Odnosi s Haagom u sljedećem razdoblju neće biti lakiSlučaj Bobetko, izjava predsjednika Mesića, burne reakcije političkih stranaka i javnosti te rasprava u Saboru i zajednička rezolucija koja je prihvaćena konsenzusom bile su glavne teme proteklog tjedna.

Na poziv Instituta za strateške i međunarodne studije u Washingtonu boravio sam proteklog tjedna nekoliko dana u SAD-u, gdje postoji samo jedna dominantna tema. To je, naravno, Irak, uklanjanje režima Saddama Husseina, razoružanje Iraka i donošenje rezolucija u američkom Kongresu i Vijeću sigurnosti UN-a. To je toliko prevladavajuća tema svih medija da se godišnje zasjedanje MMF-a i Svjetske banke bilježi samo po broju uhićenih prosvjednika. Neosporno je da SAD u nekoliko sljedećih mjeseci želi ukloniti Saddama Husseina, razoružati Irak te uništiti oružje za masovnu primjenu (biološko, kemijsko i nuklearno u razvoju).

Sada je sasvim sigurno da ih u tome nitko ne može zaustaviti te da će uz Veliku Britaniju, Italiju, Španjolsku, Australiju, Kanadu i, naravno, Izrael biti sve više zemalja koje će podržati SAD. Nova doktrina nacionalne sigurnosti SAD-a je na djelu. To je preventivno djelovanje protiv međunarodnog terorizma i ugrožavanja nacionalne sigurnosti (tzv. strategija “udari prvi”). Ništa više nema od Clintonove doktrine i pregovora, specijalnih izaslanika, isticanja ljudskih prava, humanitarne diplomacije te traženja širokog međunarodnog konsenzusa za američke poteze. Dolazak administracije Georgea Busha 11. rujna 2001. kompletno je promijenio strategiju nacionalne sigurnosti vanjske politike SAD-a.

To se vidi i po novom ustroju State Departmenta koji sam posjetio boraveći u Washingtonu. Odjel za jugoistočnu Europu sada je malen, a Hrvatska ima samo svog desk officera. Došli su novi ljudi i novi prioriteti. Područje jugoistočne Europe, a posebno Hrvatska, nije u žarištu bilo kakvog većeg američkog interesa. Istina, slučaj Bobetko ponovno je aktualizirao interes za Hrvatsku, ali ne na najvišim razinama State Departmenta. Simpozij je bio prilika za susrete s prijateljima, bivšim uglednim ministrima vanjskih poslova (G. Jesenski, A. Severin, B. Geremek, A. Saoudargas, B. Noev) te brojnim bivšim i sadašnjim predstavnicima američke administracije, a posebno State Departmenta, uključujući i Z. Brzezinskoga. Na simpoziju su bili i mnogi veleposlanici srednje i jugoistočne Europe i baltičkih država, uključujući i hrvatskog veleposlanika u SAD-u Ivana Grdešića. Strateški interesi SAD-a mijenjaju se i u Europi. Proširivanje NATO-a, odnosi s EU i Rusijom, mjesto i uloga Ukrajine i budućnost višegradske skupine bile su najzanimljivije teme. Na problemu jugoistoka Europe radi sve manje ljudi, a poseban interes postoji samo za područje Srbije, Crne Gore, Kosova i Albanije. Stabilnost Makedonije, demokratizacija Srbije, konačna ustavna rješenja Srbije i Crne Gore te dugotrajna stabilizacija i demokratizacija Kosova još su predmet interesa.

Što se tiče BiH, raste interes za dogradnju Daytonskog sporazuma i jačanje središnje vlasti. Hrvatska je do slučaja Bobetko bila na razini interesa za dovršetak povratka izbjeglica i donošenje ustavnog zakona o zaštiti manjina. Podržavaju se konačna opredjeljenja Hrvatske za NATO i EU te za snažniju i odlučniju suradnju sa susjednim državama, a posebno za rješavanje svih otvorenih pitanja s BiH i SR Jugoslavijom.

