Del Ponte u društvu članova VladeTužiteljstvo Haaškog tribunala optužilo je hrvatskog generala Janka Bobetka, bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a, za zločine protiv čovječnosti radi operacije Medački džep. General Bobetko je optužen da je planirao, pripremio i proveo vojnu operaciju s ciljem protjerivanja srpskog stanovništva, razaranja kuća i ubijanja. Optužen je za zločine na političkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Optužnica se temelji na proširenoj zapovjednoj individualnoj odgovornosti. Dakle, optužen je bivši prvi vojnik Domovinskog rata te jedan od najstarijih i najuglednijih antifašističkih boraca Drugog svjetskog rata.

Ova optužnica uzdrmala je domaću političku scenu, ali hrvatsku Vladu. Vlada je najprije iz formalnih razloga odbila optužnicu, ali je tužiteljstvo Haaškog tribunala hitno objavilo optužnicu i predalo je hrvatskoj Vladi. Vlada RH kroz izjavu potpredsjednika Gorana Granića najavila je pravni spor s tužiteljstvom Haaškog tribunala radi neustavnosti optužbe. Vlada je najavila i konzultacije sa Saborom oko daljnjih poteza prema tužiteljstvu Haaškog tribunala radi neustavnosti optužbe. Prvi put su gotovo sve oporbene političke stranke podržale stavove Vlade, a od stranaka vladajuće koalicije, jedino se stavovi HNS-a donekle razlikuju od stavova ostatka vladajuće koalicije.

Predsjednik Mesić je podržao suradnju s Haaškim tribunalom i kazao da su svi hrvatski građani pred Tribunalom jednaki jer ih na to obvezuje Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom. Nakon burnih reakcija hrvatske javnosti, političkih stranaka i branitelja predsjednik Mesić dao je nekoliko neodređenih izjava. Kako realno stoje stvari, kakva je stvarna pozicija hrvatske vlade, posebno međunarodna? Kako će se ponašati hrvatska oporba, hoće li biti izvaninstitucionalnog ponašanja?

Glavni momenti ‘slučaja Bobetko’

