U Preradovićevoj ulici u Zagrebu nalazi se multibrand dućan Roba StoreVrućom robom obično se naziva ona opasna, koju ne treba dirati. U novinskom žargonu - to je dobar, zanimljiv i potencijalno komercijalan sadržaj. U dilerskom miljeu roba je doslovno „stuff“ za preprodaju i konzumaciju, a u ormarima odjeća koju nosimo. No roba s etiketom „Roba“ itekako je poželjna i vruća u pozitivnom smislu. I to ne samo u Hrvatskoj. U vrijeme kad se u Zagrebu ili odvijaju ili spremaju modni sajmovi koji pretendiraju biti Modnim tjednom, pa se jedan upravo tako i zove (Fashion Week), Branki Šćepanović, dizajnerici koja se potpisuje etiketom „Roba“, ne pada nakraj pameti izložiti svoje modele na hrvatskim pistama.

Aktualni Fashion.hr optimistično se trudi pomoći mladim kreatorima i spojiti dizajnere s proizvodnjom te probuditi hrvatsku modnu industriju, koja je, međutim ili hibernirana u dubokom snu ili u laganom komatoznom stanju, ili – pak uopće ne postoji. Tako su nažalost rijetki primjeri u kojima je simbioza kvalitetnog mladog dizajna i proizvodnje doista zaživjela, pa osim što novo ime fashion.hr-a – Industrija - odlično zvuči, taj se projekt zasada ponajprije pretvorio tek u veliki shopping ili outlet centar. Uz sve dužno poštovanje nastojanjima, osobito web platformi koju je Vinko Filipić mudro pokrenuo gotovo usporedo s lansiranjem događaja, a svala čast i novouvedenim panel diskusijama i okruglim stolovima, sajam koji se održava istodobno s pariškim Tjednom mode, na međunarodnom je planu unaprijed sam sebi presudio.

CRO-A-PORTER je pak bio prvi hvalevrijedan pokušaj da se unese živost na hrvatsku modnu scenu, u čemu je Viktor Drago uistinu uspio, ali se ovdje ponajprije radi o eventu, tj. manifestaciji koja je značajnija kao društveni događaj na kojem vrijedi biti viđen, negoli o instrumentu koji bi označio modnu prekretnicu. To je nesumnjivo glamurozan ali na neki način samodopadan i samodostatan događaj na kojem nema buyera izvana ili međunarodnog modnog tiska, pa ispada da moda zapravo nije u prvom planu, nego su važniji raspored sjedenja i celebrity gosti, ili pak je revija na neki način sama sebi i cilj i sredstvo i svrha. Sve posve u skladu s društvom opsjednutim celebrity kulturom u kojoj živimo i zemljom u kojoj usprkos dojmu da se stalno nešto modno događa, nema stanuje moda na način kako ona živi drugdjeu svijetu.

"Riječ je o eventima na kojima je najvažnije naći sponzora, a sponzoru je važno tko će mu od poslovnih partnera sjesti u prvi red. Sve dok se modni događaji ne ujedine i ne zauzmu određene datume na kalendaru događanja svjetske modne scene koji bi bili zabilježeni kao vrijeme odvijanja hrvatskog modnog tjedna a gdje bi se pokazivale kolekcije uanprijed, sve naše modne manifestacije ostaju samo revijalna događanja za lokalnu zabavu i punjenje medija. Zbog toga nas kao Hrvatsku, u modnom smislu nigdje ne doživljavaju“, kaže Branka Šćepanović. „Roba“ se kao modna marka pojavila još 2007. a postiže sasvim solidne, a ponekad vo manje važne. Jer za razliku od mnogih domaćih dizajnera, „Roba“ od mode doista i živi. A put prema internacionalnom proboju svakako nije išao preko domaćih manifestacija.

U početku su bile dvije djevojke (Branka i Maja Šimunović) koje su etiketu složile kako su izjavljivale: „iz sebične potrebe da nose odjeću koja će biti savršeno sašivena, fantastično im pristajati i posve odgovarati njihovu ukusu“, a namjerno se, koncepcijski smišljeno, nisu pojavljivale u javnosti, fotografirale se i pozirale. Upravo suprotno, poslužile su se, uvjetno rečeno „Gilbert and George“ ili Banksy matricom, dakle umjesto da se veselo mediteransko-balkanski produciraju izgrađujući vlastiti celebrity status, sakrile su se iza onoga što je zapravo jedino važno: etikete, branda, odjeće. Nije se željelo eksponirati ni celebrityje koji „nose“ Robu, nego u prvi plan staviti i etiketom naglasiti – upravo: robu. Djevojke su bile hrabre, mlade i zanimljive kreativke, mislile su svojom glavom i fokusirale se na europski način modnog razmišljanja. Ne manje važno, bile su spremne ulagati i vrijeme i nemali vlastiti novac u prezentacije u inozemstvu, a otkad radi sama, Branka je nastavila tradiciju redovitog predstavljanja „Robinih“ kolekcija na sajmu u Parizu (nekoliko godina zaredom Rendez-Vous Femme Paris, a odnedavno Capsule) .

