Predstava ispred njemačke ambasade u Ateni: njemački vojnik prijeti oružjem grčkoj ženi, djetetu i svećeniku"Pojma nemam tko je to. Možda neki slikar? Ili hrvač?" prolaznici na ulicama Atene pred mikrofonom novinara njemačke postaje ARD nažalost nisu imali pojma o tome tko bi mogao biti Philipp Rösler, njemački ministar gospodarstva. I to baš na dan kad je stigao u Atenu u pratnji 70 njemačkih poduzetnika, koje je u znak podrške grčkim naporima za gospodarsku prilagodbu pozvao na investicije u gotovo bankrotiranu zemlju. Većina Grka poznaje samo jedno lice njemačke politike - kancelarku Angelu Merkel, čija često viđena slika u grčkom tisku simbolizira strogi kurs štednje i rezove koje na vlastitim leđima osjećaju grčki građani, kao i nadu u to da upravo Njemačka Grčku može izbaviti iz situacije u koju je dovedena godinama krive politike.

Prije desetak dana njemački je parlament nakon dugih diskusija zaista i prihvatio širenje Europskog fonda za financijsku stabilnost, takozvanog "zaštitnog kišobrana" za euro. U glasovanju koje se smatralo i testom za klimavu koalicijsku vladu Angela Merkel je, bez obzira na nekoliko otpadnika demokršćana i liberala, zadržala kancelarsku većinu. Odluka da se njemačka jamstva u Fondu povećaju s ranijih 123 na 211 milijardi eura znači da će Njemačka jamčiti za skoro polovicu ukupnog iznosa Fonda. Ponovno širenje Fonda i njemačkog udjela u njemu jasno je kao dan učinilo koliko je, uz nesigurnu budućnost posrnulih europskih ekonomija, nesigurna i budućnost Fonda. Hoće li Grčkoj trebati još novca, hoće li pomoć zatražiti i Italija, koja će sljedeća zemlja biti zaražena krizom i postati kandidat za spašavanje od bankrota - pitanja su koja već mjesecima postavljaju njemački građani i politika. I ponajviše, kakve bi posljedice za valutu imao grčki državni bankrot, o kojemu se kao o realnoj mogućnosti u Njemačkoj sad već govori prilično neuvijeno.
U zemlji raste strah da će u okviru spašavanja eura Njemačka doći pod još jači financijski pritisak, odnosno da ni sada prihvaćeno širenje Fonda za financijsku stabilnost neće biti posljednje - prema novoj anketi instituta Emnid, u to je uvjereno čak 78 posto ispitanika, dok ih 58 posto smatra da je već i zadnje širenje Fonda bilo pogrešan korak. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, velik dio njemačkih građana smatra da upravo oni, dok žive u zemlji koja nalaže proračunsku disciplinu, plaćaju zemlje koje takva pravila nemarno krše, njihove visoke mirovine i napuhane javne sektore. U sve se miješa i dufizno nepovjerenje prema bankama i velikim poduzećima, kao krajnjim profiterima krize.
Premda kancelarka Merkel poziva na strpljenje i podsjeća da se ne može preko noći riješiti problem koji se nagomilavao godinama, kao što je slučaj Grčke, građani itekako imaju razloga sumnjati da je financijskim injekcijama kraj. Od prošle godine vlada u Berlinu je gazila jedno po jedno obećanje o europskom kursu: prošlogodišnje iskupljivanje Grčke trebalo je biti jedinstven slučaj, od tada su spašavane i Irska i Portugal, sada Grčka traži još sredstava. Nadalje, veliki Europski fond trebao je biti privremena mjera, sada postaje stalna. "Europski zaštitni kišobran ima gornju granicu od 440 milijardi eura, na Njemačku otpada 211 milijardi. I to je to. Točka", kaže ministar financija Wolfgang Schäuble, ali nije baš da mu svi vjeruju.
Dio njemačkog gospodarstva boji se da je već i stalni Fond prvi korak prema transfernoj uniji u kojoj bi članice dijelile odgovornost drugih. Oko odbijanja transferne unije slažu se u Njemačkoj i privreda i politika i javnost, kao i oko toga da se ne želi raspad zajedničke valute.
Jasno je da je Njemačka ključna za budućnost eura - ne samo da kao najveća europska ekonomija ima najdublje džepove, nego i svoj poslijeratni razvoj veže uz europsku integraciju. Neki europski partneri upravo zbog toga vladi u Berlinu predbacuju da je prespora u odgovoru na krizu, tvrdeći da je brža i ranija njemačka reakcija mogla spriječiti širenje "bolesti". Politički stil Angele Merkel - metodičnost, oprez i nespremnost na brzoplete odluke - neki joj predbacuju kao tromost, drugi pak hvale kao politiku "mirne ruke". Merkel i njezin ministar financija Schäuble slažu se u osnovnom: problemi monetarne unije nastali su nemarom zemalja koje su nakupile dugove, oboje zemljama eurozone žele nametnuti proračunska pravila i smatraju da bi to moglo spriječiti ponavljanje kriza.
Schäubleove su pozicije poljuljane prošlog vikenda kad je Atena priznala da neće ispuniti ciljeve štednje koje za isplatu sljedeće rate pomoći nalaže tzv. Trojka: EU, MMF i Europska središnja banka. Deficit je sa 8,5 posto BDP-a viši od dogovorenih 7,6 posto, a viši je i najavljeni ovogodišnji pad BDP-a za 5,5 posto. Kritičarima, koji upozoravaju da se buduća visina pomoći Grčkoj uopće ne može predvidjeti, ova je vijest potjerala vodu na mlin: tvrde da je neizbježan državni bankrot, a neki traže i izbacivanje Grčke iz eurozone.
Upravo je ministar Rösler izrekao ono što mnogi misle. "Moramo razmišljati o svim rješenjima, među njima i o organiziranoj objavi insolventnosti Grčke", napisao je u prilogu listu Die Welt, dodajući da treba osigurati funkcioniranje kriznih država, pa ako treba i privremenim ograničavanjem njihovih suverenih prava. Röslerov komentar je u skladu s nagađanjima medija o tome da Berlin već razmatra više scenarija za Grčku, tako i mogućnost da bude prisiljena na objavu insolventnosti. Regulirani stečaj išao bi u prilog onima koji se protive daljnjim paketima pomoći i smatraju da bi svaka članica monetarne unije trebala biti odgovorna za sebe, pa ako nema drugog izbora, proglasiti bankrot - među njima je i velik dio njemačkih poduzetnika. Govori se i o budućnosti Grčke unutar ili izvan eurozone - ono što je dosad bila tabu-tema, sada otvoreno traže i Kršćansko-socijalna unija i dio liberala.
Vlada u Berlinu suočena je trenutačno s izborom: podržati euro dok god i koliko god treba, stavljajući na kušnju povjerenje poreznih platiša, ili riskirati realnu mogućnost raspada zajedničke valute - u Njemačkoj jednako nepopularan stav, jer, kako pokazuju ispitivanja, unatoč rastu rizika monetarne unije, podrška političkoj integraciji unutar Europske unije i zajedničkoj valuti nije upitna. Nijemci ostaju uvjereni Europejci, ali poučeni iskustvom posljednjih godinu dana, sve ih više ipak traži da se na zajedničkom europskom projektu jasno istakne cijena.