Rajko Ostojić želi hrvatsku medicinu uskladiti s europskim trendovima“Volio bih kad bi se u politiku uključilo što više naših građana, ali za to treba i hrabrosti, jer politika u Hrvatskoj ekstremno je prljava i puna niskih udaraca”, objašnjava dr. Rajko Ostojić zašto se, iako je poznati liječnik i sveučilišni profesor, odlučio baviti politikom. Ostojić je SDP-ov kandidat za ministra zdravstva, resora koji godišnje troši 23 milijarde kuna i kojim hrvatski građani danas nisu zadovoljni. Hrvatsko zdravstvo je u velikim gubicima, a pogađaju ga brojni skandali, od prikrivanja liječničkih pogrešaka do korupcijskih afera Shimadzu i Medikol. Ipak, Ostojić je uvjeren da je moguće cjelokupni sustav učiniti boljim za pacijente, a da se pritom ne ukidaju bolnice.

Zbog čega je situacija u većini hrvatskih bolnica tako loša?

- Hrvatske bolnice uglavnom su građene prije 80-90 godina. Najčešće su neadekvatne jer su građene za apartmanski smještaj, jer su u ono vrijeme pacijenti mjesecima ostajali na liječenju, dok su mogućnosti dijagnostike i terapije, uključujući i operacije, bile male i ograničene. Današnje bolnice treba reorganizirati tako da pacijenti budu pod jednim krovom, kako bi bili brzo i efikasno obrađeni, te maksimalno učinkovito i uspješno liječeni. Jamčim da naše bolnice nećemo ukidati, ali ćemo ih znatno restrukturirati, ponajprije razvijajući dnevne bolnice i poliklinike. Takve promjene ne iziskuju velika građevinska ili financijska ulaganja, nego promjenu sadašnjeg sustava u kojem u zdravstvu postoje stotine feuda, u kojima nitko drugome ne želi ustupiti ni mali dio svog odjela. A u višku prostora koji ćemo tako dobiti ustrojit ćemo barem šest regionalnih hospicija u kojima će se pružati palijativna skrb.

Nije li demagoški obećavati zdravlje za sve u državi poput Hrvatske, koja je pogođena financijskom krizom?

- Nije to demagogija. Postoje dva prava koja moraju biti jednaka za sve ljude na svijetu, a to su prava na zdravlje i obrazovanje. Omogućiti ta dva prava svim našim građanima za mene je pitanje domoljublja. Danas je to velik problem u Americi, a uskoro bi mogao eskalirati ako republikanci preuzmu vlast i u Senatu. Na engleskom se kaže “health for all”, zdravlje za sve, a ja volim dodati i “zdravlje u svemu” ili “health in all”. Stoga smo zdravlje istaknuli u svim točkama Plana 21 Kukuriku koalicije pa ćemo po uspostavi nove vlade inzistirati na zdravlju u svim našim politikama, od gospodarstva, promičući čistu i zelenu tehnologiju te sigurna i zdrava radna mjesta, preko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole sve do zdravog i sigurnog okoliša.

Ali zar neracionalno ponašanje u zdravstvu, pretjerano propisivanje skupih dijagnostičkih postupaka i antibiotika ne stvaraju velike financijske gubitke?

- Djelomice se slažem jer sadašnji je zdravstveni sustav rascjepkan i dezintegriran. Takav sustav generira niz negativnosti koje se direktno reflektiraju na građane. Svi mi možemo očekivati da ćemo tijekom života biti bolesni čak godinu dulje nego stanovnici EU. Dok u Hrvatskoj na 1000 stanovnika 160 ljudi umire u dobi između 15 i 60 godina, u starim članicama EU-a umire 113 osoba. I upravo zato se troši sve više lijekova koje se ne bi trebalo trošiti kad bi se ulagalo u prevenciju. Što se tiče zdravlja za sve, to znači da će napokon biti određena košarica usluga u skladu sa stručnim spoznajama 21. stoljeća. U Hrvatskoj ćemo navesti liste lijekova, postupaka i ugradbenih materijala, ali transparentno, a ne kao danas. Danas svaka bolnica autonomno odlučuje koje pacemakere, stentove ili umjetne kukove namjerava kupiti. Kod nas će to raditi posebna Agencija za procjenu tehnologija i tako ćemo stvari dovesti u red. Više se neće dogoditi da neke bolnice kupuju ultrazvuk i skupu aparaturu, iako nemaju liječnike koji znaju raditi na tim uređajima.

