Stampedo – ‘Pau Pau’ (Croatia Records)

Kreiranje pop-pjesama za američko, europsko ili japansko tržište automatski se povezuje s milijunskim honorarima i timovima financijskih savjetnika, no na takve povlastice ne mogu računati autori čija potencijalna publika ne bi ispunila ni dva bloka zgrada u nekom megapolisu. Za Javora Jeića, autora svih pjesama na trećem albumu Stampeda, skučeno domaće tržište ipak je samo sekundarni problem. Nakon povlačenja Jinxa, raspada Yammata i posrtanja Dine Dvornika, Javor i Stampedo ostali su prilično osamljeni u ionako nemogućoj misiji spašavanja urbanog pop-identiteta na terenu koji su zaposjeli M. P. Thompson, S. V. Barbika i tek otkriveni talent Z. S. Stigma. U takvom okruženju Jeić možda nikad neće postati nacionalni hitmaker, ali to nipošto ne znači da Stampedo već danas nije profiliran pop band. Na prvi pogled neobični detalji u njegovoj biografiji i diskografiji uglavnom proizlaze iz činjenice da se pojavio na krivome mjestu i u krivom vremenu. Paradoksalno, potencijal Stampeda među prvima je zamijetio Zrinko Tutić, koji je dotad učinio neprocjenjivu štetu hrvatskoj estradi, a lansiranjem Severine zaslužio je barem pošteno suđenje za kulturocid. Preko albuma “Tandara mandara” i “Romantično ljetovanje za dvije osobe” Stampedo se jasno distancirao od drugih Tutićevih štićenika, ali upravo zbog toga je ostao na margini domaće pop-scene s krajnje neizvjesnim izgledima za napredovanje.

Javorov koncept katkad je bio podjednako nerazumljiv potrošačima sezonskih hitova, koji nisu mogli dobaciti dalje od Huljićevih pseudonarodnjačkih poskočica, kao i deklariranim alternativcima, tradicionalno sumnjičavim prema svakoj lakoglazbenoj formi. Na papiru se još može špekulirati o otvaranju trećeg puta, ali to se kod nas obično svodi na ispisivanje hvalospjeva Gibonniju i zapravo najviše pomaže Thompsonu. Tamo gdje je Gibonni proglašen odlikašem, čak i Thompson ima pravo na prolaznu ocjenu, dok Stampedu preostaje nada da će ipak dobiti malo bolji tretman od malih međimurskih Roma. Kao preporuka može poslužiti promotivni koncert u punom “Aquariusu”, a ponešto bi se dalo izvući i iz novog albuma “Pau Pau”. U produkciji Berka Muratovića iz Jinxa, Stampedo je sa 11 Jeićevih pjesama priredio još jedan dopadljiv pop-album. Pjevačica Ivanka Mazurkijević definitivno se nametnula kao prava frontwoman, a studijski kapaciteti značajno su povećani angažiranjem perkusionista Mladena Ilića (Cubismo) i jake brass sekcije u koju su ušli Neno Grahovac, Jakša Kriletić i Igor Pavlica. Međutim, poigravanje s različitim tropskim ritmovima završilo je stvaranjem ljetnog ugođaja koji se iz uvodne pjesme “Plaža snova” prenosi na cijeli album. Zadnji kojima je to uspijevalo u ovim krajevima bili su Belanovi Đavoli prije prelaska na Splitski festival, ali oni su u to doba mnogo više pazili na tajming i nije im se mogao dogoditi gaf s objavljivanjem ljetne ploče u listopadu. Unutar Croatia Recordsa Stampedo najvjerojatnije nije ni dobio priliku za izjašnjavanje o datumu izlaska na tržište, pa će album “Pau Pau” samo potvrditi njegov kult status na urbanoj klupskoj sceni. Bolji rezultat mogao bi mu donijeti jedino val tropskih vrućina u danima predbožićne potrošačke groznice.

Fakofbolan – ‘Provincija uzvraća udarac’ (Zvuk močvare)

Rasprodana “Močvara” na prethodnom gostovanju u Zagrebu i optimistične prognoze kako će se gužva ponoviti u subotu, 9. studenog (makar je koncert premješten u znatno veću dvoranu “Pauk”), daju solidnu podlogu za pretpostavku da će pulski anarho-punk band Fakofbolan odigrati jednu od važnijih uloga u rekonstrukciji domaćeg rock undergrounda. Brzi, glasni i gnjevni četverac na svom trećem albumu je još uvijek daleko od najboljih izdanja KUD Idijota, ali kad se u pjesmi “Glasnice” napokon poslože sve potrebne kockice, F.O.B. zvuči kao nezaustavljiva prethodnica “No logo” generacije i jedino doista efikasno cjepivo protiv epidemije estradnog “desnila”.

Pippo und Freunde – ‘From Me To You (Die Kunst Der Beatles Werke)’ (Dinaton)

Snimanje albuma s instrumentalnim obradama Beatlesa uvijek će biti veoma opasna avantura. Tko se odvaži na takav pothvat najprije mora dokazati da njegov projekt ne pripada hrpi besmislenih kompilacija na kojima su “Yesterday” i “Hey Jude” zapakirane u jazz, new age ili latino aranžmane. Gitarist Ivan Miletić Pippo, veteran iz zagrebačkog VIS-a Dječaci, oslonio se na zanimljivu pretpostavku da “Beatlesi u ranoj fazi i nisu drugo doli Shadowsi koji pjevaju”, a drugi pametan potez povukao je kad je njihove evergreene izmiješao s manje razvikanim kompozicijama. Prilično moderan pristup ranim radovima (do albuma “Help”) katkad podsjeća na Bambi Molesterse, a interpretacije “Across The Universe” i “Here, There & Everywhere” najbolje je što prije zaboraviti.

Pun kufer – ‘Dok mi grizeš prste’ (Anubis)

Debitantskim albumom “Preko zebre” Pun kufer je prije dvije godine istaknuo ozbiljnu kandidaturu za preuzimanje jednog dijela naslijeđa zagrebačkog novog vala. Tragovi Haustora pojavljuju se i na novom materijalu, baš kao i prigušeni odjeci Azre i starih Zvijezda, ali band je u međuvremenu proširio krug svojih interesa na ex-jugoslavensku post-new wave scenu i još neke balkanske fenomene iz 80-ih. Nažalost, pretjerana fascinacija Idolima sa soundtracka ”Šest dana juna” gura Pun kufer u slijepu ulicu iz koje će nakratko izaći tek u završnici, reggae-twang fuzijom “Pred vratima” i drugom verzijom pjesme “Na balkonu” u kojoj gostuje Arsen Dedić.

Zvjezdice:

Stampedo – 3
F.O.B – 3
Pippo und Freunde – 3
Pun kufer – 2