljači i istinske filmske zvijezde pokazali sve svoje talente.
Srećom, gosti u studiju, u povodu tridesete obljetnice «Teatra u gostima», bili su Sanda Langerholz Miladinov, Relja Bašić i Vanja Drach, sve odreda velikani, simpatični i dragi prvaci scene, koji imaju što pričati. Jest da je Sandra jedna beskrajno draga skraćenica poznatog imena, no nije lijepo da prateće tv osoblje našu veliku Sandu Langerholz cijelu večer potpisuje kao «Sandru», no to bi bila jedina primjedba, jer sve ostalo bilo je savršeno, čak su i gledateljska pitanja (tel.: 6110801) dolazila od ljudi koji idu u kazalište, a nisu, za razliku od pirotehničara i kaskadera iz zloglasne filmske emisije, ni u kakvom rodbinskom ili profesionalnom odnosu s gostima.
U uvodu emisije nastupio je direktor ZKM-a Slobodan Šnajder koji je samozatajno najavio izvedbu svoje drame, iako je, kažu svi, u nastupnom intervjuu svojedobno rekao da u njegovu kazalištu ne će biti njegovih drama. Sve se mijenja.