Ovaj tjedan Vijeće sigurnosti UN-a raspravljat će o novoj rezoluciji o Iraku. Otpor Rusije sve je slabiji, a sama Francuska teško će spriječiti donošenje nove rezolucije. Ako nove rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Iraku i ne bude, to će samo ubrzati konačnu američku odluku o primjeni sile razoružavanjem Iraka te uklanjanjem Saddama Husseina.

Srbija nije dobila novog predsjednika unatoč pobjedi Koštunice na izborima, što će dodatno destabilizirati Srbiju.

Slučaj Bobetko

Nakon demarša europske trojke Hrvatskoj vladi i tjeralice Interpola glavna tužiteljica Haaškog tribunala Carla Del Ponte najavila je dolazak u Zagreb. Iz ozbiljnih diplomatskih izvora čuje se da bi i ministarska trojka EU mogla posjetiti Zagreb. Vlada je uputila novu žalbu Vijeću Haaškog tribunala (molbu da može uputiti žalbu) te zatražila od Ustavnog suda mišljenje o ustavnosti dijela optužnice protiv generala Bobetka. Premijer Račan najavljuje ostavku i raspisivanje prijevremenih izbora ako ne nađe zajednički jezik s Haaškim tribunalom te posebno ako bude primoran izručiti generala Bobetka. Izjava premijera Račana da ne želi u Hrvatsku uvesti sankcije te da će radije raspisati prijevremene izbore nego biti odgovaran za izolaciju Hrvatske logičan je i dobar taktički potez i prema Haaškom tribunalu, međunarodnoj zajednici i oporbi. Trenutak istine doći će ako žalbeno vijeće Haaškog tribunala odbije obje žalbe hrvatske Vlade, koje su legitimne i u skladu sa Statutom Haaškog tribunala. U tom slučaju premijer Račan može ili prihvatiti optužnicu i uputiti je Županijskom sudu u Zagrebu u proceduru ili je odbiti. Sada je potpuno jasno da je neće odbiti nego prihvatiti je i uputiti je i pokušati iz zdravstvenih razloga spriječiti izručenje generala Bobetka. Ali za to je potrebna i suradnja generala Bobetka i razumijevanje Haaškog tribunala te podrška oporbe i javnosti za takav put.

To neće biti lako postići jer Pašalićev Hrvatski blok već traži referendum o promjeni Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim tribunalom pa i odricanje nadležnosti Haaškog tribunala za slučaj Bobetko, a HSP je dosljedno protiv Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim tribunalom. Ostale oporbene stranke traže promjenu Ustavnog zakona i davanje ovlasti Vrhovnom sudu Hrvatske da odlučuje o utemeljenosti i ustavnosti optužbi (HDZ, DC i HSLS). To je Vlada trebala učiniti odmah nakon što je primila optužbe protiv generala Gotovine i Ademija, kad je bilo vidljivo da dijelovi optužnice nisu utemeljeni, da mijenjaju povijest te da postoji ozbiljna sumnja da su protuustavne. To je trebalo učiniti jer Haaški sud i međunarodna zajednica nikad neće dopustiti da o utemeljenosti optužnica odlučuje hrvatska Vlada, a niti se Vlada može uspješno politički boriti protiv Haaškog suda i međunarodne zajednice. Vlada ima šanse na prigovor optužnicama samo ako je to odluka Vrhovnog suda. Svaku odluku Vrhovnog suda Vlada mora bespogovorno prihvatiti, ma kakva ona bila i koliko bolna bila, vodeći računa o tome da su međunarodni ugovori iznad domaćeg pravosuđa.

