Operacija je osmišljena da bi se HTV-u prodalo 180 epizoda sapunice 'Sve će biti dobro' za 18 milijuna kunaDo Nacionala su stigli off-shore dokumenti s Djevičanskih otoka i iz Londona koji pokazuju da Dijana Čuljak, eksponirana politička urednica na HTV-u, godinama laže poričući vlasničku povezanost s tvrtkom za proizvodnju televizijskog sadržaja Core Medijom. Uz nju je godinama džentlmenski lagao njezin bivši muž Vladimir Šelebaj. Laž bračnoga para prikriva njezinu kolegicu Hloverku Novak Srzić i Sinišu Svilana, direktora Nove TV. Njima je Čuljak, bar na neko vrijeme, priuštila ilegalne izvore prihoda koji su se tijekom hrvatske ekonomske sreće obračunavali u tisućicama eura. Na kraju, lagalo je najmanje četvero direktora marketinško-promotivne korporacije Digitel, koja upravo dizajnira HDZ-ovu izbornu kampanju, uključujući Aljošu Roksandića kao vodećeg korporacijskoga lidera.

Svojim je potpisom, registriranim čak u ovdašnjem Trgovačkom sudu, zapečatio Digitelovo senzacionalno “spajanje” s Core Medijom. Velika je iluzionistička uvertira odigrana 2007., kad se na HTV-u krčio teren za sapunicu “Sve će biti dobro” u produkciji tvrtke Ring Multimedija, koja je nastala spajanjem Digitela i Core Medije. Prema spisima na engleskom jeziku, koji su ovih dana stigli do Nacionala, u prvoj polovici 2007. u Londonu i na Djevičanskim otocima najprije su uknjižena najmanje tri off-shore poduzeća, koja su služila za dubinsko ukopavanje činjenice da je Dijana Čuljak doista suvlasnica ovdašnje producentske kuće Core Media. Kako pokazuju engleski dokumenti, riječ je o Core Media Management LLP-ju i dva off-shore holdinga, za zemljopisno udaljeno upravljanje dionicama hrvatske tvrtke. Londonski je holding nazvan D’Arbone, drugi Diva, oba registrirana kod britanskih odvjetnika. Od straha da se ne otkrije njen identitet, Dijana Čuljak nije se imenom i prezimenom predstavljala ni off-shore odvjetnicima, koji čuvaju registar Dive.

Na Djevičanskim otocima pojavljivao se samo broj njezina PIN-a. Ipak, u paničnoj igri skrivača ostao je trag: korespondencija s potpisima Dijane Čuljak o regulaciji PIN-koda. Jedan od papira neporecivo svjedoči o njezinu partnersko-vlasničkom pravu u Divi, koja upravlja njezinim udjelom u hrvatskoj Core Mediji. Drugi - o povezanosti Dive i londonskog Core Media Managementa, koji se neznatno kasnije združio s agencijom Digitel. “Nemam nikakvih komentara. Mogu samo reći da u cijeloj toj napuhanoj priči nema apsolutno ničeg protuzakonitog”, govori ovih dana Vladimir Šelebaj nakon studiranja Nacionalove dokumentacije, koja bi njemu osobno trebala svakako biti više nego poznata. Nacional, naime, raspolaže tek manjim dijelom papirnoga fundusa. Jasno se vidi gdje nedostaju fragmenti o dodatnim tajnim partnerima, koje je moguće identificirati tzv. nadležnim institucijama sistema.

ZA DIJANU ČULJAK i njezine poslovne partnere u jednom trenutku postalo je krajnje opasno kad je skovan plan o 180 epizoda sapunice “Sve će biti dobro”, namijenjenih matičnom HTV-u, koji je nju, jednu od najvažnijih političkih urednica, ionako obilato plaćao. Dakle, ambicije TV urednice iziskivale su dodatne napore oko zataškavanja. Od početka je Dijana Čuljak bila slabija karika unutar poslovno-bračnog odnosa sa Šelebajem, koji se izrodio u alijansu s Digitelom. Njezinu Divu u Hrvatskoj je službeno predstavljao supružnik koji se javno pojavljivao kao direktor domaće Core Medije, odnosno jedan od direktora Ring Multimedije, odnosno stalno prisutan nadzornik na setu sapunice “Sve će biti dobro”. S jako pametnim razlozima, mjesecima je sumnjičena za sukob interesa. Uvažena urednica HTV-a uzvišeno je poricala situaciju, tobože oklevetana do duševne boli. Kad se razgrne plahta registriranih poduzeća, jednostavan financijski kostur Dijane Čuljak, eto, danas otkriva PIN-kod koji je skrojen da istinu što dublje prikrije. Ni njezin bivši suprug, kraj nje zbunjen, ne poriče autentičnost off-shore dopisivanja. Ali ostaje dalekosežna poanta: valja stvarnost tražiti gdje je najveća investicija u njeno nijekanje. Od laži Dijane Čuljak pa nadalje, jedna poprilično komorna skupina istovjetne generacije izgradila je zamršeni lanac isprepletenih poduzeća, od Djevičanskih otoka do Zagreba, koji je čak i USKOK-u težak za snalaženje: tko je čiji vlasnik, tko je kome gazda, od čega se ubiru legalni i ilegalni profit. Zato se tek iz historijata njihova intimnoga sparivanja nazire jedinstveni nadideološki cilj: nekažnjeni grabež novca s javne televizije, koja je zajamčeno financijski opskrbljena u svim režimima Hrvatske.

