Objavljeno u Nacionalu br. 360, 2002-10-06

Autor: Ilko Čulić

ŠESTO ČULO - Ilko Čulić

Vrhunski glazbeni put oko svijeta za samo 57 minuta

Na trećem studijskom albumu washingtonskih downtempo prvaka, koji se može objasniti formulom kozmopolitske glazbe, izredala se šarena povorka vanjskih suradnika sa svih kontinenata osim Australije

Thievery Corporation – 'The Richest Man In Babylon' (ESL / Trolik)Thievery Corporation – 'The Richest Man In Babylon' (ESL / Trolik)Vezu između washingtonskih downtempo prvaka Thievery Corporation i Davida Byrnea najlakše je dokazati preko remiksa koji su Rob Garza i Eric Hilton napravili na singlu “Dance On Vaseline”. Doduše, njihova je suradnja iz 1997. ostala gotovo neprimijećena, valjda zbog toga što Byrneovi sljedbenici rijetko tragaju za singlovima, ali Garza i Hilton su dvije godine poslije postavili upravo “Dance On Vaseline” na najistaknutije mjesto u svojoj kolekciji remikseva “Abductions & Reconstructions”. Druga podudarnost na relaciji Byrne – Thievery proizlazi iz obostranog oduševljenja brazilskom glazbom. On je prije petnaestak godina priredio krucijalnu brazilsku kompilaciju “Beleza Tropical” i usput otkrio samba primadonu Margareth Menesis. Oni su na preklanjskom albumu “The Mirror Conspiracy” otvorili vrata za Bebel Gilberto, a potom su na kompilaciji “Sounds From The Verve Hi Fi” spašavali od zaborava prastare snimke Astrud Gilberto i Sergia Mendesa.

Njihov treći studijski album “The Richest Man In Babylon” možda nema bliskog rođaka u Davidovoj diskografiji, ali za downtempo produkciju može biti jednako važan kao Byrne-Eno projekt “My Life In The Bush Of Ghosts” za new wave scenu s početka 80-ih. Naravno, vremenska razlika uvjetuje dodatna objašnjenja jer Byrne i Eno su 1981. kopali temelje za “world fusion” i uglavnom zbunjivali pop konzumente, dok Thievery Corporation danas imaju mnogo povoljniju startnu poziciju jer se skoro sve što su pokazali na novom albumu može objasniti formulom kozmopolitske glazbe (cosmic music), iskušanom na izdanjima kalifornijskog labela “Six Degrees”. Riječ je o kompilacijama iz edicije “Traveler”, koja predstavlja urbane, elektronikom prožete stilove iz afričkog, azijskog i latinoameričkog konteksta, a u posljednje vrijeme se prodaje skoro kao “Cafe Del Mar”.

Thievery Corporation su s “The Richest Man In Babylon” napravili dva velika koraka naprijed u odnosu na “Six Degrees”. Snimili su “organic downtempo” album na kojem je elektronika definitivno gurnuta u drugi plan i uspjeli su za samo 57 minuta zaokružiti put oko svijeta, praćeni šarenom povorkom vanjskih suradnika sa svih kontinenata osim Australije. Album otvara pjesma “Heaven’s Gonna Burn Your Eyes” s “nu-jazz” ritmom i raskošnim vokalom islandske pjevačice Emilliane Torrini, koja će se poslije pojaviti i u “Until The Morning”. “Facing The East” u prepoznatljivoj interpretaciji Pamele Bricker asocira na stari singl “Lebanese Blonde”, ali konstrukcija je ovoga puta mnogo složenija zbog istočnjačkog rasporeda instrumenata i naglašenih utjecaja perzijske klasične glazbe. Na isti trag upućuje “Omid (Hope)” s glasom francusko-iranske pjevačice LouLou Ghelichkhani, a putovanje na istok uključuje i kratko zadržavanje na frankofonom teritoriju u pjesmi “Un Simple Historie”. Brazilska komponenta koja je prevagnula na “The Mirror Conspiracy” ovdje je izostavljena, ali latino elementi posloženi su u “Meu Destino”, koju pjeva Patrik De Santos sa Zelenortskih Otoka i afro-cubani “Exilio”. “Liberation Front” predstavlja prilično originalno tumačenje nigerijske afro-beat tradicije, a kako je naznačeno već u naslovu albuma, Garza i Hilton su odvojili najviše vremena za svoju trajnu fascinaciju jamajkanskim dub-reggae klasicima. To im se itekako isplatilo jer “The State Of The Union” sa Shineheadom i “The Richest Man In Babylon” s Normanom Hewellom iz washingtonskog banda Born Jamericans doista zvuče kao hommage Lee Scratch Perryju iz najboljih dana studija “Black Ark”.