Hrvatski sabor trebao bi sačekati sa zaključcima i promjenom Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim tribunalom do konačne odluke Žalbenog vijeća Tribunala jer Hrvatska ničim ne smije niti dovoditi u pitanje suradnju s Haaškim tribunalom ni provocirati Haaški tribunal i međunarodnu zajednicu. Ali nakon toga Vlada i oporba trebale bi, vodeći računa o strateškim interesima države, donijeti važne odluke. Ako odluka Žalbenog vijeća Haaškog tribunala bude negativna, Vlada treba prihvatiti optužnicu i iskoristiti sve mogućnosti koje joj pruža sadašnji Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom, a one nisu male, posebno zato što je general Bobetko vrlo težak bolesnik i star čovjek. To bi omogućilo Vladi i oporbi da promijene Ustavni zakon a Vrhovni sud ovlaste da procjenjuje utemeljenost optužbi. Tako bi se izbjegle sankcije i omogućilo hrvatskoj diplomaciji da legitimno lobira za hrvatske pozicije. To bi ujedno pokazalo da je Hrvatska pravna država, da prihvaća sve međunarodne obveze, uključujući i suradnju s Haaškim tribunalom.

Hrvatskoj bi javnosti bilo kudikamo lakše prihvatiti bilo kakve odluke Vrhovnog suda, ma kakve one bile, nego da o optužnicama Haaškog tribunala arbitrira Vlada. Time bi i Hrvatska lako dokazala međunarodnoj zajednici da ničim ne opstruira rad Haaškog tribunala. Ali o tome trebaju zajedničko odlučiti Vlada i oporba. I bilo bi zaista šteta za Hrvatsku i najlošija opcija da Vlada padne na slučaju Bobetko.

SDP i HSS

Premijer Račan je preživio još jedno glasovanje o povjerenju Vladi, premda je barem mjesec dana zakasnilo. Ovaj put vladajuća koalicija sakupila je samo 76 zastupnika za potporu Vladi. Iz ovog glasovanja oporba bi trebala izvući pouke da koordinirano nastupa, i što se tiče sadržaja i što se tiče tajminga, a Vlada da ova vladajuća koalicija dalje u ovom sastavu ne može dugo izdržati.

Spor HSS-a i SDP-a o nastavku privatizacije stvaran je i dubok te odaje mnogo više od razlika u strategiji i borbi za fotelje. On je razobličio stvarne programske i ideološke razlike između SDP-a i HSS-a, koji prvi put ne krije da je spreman i napustiti Vladu ne bude li dogovora o privatizaciji. S približavanjem izbora ta će se pitanja još više zaoštravati (problem privatizacije, odnos prema poljoprivredi, a posebno prema poljoprivrednom zemljištu i subvencijama, odnos prema Crkvi, odnos prema državnom vlasništvu itd.). Ako HSS odluči izaći iz sadašnje vladajuće koalicije sa SDP-om stvaraju se bitno nove mogućnosti suradnje u političkom centru, u čemu bi HSS mogao igrati vrlo značajnu ulogu. Vjerujem da o tome predsjednik HSS-a i Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić itekako vodi računa.

George Bush više nema nikakvih prepreka za vojnu intervenciju u Iraku. Američki Kongres i Senat dali su široke ovlasti predsjedniku Bushu za upotrebu sile protiv Saddama Husseina. Amerikanci će biti vrlo tvrdi u raspravi u Vijeću sigurnosti. Rezultat rasprave bit će ili nova oštra rezolucija Vijeća sigurnosti o Iraku ili će SAD sam voditi koaliciju za svrgavanje Saddama Husseina. To je još jedina dilema. Ako se to dogodi bez nove rezolucije Vijeća sigurnosti, tada će i formalno biti promijenjen svjetski poredak i uloga UN-a. Naravno da to donosi velike neizvjesnosti i otvara brojna pitanja, od regionalne stabilnosti na Bliskom istoku, palestinskog i kurdskog pitanja, pa do proširivanja međunarodnog terorizma na cijeli svijet. Najnoviji događaji u Finskoj i Indoneziji duboko zabrinjavaju. Borba protiv međunarodnog terorizma zadaća je svih odgovornih država svijeta, ali ona mora biti koordinirana i pod okriljem UN-a. Vrlo je opasno rušiti jedan sustav koji u svijetu postoji (organizacija Ujedinjeni naroda), a da se ne stvori novi. To je najveća zamka jednostrane američke vojne intervencije u Iraku.