Je li točno da planirate proširiti listu lijekova?

- To ćemo svakako napraviti. Prije četiri godine 15 posto lijekova s osnovne je ispalo na dopunsku listu i sigurno ćemo na temelju stručnih procjena osigurati nove lijekove za niz kardiovaskularnih pacijenata i onih koji imaju dijabetes. U državnom proračunu ima sredstava za te promjene, a građani će profitirati i neke lijekove više neće morati plaćati iz svog džepa.

Kako su reagirali vaši kolege kad ste ministra Darka Milinovića optužili da je u zdravstvu proveo kaubojsku reformu?

- Kako koji. U toj reformi nije bilo vizije ni strategije, a istodobno se ministar javno fotografirao u kaubojskoj odjeći. Da je reforma bila ciljana, danas bi pacijenti profitirali, ali to se nije dogodilo. Dokaz su podaci od prije dva dana, iz Ministarstva zdravstva, prema kojima se u Osijeku 439 dana čeka na operaciju mrene, koja traje oko četiri minute i košta oko 20 eura, a u zagrebačkom KB Sv. Duh čak 600 dana. Nadalje, iako imamo odlične ortopede, na operaciju koljena mora se čekati 730 dana, a na ultrazvuk srca u Bjelovaru se čeka 365 dana. Imamo vrhunske kirurge, ali ti ljudi su frustrirani jer zbog neefikasnog sustava operiraju jednom, a ne tri ili četiri puta na tjedan. Najveće rasipanje novca jest nemogućnost da rade i operiraju. Osobno sam 2000. poslao dopis svim ravnateljima bolnica i zatražio da u roku od deset dana dostave liste čekanja i što trebaju od operacijskog materijala. U sljedeća dva mjeseca svim bolnicama smo, mimo definiranih mjesečnih budžeta, poslali ekstra materijal, ali uz obvezu da smanje liste čekanja. U vrlo kratko vrijeme dobili smo i zadovoljnije pacijente, jer više nisu dugo čekali, ali i zadovoljne kirurge koji su napokon počeli redovito operirati.

Zašto tu politiku u posljednjih osam godina ne vodi HDZ-ova vlast?

- Možda zbog korupcije i prelijevanja novca iz javnog zdravstva u privatne poliklinike putem HZZO-a. Najbolji primjer je afera za PET CT uređaj na koji monopol drži privatna poliklinika Medikol. Hrvatska je jedinstvena u svijetu da ni jedna državna bolnica nema PET CT, nego je ta vrhunska tehnologija isključivo u rukama privatnika. Jedino gore od državnog monopola je privatni monopol, a posebno loše je to što je HZZO nekim privatnicima omogućio da naplaćuju i više od cijena u svijetu. Budite sigurni da ćemo provesti duboku reviziju. HZZO mora postati servis građana, a ne servis privatnika.

Kako možete povećati broj operacija, ako zdravstvo neće dobiti više novca?

- Mi ćemo za pola godine liste čekanja smanjiti na medicinski prihvatljive granice. Bit je u smanjenju dijela sredstava koja sada odlaze privatnicima, a onda ćemo taj novac upotrijebiti za kupnju ugradbenih materijala. Ja sam pobornik javno-privatnog partnerstva, ali pod točno definiranim uvjetima. Kad javne službe ne mogu brzo i učinkovito pružiti usluge, dobrodošla je privatna inicijativa, ali ključna je pretpostavka da se iskoriste svi potencijali u javnim službama. E, to nije slučaj u javnom zdravstvu. Država plaća privatnicima, a istovremeno kirurzi u javnim bolnicama ne operiraju. Dakle, privatnici trebaju dobivati državni novac kad obavljaju poslove koje javno zdravstvo nije u stanju obaviti.

Nedavno ste u Washigtonu sudjelovali na skupu posvećenom razvoju zdravstva u svijetu u iduća dva desetljeća. Kakva su predviđanja?

