Biskupi su pragmatično shvatili da nije dobro podržati oslabljeni HDZHrvatski biskupi nedavno su neformalnim unutarcrkvenim kanalima zatražili od svećenika i cjelokupnog klera da se za vrijeme predizborne kampanje ne svrstaju ni uz jednu političku stranku, informacija je koju je krajem prošlog tjedna u razgovoru za Nacional iznio visokorangirani pripadnik crkvene hijerarhije. Iako se ne radi o službenom dokumentu, očita je bit biskupske preporuke: još od prvih demokratskih izbora koji su održani 1990. Katolička crkva nije se ovako eksplicitno distancirala od Hrvatske demokratske zajednice, potvrdio je sugovornik Nacionala. Stvar je jednostavna, crkvena hijerarhija zna da će HDZ, vrlo vjerojatno, biti poražen na izborima u prosincu i biskupi su procijenili da se ne isplati ulaziti u izgubljenu bitku, i usput, konfrontirati s budućim vlastima.

IAKO JE REALNO OČEKIVATI da će pojedini župnici i ovaj put pozivati vjernike da glasaju za HDZ, zahtjev biskupa ukazuje na važnu stratešku promjenu u politici Katoličke crkve. U posljednja dva desetljeća Crkva je bila glavni saveznik HDZ-a; 90-ih kardinal Franjo Kuharić nije skrivao osobne simpatije za politiku tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, premda se crkveni vrh nije slagao s HDZ-vim pokušajima podjele Bosne i Hercegovine i etničkim čišćenjem nakon operacije “Oluja”. I u posttuđmanovskom razdoblju Crkva se aktivno priklanjala HDZ-u. U vrijeme vlade Ivice Račana pojedini su biskupi sudjelovali čak i na mitinzima na kojima se pozivalo na nasilno svrgavanje legalne vlasti, dolazak Ive Sanadera u Katoličkoj crkvi prihvaćen je s neskrivenim zadovoljstvom, a na prošlim parlamentarnim izborima Crkva se snažno angažirala da na vlast ne dođu Zoran Milanović i Socijaldemokratska partija Hrvatske. Ovih dana, međutim, i Adalbert Rebić, jedan od vodećih teologa u Hrvatskoj, izjavljuje da je SDP nacionalna stranka, čija pobjeda na izborima ne bi ni na koji način ugrozila državne interese. Rebićev istup pokazuje promjenu crkvene strategije, što se dalo nazreti još početkom godine.

Kardinal Josip Bozanić je 5. siječnja zabranio političke i stranačke manifestacije u crkvama na teritoriju Zagrebačke nadbiskupije. Pritom je bilo važno to što je na taj potez Bozanića natjerala grupacija mlađih teologa i svećenika, koji su zahtijevali odmak crkvenih struktura od Hrvatske demokratske zajednice. Odredba Zagrebačke nadbiskupije kojom je zabranjeno korištenje crkvenih ustanova za političke i stranačke manifestacije bila je i poruka da Kaptol uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju više ne želi sukobe s SDP-om.

U SVOJOJ ZABRANI Bozanić je eksplicitnoupozorio sve biskupske i redovničke prezbitere u Zagrebačkoj nadbiskupiji da se pažljivo pridržavaju crkvenih propisa i paze “da se crkveni prostori i prostorije ne koriste za političke stranačke skupove ili stranačko djelovanje”. Puno veće političke reperkusije mogao bi izazvati odmak hrvatskih biskupa od HDZa. Iako čak i najtvrdokorniji HDZ-ovci poput Vladimira Šeksa u posljednje vrijeme priznaju da je vladajuća stranka u lošoj situaciji i velikom zaostatku za Kukuriku koalicijom, Hrvatska demokratska zajednica je zaoštrila retoriku i tako pokušava privući desno-konzervativno biračko tijelo. Drugim riječima, HDZ se još nije pomirio s porazom, a spas trebaju donijeti glasovi onog dijela stanovništva koji je, uglavnom, pod jakim utjecajem Katoličke crkve. Poslušaju li svećenici biskupski zahtjev, HDZ će se naći u još nepovoljnijoj situaciji. Postavlja se pitanje zbog čega se vrh Crkve odlučio distancirati od HDZ-a, pogotovo kad se uzme u obzir da iz SDP-a i ostalih stranaka Kukuriku koalicije nisu poduzeti nikakvi potezi za zatopljenje odnosa s Katoličkom crkvom. Prvo i osnovno: biskupi su svjesni da je velik dio javnosti nezadovoljan stanjem u Hrvatskoj, a kao glavni krivci označeni su HDZ i vlada premijerke Jadranke Kosor. Ne dođe li u iduća dva mjeseca do nepredviđenog i malo vjerojatnog obrata, Hrvatska će dobiti vladu lijevog centra, s kojom će, htjela ili ne, Crkva morati surađivati. Stvaranje neprijatelja od buduće vlasti nepotrebno je i nelogično i samo bi nanijelo novu štetu Crkvi.

DRUGO, UVJERLJIVA POBJEDA Ive Josipovića na predsjedničkim izborima pokazala je da većina vjernika u politici ne sluša crkvene direktive. Premda je niz svećenika u kampanji aktivno agitirao protiv Josipovića, SDP-ov kandidat izabran je s uvjerljivom većinom. Bio je to snažan udarac Katoličkoj crkvi i još jedan pokazatelj da je njen utjecaj na društvene događaje sve slabiji. Dovoljna su dva primjera koji to dokazuju – unatoč strahovitoj propagandi Katoličke crkve, uvjerljiva većina hrvatskih vjernika podržava pravo žena na pobačaj, baš kao i rad nedjeljom. Katoličanstvo se i dalje doživljava kao važan dio hrvatskog identiteta, ali u stvarnim životnim pitanjima mali dio stanovništva spreman je živjeti prema crkvenim zahtjevima. I treće, unatoč pokušajima da se deklarira kao stranka demokršćanske orijentacije, HDZ nije ispunio brojna očekivanja Katoličke crkve. “Zabrljali su sve što su mogli”, lakonski je u razgovoru za Nacional vladajuću stranku opisao visokorangirani crkveni dužnosnik. Uostalom, pravovjernim vjernicima teško je prihvatiti da je na čelu stranke koja se deklarira kao demokršćanska samohrana majka koja ima dva propala braka. Crkvena odluka o distanciranju od HDZa nipošto nije nekakav zaokret ulijevo, no u proteklih nekoliko godina, barem unutar Hrvatske biskupske konferencije, počelo se shvaćati da je crkveni utjecaj na procese u društvu prilično ograničen. Distanciranje od HDZ-a u situaciji kad se smjena vlasti čini izvjesnom pokazuje da Katolička crkva nije izgubila smisao za pragmatičnost.