Dokumenti svjedoče o partnersko-vlasničkom pravu Dijane Čuljak u offshore tvrtki Diva, koja upravlja njezinim udjelom u Core Mediji“SAPUNICA JE IZABRANA na javnom HTVovu natječaju. Ne znam tko su bili konkurenti, ne sjećam se više, ali ih je bilo. Da, sapunica je dobila natječaj samo na osnovi ponuđenoga scenarija. Ne, nije se zahtijevala ni jedna pilot-epizoda. Pa oduvijek je HTV davao novac za naknadnu produkciju. Do tada je na isti način dobivala ona Ava-produkcija”, objašnjava Aljoša Roksandić u izjavi za Nacional u povodu dokumentirane građe o Dijani Čuljak, kao osovine Digitela i Core medije. Istina je malo drukčija: da bi ranija sapunica “Villa Marija” dobila termin, nadležne vlasti HTV-a pregledale su 30 epizoda proizvedenih novcem Ave. No od Digitelovih direktora nikad se nije tražilo da znaju pravila, običaje i tradiciju HTV-a koji su krenuli okupirati. Činjenica da se godinama nitko nije pozabavio brojnim simptomima, najblaže rečeno, sukoba interesa Dijane Čuljak svjedoči da je družina oko sapunice “Sve će biti dobro” uživala potporu političkih autoriteta. Udruženim snagama Core Medije i Digitela valjalo je definitivno istisnuti spomenutu AVA-produkciju, koja je godinama na HTV-u dobivala poslove i naknadu troškova kao štićenik Ivića Pašalića, staroga frakcijskoga neprijatelja Ive Sanadera unutar HDZ-a. Ne znači da su pravila igre bila drukčija. Znači samo da je unutar HDZ-ovskih čeličnih pravila druga medijskoprodukcijska stranka imala priliku za zaradu na HTV-ovim parama. Na demonstrativnoj razini, godina 2007. bila je doba učestalih večera udruženih prvaka Core Medije i Digitela s njegovim direktorom Aljošom Roksandićem. Gozbe su se održavale u prestižnom zagrebačkom restoranu Marcellino.

Premda Dijana Čuljak obožava domjenke u svojim apartmanima, gdje njezine goste “bedinaju” plaćeni lakaji, Marcelino je poslužio za uočljivu prezentaciju svih njezinih prevažnih poslovnih ortaka. Galerija fizionomija oko Dijane Čuljak kumulirala se u opću fascinaciju njezine prozračne svemoći: bračno- konzervativne, snažno domoljubne, omiljene Ivi Sanaderu, njegovu spin-majstoru Ratku Mačeku i Vladimiru Šeksu, HDZ-ovu nekadašnjem i sadašnjem političkom komesaru. U konačnom rezultatu, Digitel je kroz kanale Core Medije isplaćivao TV urednicu s najjačom lobističkom pozicijom u Banskim dvorima i Upravi HTV-a, dok je ona, TV urednica, jamčila fatalno profitabilni prostor na javnoj televiziji, participirajući u raspodjeli dobiti od 18 milijuna kn za famoznu sapunicu. Tek u poslijesanaderovskoj fazi, Core Media postala je suvišan teret za Digitel. Izbačena je iz promotivno- marketinške korporacije. Završila je u vlasništvu stanovitoga Gorana Šarića, bivšeg kreditnog referenta Hypo banke, koji je svojedobno bio sumnjičen za pronevjeru. Po najnovijim Nacionalovim saznanjima, ne radi se o Šelebajevu poslovnom partneru, nego je Šarić u svojim mlađim danima “hodao” sa sestrom Dijane Čuljak, značajnom za kreaciju off-shore holdinga na Djevičanskim otocima. Kako pokazuju Nacionalovi dokumenti, Maja Cenić, rođena sestra političke TV zvijezde, potpisana je kao direktorica Dive. Komplot koji se preo od Dive na Djevičanskim otocima u smjeru Digitela označava grubi nacrt monopola pod Digitelovom kapom u medijskom manipuliranju nacionalnim političkim predodžbama i marketinškim potrebama. Zato su se pod Digitelom danas skutrile mnoge produkcijske kuće. Nitko njihove vlasnike nije fizički tjerao na bijedno podaništvo, ali nikada ne bi dobili prostor na HTVu bez obzira na kreativnost i kvalitetu. Tako se iz zamršenoga lanaca poduzeća, teško prohodnoga samom USKOK-u, nazire jedinstveni cilj: nekažnjeni grabež novca s javne televizije.