1. Haaško tužiteljstvo će odlučno tražiti izručenje Janka Bobetka od hrvatske vlade, bez obzira na traljavost i tendencioznost optužnice koja je iznenadila Vladu.
2. General Bobetko nije osobno počinio nikakav zločin, nije ga ni planirao, ni pripremao, ni proveo. To zna i Haaško tužiteljstvo, ali je ipak podiglo optužnicu.
3. Pozicija Haaškog tribunala se bitno mijenja osnivanjem međunarodnog kaznenog suda. SAD želi da se Haaški tribunal ugasi do 2007., najkasnije do 2008. Govori se i o značajnom smanjenju proračuna Suda. SAD predlaže sporazum o neizručivanju američkih građana međunarodnom kaznenom sudu svim državama svijeta. Dosad su takav sporazum potpisali Izrael, Tadžikistan i Rumunjska, ali Britanija, Italija i Španjolska pokazuju razumijevanje za stavove SAD-a. Bez obzira na to što je pri povlačenju Hrvatske vojske iz dijela Medačkog džepa bilo razaranja i žrtava koje hrvatsko pravosuđe treba odlučno istražiti i procesuirati (trebalo je i prije, najkasnije nakon “Oluje”), ova optužnica je klasičan pokušaj izjednačavanja krivnje između agresora i žrtve. Hrvatska nikako ne može prihvatiti ovakvu optužnicu i treba se svim pravnim i diplomatskim sredstvima energično boriti protiv nje.
4. Hrvatska nikako ne može pravni spor voditi s tužiteljstvom Haaškog tribunala pred Haaškim tribunalom jer takve mogućnosti nema. Svoje stavove Hrvatska bi mogla braniti tijekom procesa generalu Bobetku na sudu, ako bi generala Bobetka izručila, što ne smije učiniti.
5. Dakle, hrvatska će vlada vjerojatno zatražiti mišljenje od Ustavnog suda Hrvatske je li optužnica protiv generala Bobetka u skladu s Ustavom. To je dobar prvi korak, iako će izazvati žestoke reakcije tužiteljstva Haaškog tribunala i pritiske dijela međunarodne zajednice, a nakon određenog vremena moguća je i prijava Hrvatske Vijeću sigurnosti. Zato je potrebna hitna reakcija hrvatske diplomacije, lobiranje u SAD-u, EU i Vijeću sigurnosti (posebno prema stalnim članicama).
6. Ali, sve to skupa neće biti dovoljno bez promjene Ustavnom zakona o suradnji s Haaškim tribunalom. Treba promijeniti članak 3. Ustavnog zakona s Haaškim tribunalom i omogućiti da hrvatski sud (Vrhovni sud Hrvatske) procjenjuje je li optužnica utemeljena te je li u skladu s Ustavom RH. To, naravno, neće obradovati Carlu Del Ponte i haaško tužiteljstvo kao i dio međunarodne zajednice. Naime, haaško tužiteljstvo izdaje optužnicu na temelju Statuta i Pravila Haaškog tribunala, a ograničavajuće odredbe nacionalnog zakonodavstva smatra uglavnom preprekama suradnje. Ali Hrvatska je zaista nakon brutalne srpske agresije u dobroj vjeri predlagala 1991. osnivanje međunarodnog kaznenog suda, kao što je i 1996. donijela Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom. Optužnica protiv generala Janka Bobetka i dio optužnice protiv generala Ante Gotovine zaista su ne samo u suprotnosti s Ustavom RH nego i opasni pokušaj mijenjanja povijesti i izjednačavanje krivnje s Miloševićem, Karadžićem i Mladićem i svim drugim zločincima koji su izvršili planiranu agresiju na Hrvatsku, a nakon toga BiH te etničko čišćenje na Kosovu. I u obrambenom ratu mogu se počiniti zločini i oni su se događali i u Hrvatskoj. Ali za takve zločine trebaju odgovarati oni koji su ih neposredno počinili ili naredili. Na temelju ovakve optužnice protiv generala Bobetka moguće je bilo koga u Hrvatskoj optužiti. Ona zaista mijenja karakter Domovinskog rata. Zato Vladi predlažem sljedeće poteze:
1. da sve buduće korake dogovara s oporbom u Saboru oko generala Janka Bobetka i odnosa s Haaškim tribunalom;
2. da zajedno s oporbom hitno promijeni Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom;
3. da odbije ovakvu optužnicu i zatraži hitno mišljenje Ustavnog suda;
4. da hitno započne akciju lobiranja na diplomatskoj razini, ali i najvišoj političkoj razini, posebno prema SAD-u, EU, stalnim članicama Vijeća sigurnosti i svim članicama Vijeća sigurnosti te svim međunarodnim organizacijama;
5. posebnu pažnju treba posvetiti odnosima s SAD-om. Potrebno je hitno zatražiti susret na visokoj razini, uključujući i razmatranje prijedloga SAD-a o neizručivanju građana SAD-a stalnom međunarodnom kaznenom sudu;
6. nijedna stranka “slučaj Bobetko” ne smije koristiti u politikantske svrhe. Oporba treba biti koordinirana, a Vlada treba dogovarati sve ključne poteze s oporbom u Saboru;
7. bilo kakve izvaninstitucionalne metode imale bi tragične posljedice na međunarodni položaj i kredibilitet Hrvatske, ali i na unutarnju stabilnost hrvatske države.

Europska pučka stranka

DC, HDZ i HSS postali su članicama Europske pučke stranke u svojstvu promatrača (stalno članstvo postaje se ulaskom Hrvatske u EU) sa svim pravima, osim glasovanja o prijemu novih članica. HDZ i DC bili su predstavljeni na sastanku političkog birao u Bruxellesu na najvišoj razini (predsjednici stranaka dr. Ivo Sanader i dr. Mate Granić), a HSS, na žalost, nije. Atmosfera je bila odlična, a izbor za sve tri stranke bio je jednoglasan. EPP je najsnažnija politička grupacija u Europskom parlamentu koja snažno podržava svoje članice te potiče na suradnju i koaliranje.
Na političkoj sceni Hrvatske je burno. Još se ne zna kakav će biti izborni zakon, a pogotovo se još ne zna kakve će biti predizborne ili poslijeizborne koalicije. Ali, nakon izjave predsjednika HDZ-a Ive Sanadera u Osijeku da na sljedećim izborima neće koalirati sa SDP-a i HNS-om, a da je HDZ spreman koalirati sa strankama centra i desnog centra, od HSLS-a, DC-a do HSP-a, gotovo da je mnogo toga jasno.
SDP će biti blizak s grupacijom lijevo liberalnog centra. Stvaraju se uvjeti za programsku suradnju centra-desnog centra, bez obzira na to što se sve stranke koje je Ivo Sanader naveo kako moguće koalicijske partnere pripremaju za samostalni izlazak na izbore. Konsolidira se hrvatska desnica, Hrvatski blok i HIP se pripremaju za potpisivanje povelje o suradnji. HSS će biti na velikom iskušenju koje će na kraju odlučiti i kakav će biti konačan profil te stranke.