- Bio je to zatvoreni skup predstavnika tridesetak zemalja Sjeverne Amerike i Europe. Postoji pet scenarija što će se do 2030. zbivati u europskom zdravstvu. Prvo, tehnologija trijumfira te uz razvoj farmakogenetike liječi kronične bolesti, dok e-zdravstvo zauzima ključnu ulogu. Drugo, europske zemlje ujedinjuju snage za stvaranje jedinstvenog paneuropskog zdravstvenog sustava. Treće, preventivna medicina će pobijediti kurativnu, a to je nešto čemu se iskreno nadam. Četvrto, zdravstveni sustav se fokusira na ranjive članove društva. Peti i najgori scenarij predviđa da europske zemlje do 2030. privatiziraju svu skrb po uzoru na SAD. Obaminim savjetnikom za zdravstvo.

O čemu ste razgovarali?

- Obavijestio nas je o stanju i scenariju razvoja američkog zdravstvenog sustava. Danas se za zdravstvo u SAD-u izdavaja čak 17 posto BDPa, što je 1,4 trilijuna dolara, a većim dijelom je privatizirano. Javno zdravstvo osigurava starije od 65 godina, one s minimalnim godišnjim primanjima, ratne veterane, federalne zaposlenike i aktivnu vojsku. Unatoč dobro pripremljenoj i pravednoj reformi postoji cijeli niz prepreka, a otpori se očekuju sljedeće godine, kad će se birati tridesetak novih senatora. Budući da danas demokrati imaju prevagu za samo jedan glas, vrlo je vjerojatno da će republikanci osvojiti većinu i u Senatu. U tom slučaju će kontrolirati i Kongres i Senat pa će, čak ako Obama i bude ponovno izabran za predsjednika, stornirati njegov zakon o zdravstvenoj zaštiti. Blumenthal nas je detaljno upoznao s pojedinim segmentima reforme, primjerice, važnošću moralnog hazarda te informatizacijom zdravstva. Točna i brza informacija o zdravstvenom stanju pojedinca i društva jest, metaforički rečeno, krv, odnosno njegova životna snaga, a IT sustav je arterija modernog zdravstva. Blagodatima IT tehnologije već danas se služe naši građani. Ovo ljeto mi je, primjerice, jedan prijatelj javio da ima neobičan madež na stopalu. Preporučio sam mu da mobitelom fotografira madež i da mi pošalje MMS i tada sam mu postavio sumnju na melanom, a drugom sam postavio sumnju na šećernu bolest njegova oca kad mi je MMS-om poslao sliku ulkusa, rane na očevu stopalu.

Koliko e-zdravstvo danas postoji u Hrvatskoj?

- Nedovoljno. Aktualna zdravstvena administracija nije svjesna prednosti e-zdravstva. Zaštitni znak liječništva je stetoskop, revolucionarno dijagnostičko sredstvo koje nam je prvi put omogućilo da čujemo rad srca, zvuk disanja ili rad crijeva. Uvjeren sam da će ubrzo naš zaštitni znak uz stetoskop postati i laptop ili tablet koji će nam omogućiti da uživo pacijentu, uz njegov krevet u bolničkoj sobi, pokažemo endoskopsku ili CT sliku, objasnimo laboratorijski nalaz, da mu analiziramo mogućnosti liječenja pozivajući se na znanstvene radove koji su elektronički publicirani prije sat vremena.

Niste li vi pobornik američkog zdravstva?

- Pobornik sam ustroja i organizacije američke medicine koja je u tom segmentu najbolja na svijetu. Ali američki zdravstveni sustav je najgori mogući jer 50 milijuna ljudi nema adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Ni Obama nije u stanju onemogućiti različite kartele, posebno one u osiguravajućim kompanijama.

Koliko je realna opasnost prelijevanja američkog zdravstvenog sustava u Europu?

- To smo predstavili kao peti scenarij, apsolutno najlošiji. Sumnjam da će se to dogoditi jer solidarno zdravstvo je dio europske tradicije. Vi ste u Americi bili i na specijalizaciji? - Američka medicinska akademija svake godine dodjeljuje pet stipendija za gastroenterologe, a ja sam 1996. dobio stipendiju kao predstavnik Europe. Proveo sam godinu dana u Richmondu i vidio sve prednosti američke medicine, ali i nedostatke tamošnjeg zdravstvenog sustava. Otišao sam u Virginia College University, 40 milja od Washingtona. Moj šef bio je današnji predsjednik Američkog gastroenterološkog društva prof. Arun Sanyal. U međuvremenu smo postali veliki prijatelji i nekoliko je puta bio u Hrvatskoj.

Kad ste shvatili da nešto nije u redu s tamošnjim zdravstvenim sustavom?

- U Americi me fascinirao Johns Hopkins Hospital, najbolja zdravstvena ustanova na svijetu. Njihova medicina je bila uvelike informatizirana i puno sam naučio te sam po povratku uspio revitalizirati program transplantacije jetre u KBC Zagreb i pomagao u uspostavi tog programa u KB Merkur. Ali ubrzo po dolasku u Ameriku uvidio sam i brutalnost njihova zdravstvenog sustava. Dok smo jednog vikenda igrali košarku, moj prijatelj Phil, liječnik u Sveučilišnoj bolnici pao je i slomio nogu. Odveli smo ga u hitnu službu u njegovoj bolnici, gdje je primio samo injekciju protiv bolova, ali ništa, apsolutno ništa drugo dok nije stigao odgovor iz njegova zdravstvenog osiguranja, a glasio je da se Phil smije operirati u trećoj gradskoj bolnici. I nije bilo pregovora, “uzmi ili ostavi”. Ostao sam frapiran - kao da se ja, zaposlenik Rebra, ne mogu operirati na Rebru.

Je li točno da ste bili najbolji student medicine u svojoj generaciji?

- Ne znam jesam li bio najbolji, jer je u mojoj generaciji bilo izvrsnih studenata koji su danas vodeći liječnici u svim hrvatskim ustanovama. Ali točno je da sam Medicinski fakultet u Zagrebu završio kao prvi u generaciji s prosječnom ocjenom 5,0.

Zašto etablirani liječnik želi biti ministar?

- Nije mi osnovni cilj postati ministar, ali želim pomoći sustavu zdravstva. Onako kako smo početkom 2000., a tada sam bio zamjenik ministrice zdravstva, pokrenuli hrvatski program transplantacije i on je danas vodeći u Europi, isto to treba napraviti s cijelim nizom stvari. Znam da to zvuči kao floskula, ali ušao sam u životnu dob u kojoj se želim baviti javnim radom, a vjerujem da svojim radom mogu unaprijediti stanje u hrvatskom zdravstvu.

Nedavno su vas HDZ-ovci i neke udruge branitelja iz Like optužili za manjak domoljublja, a gradonačelnica Knina da zaobilazite njihov grad. Što ste radili u vrijeme rata?

- Kad je 1991. počeo rat, imao sam 29 godina, bio magistar znanosti, specijalizant interne medicine i radio na Rebru. Nisam htio sjediti za kompjutorom u nekom Kriznom stožeru nego sam obukao uniformu ZNG-a. Bio sam liječnik u brigadi u zagrebačkom zbornom području te u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, a demobilizirao sam se u svibnju 1992. Kad je rat završio, vratio sam se na Rebro, nastavio sa specijalizacijom i ubrzo doktorirao. Nakon oslobađanja Knina, 1995., mjesec dana sam živio, radio i spavao u kninskoj općoj bolnici uspostavljajući internističku službu. Nikada nisam iskoristio ni jednu braniteljsku povlasticu pa čak ni mogućnost da kupim auto bez plaćanja PDV-a. Ma gledajte, apsolutno nitko od nas iz 1991. nije razmišljao o braniteljskoj mirovini ili beneficijama. I stoga me žalosti današnja politika koja etiketira, dijeli i svađa te s popriličnom dozom gađenja gledam kako neki političari manipuliraju ljudima koji su se borili za Hrvatsku. To nije zdrava politika ni za Liku, ni za bilo koju hrvatsku regiju. Umjesto stvaranja konflikata, svađa i podjela između Zagreba i ostalih regija, ali i obratno, Planom 21 nudimo samosvijest i ponos te želimo da samopoštovanje preplavi cijelu Hrvatsku.