'Svaki predmet u dućanu Roba priča priču', kaže Branka ŠćepanovićJEDAN OD PRVIH međunarodnih uspjeha bilo je pojavljivanje „Robe“ na stranicama francuskog časopisa WAD: About Urban Fashion & Culture, koji se diči statusom „drukčijeg“ magazina o modi, a u kojem je „Roba“ dobila zamjetnu poziciju, dok je fotografiju njihove blijedoružičaste kožnate haljine potpisao hrvatski stilističko-fotografski dvojac Decker-Kutić. S kolekcijom Roba.For. Real SS.10 (Spring-Summer 2010) sudjelovale su u projektu Edit Top Shop pa se „Robina“ roba prodavala u središnjem flagship store-u Top Shopa, na londonskom Oxford Streetu. I to se prodavala odlično: svih četrdesetak komada je rasprodano. Nedavno se „Roba“ pojavila na milanskom eventu Cherries Tree House, na kojem se uz glazbu koju je puštao DJ koji je donedavno bio cimer kreativnog direktora Givenchyja, Riccarda Tiscija, predstavljaju mladi modni autori. Ovdje se i pleše i grickaju se kanapei, ali se pojavljuju i buyeri i premda u veseloj i opuštenoj atmosferi, radi se ozbiljan posao. Za „Robu“ je to bila lansirna rampa koja je pomogla da po izboru talijanskog Vanity Faira bude proglašena jednim od deset dizajnerskih brandova koje valja držati na oku, spomenuo ih je milanski list Finanze, a stilsiti Vogue.com Italia odabrali su neke njihove stvari za editorial.

Web platforma „Not Just A Label“ pokrenuta u Londonu, koja okuplja oko tri tisuće mladih, novih alternativnih dizajnera urbane mode iz cijelog svijeta, predstavlja i prodaje odabrane „Robine“ artikle na svom web shopu. U najnovije vrijeme „Roba“ surađuje s talijanskim kreativnim timom koji u cijelosti producira njihove look bookove, pa tako i za novu Roba.To.Die.For FW 11.12 (Fall-Winter 2011-2012) kolekciju. Branka naglašava vi ažnost grafičkog dizajna u cjelokupnom vizualnom identitetu branda. Za nju je sve, od glazbe koju sluša, preko kreativnog PR-a, integralni dio „Robe“. Od ožujka ove godine „Roba“ se prodaje i u vlastitom multibrand dućanu Roba Store u središtu Zagreba gdje se može naći i svakakva druga luksuzna, a ipak dostupna i zanimljiva roba. Fotografije mlade splitske umjetničke i modne fotografkinje Brune Kazinotti, savršeni švedski jeans Ravishing Mad, ne tako uobičajeni francuski niche mirisi (Technique Indiscrete, www.techniqueindiscrete.com), izvanserijski nakit (Oh, Tiger! www.ohtiger.net), naočale S by Sheriff and Cherry, pariški srebrni i pozlaćeni nakit Calourette (www.calourette. com). U stanki između kreiranja i putovanja Branka potpisuje i kostimografije za mnoge TV spotove, a uskoro će „Roba“ pokrenuti i vlastiti web-shop.

“PRODAJEM ONO što mi se svidi ne samo zbog samog proizvoda nego i zbog ljudi koji ih kreiraju, njihove poslovne etike, odnosa prema kupcima, komunikacije i šarma”, kaže Branka. I ponavlja kako svaki predmet u njenom storeu – priča priču. Uz osluškivanje modnog bila sugrađana, Branka oko storea planira izgraditi svojevrsnu zajednicu koja bi međusobno komunicirala, surađivala. Ovdje će se priređivati partyji, lansirati mladi elektro i dubstep Kolekcija za jesen zimu 2011.- 2012.; look book su radili talijanski dizajneribendovi, kao što je na velikom ljetnom Roba partyju predstavljen album domaćeg glazbenog čarobnjaka Blashka - Mislead Intention. Bilo je to samo prvo u nizu planiranih druženja na broju 30 Preradovićeve ulice, gdje je „Roba“ u dobrom društvu nekoliko glazbenih studija, jednog nezaobilaznog i legendarnog fotografskog te par finih restorana. Sve to miriše na začetak jednog zanimljivog kreativnog gradskog mini “geta” kakav odavno želimo Zagrebu i Zagrepčanima.

Uspjeh „Robe“ zanimljiv je na barem nekoliko razina. Moda je ujedno zabava, ali i ozbiljan biznis, djelovanje je lokalno, a prodaja globalna, naglasak je na europskom pristupu modnim kolekcijama, dakle – izrađuju se kolekcije, a ne odjeća koju bi se nudilo buticima u komisionu prodaju. Roba svoje kolekcije nikad ne prodaje, one su uvijek i samo ogledni primjerci koji služe za prezentaciju, na njima se počinje raditi godinu dana unaprijed, a predstavljaju se šest mjeseci prije sezone, upravo kako treba i kako se radi u ozbiljnom modnom svijetu. Odjeća mora biti savršeno izrađena, ali i zabavna i duhovita. Ma, „Roba“ je super i u njoj treba uživati dok je vruća.