Što se tiče SAD-a i stavova prema Hrvatskoj, američki veleposlanik Rossin vjerno prenosi stavove State Departmenta, uključujući i stavove vezane uz generala Bobetka. Traži se puna suradnja s Haaškim tribunalom. Razumijevanje za hrvatsku Vladu pokazuje se samo zbog visoke dobi i ozbiljnog zdravstvenog stanja generala Bobetka. Ne ulazi se u bit optužnice, tj. da je ona povijesno netočna, neutemeljena i neustavna, a niti u činjenicu da ona destabilizira Hrvatsku. Trebat će mnogo strpljenja da SAD prihvati da se Hrvatska može i mora pravnim sredstvima boriti protiv neutemeljenih i neustavnih dijelova optužnice, a na temelju Statuta i pravila postupka Haaškog tribunala te na temelju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim tribunalom. Sad se tek vidi kolika je šteta što se predsjednik Republike i Vlada nisu složili oko stavova vezanih uz optužnicu generala Bobetka. Jeftini poeni nikome ne trebaju, ni vlasti ni oporbi. Situacija je objektivno vrlo teška. Manevarski prostor Vlade za lobiranje nije velik, posebno zato što najveći dio međunarodne zajednice pozdravlja izjave predsjednika Mesića (EU, SAD, Velika Britanija i Vijeće Europe). Nitko nema pravo prigovarati predsjedniku Mesiću što je pozvao Vladu na punu suradnju s Haaškim tribunalom, te što je pozvao javnost na europski put i europsku orijentaciju Hrvatske. Ali neposredno izjašnjavanje o optužnici i njeno prihvaćanje te usporedba sa suđenjem Miloševiću nije bilo mudro. Bilo bi mnogo korisnije za Hrvatsku da su predsjednik i Vlada potpuno usuglasili stavove o optužnici. Međutim, još nije kasno. Prije bilo kakvog ozbiljnog lobiranja predsjednik i Vlada to trebaju učiniti ako Hrvatska želi biti kredibilna država pred međunarodnom zajednicom i ako se bilo što očekuje od diplomatskog lobiranja (Vlade, Sabora, diplomacije i samog predsjednika Mesića).

Oporba se u Saboru ponašala vrlo odgovorno. Podržala je stavove Vlade da se pravnim sredstvima bori protiv neprihvatljivih dijelova optužnice, a na temelju Statuta i pravila suda te na temelju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim tribunalom. Zaključci rasprave u Saboru prihvaćeni su jednoglasno. Svako radikaliziranje situacije štetilo bi Hrvatskoj. To svi sudionici političke scene u Hrvatskoj trebaju imati na umu. Ali to trebaju znati i generali te hitno prestati s prepucavanjima. Radi kredibiliteta Hrvatske, njene budućnosti, radi toga da pokažemo svijetu da smo zrela, demokratska i pravna država, treba ubrzati postojeće istrage i procesuiranje svih slučajeva gdje se dokaže da su počinjena najteža kaznena djela ratnog zločina.

Odnosi s Haagom u sljedećem razdoblju neće biti laki. Zato Vlada treba okupiti najbolje pravnike i diplomate, bez obzira na političku orijentaciju i grupaciju kojoj pripadaju, kako bi se uspješno nosila s tužiteljstvom Haaškog tribunala. Suradnja s oporbom ne samo da će pojačati kredibilitet Vlade nego će i prevenirati radikalizaciju slučaja Bobetko. Naivne su izjave nekih Vladinih dužnosnika da slučaj generala Bobetka neće utjecati na stavove EU prema Hrvatskoj te na financijsku stabilnost Hrvatske, uključujući i kreditni rejting. Na žalost hoće, a Vlada uz pomoć oporbe treba učiniti sve da takvog utjecaja bude što manje. Zato je oko slučaja Bobetko potrebno postići puni konsenzus vlasti i oporbe, a izvlačenje bilo kakvih jeftinih poena, bilo za vlast, oporbu ili bilo koju političku stranku, grubo je politikantstvo. Hrvatsku ne čekaju laka vremena, ali Hrvatska nije bez izgleda da obrani svoje stavove sadržane u rezoluciji Hrvatskog sabora oko slučaja Bobetko. Jer Bobetko zaista nije naredio, proveo i učinio nikakav zločin, a vojno-redarstvena operacija “Medački džep” bila je u skladu s Ustavom i Zakonom o oružanim snagama Republike Hrvatske. Naravno da će sve to imati svoju cijenu. Cijena za Hrvatsku bit će to manja što potezi Vlade budu bolje odmjereni i koordinirani te potpuno transparentni prema svijetu i vlastitoj javnosti. Ne smije se ničim stvoriti dojam da Hrvatska prekida ili opstruira suradnju s Haaškim tribunalom, nego da se kao demokratska, suverena i pravna država na temelju međunarodnog prava i svog Ustava bori za svoje stavove.