Vodstvo HDZ-a želi ne samo zadržati položaje u stranci, nego i ponovo osvojiti vlast“Ne budu li Zoran Milanović i njegova Kukuriku koalicija u noći 4. prosinca, nakon što se zatvore birališta, imali svojih 76 ruku, Jadranka Kosor istog se trenutka baca na okupljanje svega što je na izborima osvojilo mandat”, otkriva nam planove predsjednice HDZ-a i Vlade njezin bliski suradnik. “Unatoč nesmiljenoj medijskoj hajci, poraznim i demotivirajućim anketama, kao i javnom prostoru koji je potpuno okrenut protiv nje, predsjednica nije bacila koplje u trnje i vjeruje da je gotovo tek kad je gotovo, a ne kad opozicija i mediji sugeriraju da je tako”, objašnjava odlučnost svoje šefice da pokuša ostvariti ono što se u ovom trenutku čini znanstvenom fantastikom.

U IDUĆEM ĆEMO SAZIVU, zbog fiksiranja broja predstavnika dijaspore na tri, plaćati dva zastupnika manje i bit će ih ukupno 151. U lijevom Savezu za promjene optimistično, na temelju svojih anketa, računaju da će osvojiti 88 mandata, što bi im omogućilo vrlo komotno vladanje državom. U slučaju takvog raspleta imat će čak 25 zastupnika više od sadašnjih 63 koliko ih zajedno imaju SDP, HNS, IDS i HSU. Oni oprezniji i skeptičniji među vođama Kukuriku koalicije ne bi baš stavili velike novce na takvu apsolutnu većinu svoje opcije. “Trebamo se bojati Lesara i Jurčića koji ide s umirovljenicima, oni bi nam mogli ugroziti planove, jer glasove uzimaju nama, a ne HDZ-u”, sa zebnjom kalkulira jedan od pijetlova, strahujući kako bi ih upravo tih nekoliko zastupničkih ruku moglo dijeliti od mirnog sna. Takvom se ishodu očito nada i šefica HDZ-a, svjesna da sve manje od 76 mandata za Milanovića znači velike probleme, jer će morati proširiti krug onih s kojima će dijeliti izborni plijen, a ni u četiri stranke sadašnje koalicije nisu svi apetiti podmireni, niti su sve ambicije i interesi zadovoljeni. Unatoč vrlo lošoj inventuri rada i rezultata stranke, Jadranka Kosor nije usredotočena na to da ne osvoji bitno manje od 66 mandata, koliko je Ivo Sanader donio HDZ-u na prošlim izborima, pa da to prikaže kao častan poraz i kapitalizira taj rezultat u borbi za ostanak na čelu stranke, nego je čvrsto usmjerena na prikupljanje 76 ruku za parlamentarnu većinu.

“Bit će teško, ali ako oni ne osvoje natpolovičnu većinu, nama se otvara ozbiljan prostor. Jasno je da će predsjednik Josipović u tom slučaju maksimalno odugovlačiti s davanjem mandata kako bi Milanoviću osigurao što više vremena za skupljanje većine. Sjećate se, isto je radio i Mesić prije četiri godine. Ali naša je predsjednica vještiji pregovarač od Milanovića, a nemojmo si lagati, ona potencijalnim partnerima može ponuditi puno veće kadrovske i programske koncesije s provedbom kroz državni proračun od kukurikavaca, jer je rogova u toj vreći i sada već previše”, elaborira poslijeizbornu strategiju premijerkin suradnik. Pritom podsjeća i kako je bivši premijer Ivica Račan 2003. odustao od pokušaja slaganja parlamentarne većine jer bi pod isti kišobran morao uvući previše raznorodnih stranaka s vrlo heterogenim interesima pa je procijenio da takva vlast ne bi bila dugoga vijeka.

STVARI IPAK NE STOJE DOBRO za Kosor jer se dosad njoj lojalni koalicijski partneri u Vladi počinju i javno preporučivati na suradnju lijevom bloku. Tako prvi HSS-ovac Josip Friščić ne odbija mogućnost pregovaranja i suradnje s Milanovićem, uzmanjka li mu ruku za većinu, a SDSS-ovac Milorad Pupovac objavljuje da njegova stranka “nema bliže stranke u ideološkom i političkom smislu od SDP-a”. Trenutačnu ogromnu anketnu razliku između Saveza za promjene i HDZa, u izostanku ekonomskih pluseva, Kosor je naumila dostići širenjem straha od crvenih, Jugoslavije, komunizma, što je HDZu dosad uvijek palilo, te upornim prokazivanjem SDP-ovih, HNS-ovih i IDS-ovih “kriminalaca” i upiranjem prsta u lijenog Milanovića. Garnirat će to s malo Europske unije, Tuđmana i zaštite branitelja i Domovinskog rata, i pokaže li se i ovaj put da prosječni hrvatski birač nema sjećanje duže od tri dana, a ima li se na umu i da je HDZ uvijek prolazio bolje nego što su pokazivale ankete, Kosoričina izborna matematika možda i neće biti lišena svake osnove.