Laurie Anderson – ‘Live In New York City September 19-20, 2001’ (Warner / Dancing Bear)

Svi koncerti u New Yorku najavljeni za 11. rujan 2001. otkazani su, a vrata gradskih klubova i koncertnih dvorana ostala su zaključana još nekoliko dana. U pregrijanoj atmosferi ni koncerti Laurie Anderson, održani 19. i 20. rujna u Town Hallu, nisu mogli završiti kao rutinska promocija recentnog studijskog albuma “Life On String”. Repertoar je u zadnji čas proširen na nekoliko starih favorita i publika je neočekivano mogla čuti kako nakon toliko godina zvuče “White Lily”, “Coolsville”, “Strange Angels” i famozni “Superman”. Devedesetominutni koncertni zapis na dvostrukom CD-u svjedoči o možda najemotivnijim nastupima u karijeri Laurie Anderson. Bez suvišne patetike i militantnog patriotizma na pozornici, ali ipak s malom dozom islamofobije u popratnom tekstu koji razotkriva gotovo huntingtonovski pogled na “sukob islamskog i zapadnog svijeta”.

Bandulu – ‘Redemption’ (Music Man / Trolik)

U svakom imalo ozbiljnom pregledu najboljih techno ploča naći ćete londonski trio Bandulu, odnosno njegov debitantski album “Guidance”. No kako nova generacija techno freakova ima samo maglovitu predodžbu o zaslužnim inovatorima iz 1993., Jamie Bissmire, John O’Connell i Lucien Thompson su za dugo planirani povratak morali pripremiti nešto više od zbirke lijepih uspomena. Prvi singl “Jahquarius” podsjeća na rani Dreadzone, a ostatak albuma “Redemption” namijenjen je onima koji još traže zamjenu za Leftfield. Na CD-u će ih dočekati gotovo besprijekoran miks progressive-housea, electra i dub-techna, a vinilno izdanje posebno je dizajnirano za techno partyje jer Bandulu dobro znaju da su opet pretvrdi za top-40.

Rolling Stones – ‘Forty Licks’ (Virgin & Decca / Dallas)

Proslava 40 godina Stonesa bila je idealna prilika za poravnanje njihovih računa s bivšom kućom Decca, koja je zadržala prava na objavljivanje svih materijala registriranih do 1970. Dogovorena je zajednička investicija da bi se na tržištu napokon pojavio reprezentativan izbor iz cijelog opusa, sa 40 pjesama raspoređenih na dva diska. CD 1 je pedantno remasterirana digest verzija legendarne vinilne kompilacije “Rolled Gold”, pojačana s “Wild Horses” i tu se jedini prigovor može uputiti zbog eliminacije “Time Is On My Side”. CD 2 oslanja se uglavnom na klasike iz 70-ih, gdje “Shatterred” i “Fool To Cry” očito vrijede znatno manje od “Brown Sugar” i “Tumbling Dice”. Hitovi iz 80-ih i 90-ih prošli su oštriju selekciju jer je trebalo negdje ugurati i četiri nove pjesme koje bi zapravo bolje poslužile kao preporuka za skori odlazak u mirovinu nego kao dodatak antologiji Stonesa.

Zvjezdice:
Thievery Corporation – 4
Laurie Anderson – 3
Bandulu – 4
Rolling Stones – 4

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika