Foto: IlustracijaSky marshals službeno se u Njemačkoj zovu "sigurnosno osoblje u zrakoplovu". Jesu li oni zračni promet stvarno učinili sigurnijim - teško je reći i nakon deset godina. Činjenica je da u ovom razdoblju niti jedan njemački zrakoplov nije otet i da ni u jednom nije izvršen atentat, no sporno je treba li za to zahvaliti instituciji sky marshala.

Savezna policija je škrta s informacijama na tu temu jer se, kako se navodi, kod te "sigurnosno osjetljive teme" ne mogu davati podaci o broju, obuci i angažmanu "policajaca na nebu". Wolfgang Wurm, načelnik Savezne policije u frankfurtskoj zračnoj luci, međutim, povlači pozitivnu bilancu. Upućuje kako je za njihov zadatak izrazito važna suradnja europskih sigurnosnih organa: "Mi smo tijesno povezani, informacije se razmjenjuju i onda ih svatko u svojoj zemlji analizira. I u skladu s tom analizom onda radimo ciljani raspored i podjelu osoblja".

Pilote traže kontrole na zemlji, a ne oružje u zraku

Udruga pilota Cockpit je diferenciranija i skeptičnija u svojoj bilanci. S jedne strane i u njoj smatraju da je dobro da policajci u zrakoplovima služe kao sredstvo zastrašivanja potencijalnih napadača, ali bi im, s druge strane, bilo draže da u avionu nema naoružanih osoba. Piloti se zalažu više za tehnička rješenja poput ugrađivanja sigurnosnih rampi u avionu. Oni smatraju da bi još jedna vrata između prostora za putnike i pilotske kabine mogla znatno otežati atentatorima pristup cockpitu.

Udruga Cockpit traži da težište sigurnosnih mjera bude na kontrolama u zračnim lukama, dakle, na zemlji, a ne u zraku. "Mi mislimo da se sva energija mora uložiti u to da se opasni ljudi ne puštaju u zrakoplove", kaže Jörg Handwerg, glasnogovornik udruge pilota i dodaje kako smatra da tehnička rješenja mogu biti tek dio cjelokupnog koncepta.

Može li tehnika riješiti sve probleme?

Zadnji pokušaj da se tehničkim inovacijama pojednostavne duge kontrole na njemačkim aerodromima je u kolovozu 2011. godine nakon desetomjesečnog probnog roka prekinut i proglašen propalim. Skeneri tjela koji su trebali prepoznati skriveno oružje ili tekući eksploziv su u većini slučaja izazivali lažnu uzbunu.

Jörg Handwerg iz udruženja pilota smatra da nije baš previše smisleno da svi putnici prolaze kroz iste kontrole i sigurnosne provjere. Prema njegovom mišljenju bi se trebali uspostaviti kriteriji za kategorizaciju rizičnih skupina prema kojima bi se onda vršile duže ili kraće kontrole. "Cijeli sistem bi trebao naravno biti nadopunjen slučajnim kontrolama, tako da čovjek nikada ne može biti siguran", dodaje Handwerg.

U Saveznoj policiji pak planiraju neku vrstu "sigurnosnog tunela" kroz koji će svi putnici morati proći i u kojem će biti izloženi kontrolama raznoraznih uređaja.

Autorica: Rachel Gessat