“MENI SE POJAVIO Vladimir Šelebaj, kao predstavnik neke svoje tvrtke zajedno s nekim inozemnim poslovnim partnerom iz Londona. Na njegovo ime nailazio sam prateći zbivanja u hrvatskom poslovnom svijetu. Ta Core Media? Bila je Digitelova konkurencija na Novoj TV. Poslovna je logika - kupiš protivnika kojega ne možeš pobijediti. Dijana Šalebaj? Nisam znao da je ona suvlasnica Core medije. Družili smo se privatno”, priča Aljoša Roksandić, vodeći bard Digitela. Logično je da je Digitelu, s tako osobitim pristupom na HTV-u, povjerena HDZ-ova predizborna kampanja 2011. Sasvim je u skladu s hrvatskom nepisanom i neozakonjenom tradicijom da se u kampanji ističu HDZ-ovi antikorupcijski doprinosi. Stvar je u predodžbi, nipošto u činjenicama, još manje u genezi njihova nastanka, rekli bi Digitelovi eksperti za proizvodnju marketinških poruka upućenih TV auditoriju. Usto, stvar je u blaženstvu neznanja: poput Jadranke Kosor, svi su bezbrižni jer nisu morali znati. Ideja o osvajanju prostora na javnoj televiziji, koja je do tada izdašno plaćala povlaštene produkcijske proizvode AVA-e, podudara se točno s prvim mandatom Ive Sanadera. Na pionirskim počecima Ring Multimedia bila je zamišljena kao ortačka kombinacija Digitela i EPH. Godine 2005. ukazala se potreba da osovina Digitel-EPH obavi Sanaderu ugodno djelo, protiv blagoslovljenih sljedbenika Ivića Pašalića. Stvorena je Ring Multimedia za proizvodnju “video sadržaja” i “novih televizijskih formata”, po pretpostavci dovoljno jaka za rat protiv AVA-e. Zasad je nejasno zašto se EPH povukao iz široko oglašenoga aranžmana, ustupajući svoju poziciju Core Mediji. Možemo samo pogađati: Dijana Čuljak također se od Pašalića prestrojila u Sanaderovu frontu. Kao mačak, oduvijek iskusan u klimavim i privremenim frakcijskim lomovima, Ninoslav Pavić povukao se iz projekta sapunice, betonirajući prijateljske odnose s nekima od vlasnika AVA-e, začete od famoznih ortačkih ugovora iz skandala 2000.

Uvijek će dobro doći. O RAĐANJU Core Medije sve je poznato. Historijat je prezentirao Edvin Softić, njen treći suvlasnik, ujedno prva žrtva u „sukobu interesa“ Dijane Čuljak, koji se razvio u krimen zasad nepoznatih razmjera. Nakon što je iskorišteno njegovo poznavanje estrade za proizvodnju prvih emisija za Novu TV, Softić je eliminiran iz produkcijskih aranžmana s Digitelom, HTV-om i sapunicom. Oteli su mu čak i stan u centru Zagreba. “Nikad nisam vidio off-shore papire. Nisam ni znao da oni postoje. No sad mi je savršeno jasno zašto su me odstranili iz Core Medije. Mene nikad nisu zanimali politika i njihovi monopoli. Bio sam sasvim zadovoljan zaradom koju je Core Media ostvarivala na Novoj TV”, kaže Edvin Softić, također listajući Nacionalove dokumente. „Softić? Otkud bih ja znao da je on kreativni početak Core Medije? Mene se nije ticao kreator. Nemam pojma koja je bila njegova uloga u Core Mediji. Sklapali smo ugovor sa Šelebajem, koji je predstavljao neko poduzeće iz Londona“, kaže Roksandić u dijalogu s Nacionalovim novinarima, koji se vodio na istu temu. “Aljoša? Ma, dajte, stotinu puta smo sjedili na ručku“, uzvikuje nakon svega toga Edvin Softić, koji je za Novu TV osmislio „Jedan na jedan“, „U sridu“, „Potragu“, ne računajući Tajči i kojekakve glamurozne proizvode, dok su Digitelovi direktori i Dijana Čuljak bili članovi pionirske organizacije. Poslužio je još 2004. Onda je postao višak. Potom je suvišan postao Vladimir Šelebaj, temeljito opljačkani muž Dijane Čuljak, koristan samo kao nesretni potomak hrvatskog gastarbajtera u Francuskoj.