MEĐU ONIMA ZA KOJE se procjenjuje da bi mogli sudjelovati u diobi mandata u sedmom hrvatskom parlamentu, Kosor bi, uspije li zadržati dosadašnje partnere, u okupljanju većine najmanje problema mogla imati sa Željkom Kerumom i Milanom Bandićem, koji bi mogli “gricnuti” pokoje mjesto. Ostale potencijalne političke udavače zasad su suzdržane i ne izjašnjavaju se kojoj bi se strani bile spremni prikloniti, nego se njihovi stavovi mogu svesti pod zajednički nazivnik – tko potpuno prihvati naš program, može računati na našu potporu. Prvi laburist Dragutin Lesar u jednom je dijelu ipak rezolutan – “s HDZ-om i stranakama koje su s njim surađivale nikada, nikako i nikamo”. Što se drugog dijela političkog spektra tiče, podsjeća na maksimu svoje stranke “ne u vlast po svaku cijenu”. Požele li pijetlovi glasove koje uspije uvesti u Sabor, Lesar kaže da će na stol staviti svoju pregovaračku platformu u deset točaka, od kojih ne mogu, ne smiju i ne žele odustati. Ako dođe do takve situacije, to je granica ispod koje nećemo ići, poručuje Lesar Kukuriku koaliciji krene li “u lov” na njegove mandate. Na uvažavanju programa svoje stranke inzistira i Vladimir Šišljagić, čelnik HDSSB-a, iz čijih se redova nikada nisu birale riječi ni na račun HDZ-a ni na račun SDP-a.

“Uopće nas ne zanima koja će politička opcija sastavljati vlast, nego nas zanima potpora programu HDSSBa u Saboru, u kojemu želimo rješavati gospodarske probleme, mijenjati porezni sustav, a među prioritetima nam je i povratak dvodomnog parlamenta kako bismo unaprijedili regionalizaciju države. O tome kome bi se, bude li potrebno, mogao prikloniti, ne želi se očitovati ni bivši SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić koji na ovim izborima predvodi Hrvatsku ekonomsku inicijativu kojoj su se pridružili i HDZ-u blizak Blok umirovljenici zajedno, PGS i HRS. Da bismo mogli surađivati s HDZ-om, nužno je da se do kraja pročisti od Sanaderovih ljudi, objašnjava svoju poziciju Jurčić. “Imamo deset točaka kojima definiramo kako bi trebalo voditi Hrvatsku i naš će uvjet biti da se taj sustav ugradi u politiku nove vlade”, kaže Jurčić, “a ako se ne ugradi, u takvoj vladi nećemo sudjelovati, jer ćemo bez toga završiti kao Grčka.”

ČELNIK HSP-A DANIEL SRB prilično je siguran da se HDZ i SDP neće tući oko njihove potpore. “Spremni smo preuzeti odgovornost za obnašanje izvršne vlasti, ali nam to nije prioritet, nego osigurati provođenje našeg političkog programa, i bilo kakvi razgovori ili dogovori direktno će biti vezani uz programsku suglasnost”, kaže Srb. “Siguran sam da će u formiranju vlasti svi pokušati izbjeći HSP zbog jasnoće i tvrdoće naših političkih stavova, dodaje, ali i zbog činjenice da smo jedina stranka koja se službeno protivi Europskoj uniji, iako će to već biti gotova priča kada se bude formirala vlast. Zanima nas isključivo programska sukladnost, a ne bilo kakve fotelje”, zaključuje Srb. Parlamentarni status HSLS-u kojem je na čelu pokušat će vratiti Darinko Kosor. Za njega ne postoje samo dvije, nego tri opcije, a o eventualnoj budućoj suradnji sada se ne želi izjašnjavati jer je, kaže, posvećen osvajanju što većeg broja mandata. Otkako je preuzeo HSLS, prema aktualnoj vlasti izrazito je kritičan, ali se ne želi izjašnjavati u bilo čiju korist osim u HSLS-ovu. Bude li situacija uistinu takva da lijeva opcija ne dobije od birača natpolovičnu većinu, a HDZ-u bude dostižna, pravi izbori počet će tek nakon izbora 4. prosinca. Bit će to pravi eldorado za male stranke, a od užarenih telefona tih će dana profitirati i telekomunikacijski operateri.