Photo: Antonio Bronić/PIXSELLRijetko se događa u Hrvatskoj da neka Vladina institucija udari na velike tvrtke, ali prošlog se tjedna dogodilo dosad neviđeno. U samo nekoliko dana Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i njen čelnik Ante Samodol po džepu su opalili Agrokor Ivice Todorića, najveću hrvatsku privatnu tvrtku, čelnike Dalekovoda, jedne od najvećih građevinskih tvrtki, i Borislava Škegru, još uvijek utjecajnog premijerkina savjetnika i bivšeg HDZ-ova ministra financija. Istodobno je Samodol od HDZ-ova zastupnika Gorana Marića u Saboru dobio sve pohvale, dok je ista osoba opet žestoko napala guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog.

Hanfa je sada utvrdila da Agrokor mora dati ponudu za preuzimanje cijelog Belja, koja je inače nastala prije četiri godine. Ivici Todoriću, koji kreće u kupnju Mercatora, izbio je iz džepa i do 800 milijuna kuna ako iznos preuzimanja bude po cijenama dionice iz 2007. kad je obveza nastala. Kod Dalekovoda su utvrdili složenu financijsku konstrukciju kojom su si bivši dekan Ekonomskog fakulteta Darko Tipurić, direktor Luka Miličić i suradnici osigurali tajno vlasništvo tvrtke. Škegru je optužio za prijevaru investitora i kršenje zakona.

Zašto sad? Zašto te tvrtke? Tko stoji iza tog Samodola? Je li to HDZ krenuo i na Todorića i obračnavaju li se u HDZ-u sa Škegorom preko Hanfe? Bori li se Samodol za novi mandat? Sva su ta pitanja iskrsnula, ali oni upućeni u tržište kapitala, koji dugo prate Samodolov rad, ne vide nikakvu urotu iza tih poteza. "Samodol se sprema otići u velikom stilu i pokazati koliko je jak. Opet se igra boga, iako svojim potezima šteti hrvatskom gospodarstvu. Što je radio zadnje četiri godine i zašto sada, kad je sve na koljenima, utvrđuje obveze preuzimanja? Nije tu u prvom planu poštovanje zakona, nego njegove osobne osvete. Shvatio je da ga Sabor ne može smijeniti u zadnja dva mjeseca", kaže jedan poznavatelj Samodolova rada. Procjene su da će kraj godine biti zbog toga paklen za igrače na tržištu kapitala. Već je najavljena istraga o štetnosti ulaganja mirovinskih fondova u određene tvrtke po diktatu banaka koje su osnovale te iste fondove, ali s druge strane i kreditirale tvrtke koje su zapale u gubitke. Mirovinski fondovi tada su spašavali Ingru, Magmu, Dalekovod, Luku Ploče ili Nexe Grupu, tez - a je koju zastupa Samodol. Bit će tu još sličnih obveza preuzimanja koje su nastale godinama ranije ili utvrđivanja nezakonitosti.

O naglo probuđenom Anti Samodolu kod većine sudionika tržišta kapitala mogu se čuti samo negativne ocjene. Osnovna zamjerka je njegova izrazita samodopadnost, nespremnost na bilo kakav dijalog, nepriznavanje vlastitih grešaka čak i kad su očite, izrazita osvetoljubivost i posvemašnja netaktičnost. Samodol vodi Hanfu od njezina osnutka prije pet godina na izrazito proturječan način. Na čelu je agencije koja kontrolira poslovanje brokerskih kuća, mirovinskih fondova, trgovinu dionicama, mirovinske fondove i osiguravajuće kuće. Bio je na glasu kao izbor tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera. U prvim godinama mandata malo se o njemu čulo. Čak je bio prozivan da krši zakon jer ne saziva sjednice uprave i ne donosi odluke. Slučajno ili ne, od 2009. se naglo probudio i uspio se zamjeriti svima -bankama čija mirovinska društva napada, brokerima kojima je propisao u krizi nova zapošljavanja i počeo ih gasiti, velikm tvrtkama poput Todorićeva Agrokora, novinarima koje za svaki komentar poziva na razgovore pod prijetnjom policijom...

Mandat mu istječe potkraj godine i bez obzira na to tko će formirati vladu, HDZ ili Kukuriku koalicija, nitko ga ne želi na čelu Hanfe. Unatoč prošlotjednim pohvalama Gorana Marića, HDZ ne bi volio vidjeti svojeglavog Samodola na čelu institucije koja se brine o tržištu kapitala. Isto vrijedi i za sad oporbeni SDP s partnerima. "Trebat će puno toga peglati za Samodolom. Predložit ćemo i da uprava Hanfe odgovara svojom imovinom za eventualnu štetu za koju će tužiti brojne tvrtke zbog Hanfinih poteza", kaže jedan istaknuti član oporbene Kukuriku koalicije. Iako će takvu odredbu biti teško ugraditi, ova poruka pokazuje kakvo mišljenje o njemu imaju u sadašnjoj oporbi. SDP-ov Slavko Linić ga je već i prije žestoko napadao zbog naloga da Opatija mora dati ponudu za preuzimanje Liburnia hotela, a poznato je da ga ne želi vidjeti na toj funkciji ni Dragan Kovačević iz HNS-a.

S druge strane, Ante Samodol je i sam rekao da ne želi novi mandat na čelu Hanfe pa više nema što izgubiti, nego kroz svoje istrage želi otići u velikom stilu. Iako Antu Samodola nitko ne voli, ne može mu se osporiti da je povukao nekoliko poteza po kojima će ostati pozitivno zapamćen, pa čak iako su oni ponekad bili vrlo proturječni. Uz prošlotjedne udare na Dalekovod, Agrokor i Škegru on se nije bojao sukobiti s moćnim MOL-om, i da nije bilo njega, Ina bi već pripala Mađarima. Iako mu to uopće nije u ovlastima, nego, naprotiv, baš suprotno, javna je tajna da je bio koordinator akcije hrvatskih mirovinskih fondova koji su kupovali dionice Ine na burzi u dogovoru s Vladom i spriječili da MOL postane većinski vlasnik. Samodol je time izložio riziku fondove i sve naše mirovine zbog visokih cijena koje su mirovinci plaćali, ali je Ina obranjena. Nakon te bitke ne može se braniti tezom da je neovisan od politike i da nikada nije posustajao pod političkim pritiscima.

Također, provodeći inspekcijski nadzor u Ini, Hanfa je utvrdila niz nedostataka na temelju kojih je i uspostavljena blokada trgovanja Ininim dionicama, koja je na snazi već mjesecima i koja je i jedina prepreka Mađarima u njihovim namjerama da preuzmu Inu. Iako su se Mađari žalili da je Samodol u svom djelovanju bio politički motiviran, rijetki su primijetili problematičniji aspekt cijelog slučaja, vezan za sadržaj. Prema neslužbenim informacijama, Hanfa je otkrila niz nepravilnosti vezanih za obavještavanje javnosti prilikom javne ponude za kupnju dionica. Riječ je o potencijalno golemom kršenju pravila burzovnog trgovanja, no nejasno je zašto Hanfa te nepravilnosti nije uočila prije nego što je ponuda objavljena. Ovako, šteta je učinjena, MOL je određenu količinu Ininih dionica stekao u potencijalno nelegalnom aranžmanu, a takav scenarij bit će teško, ako ne i nemoguće, poništiti u sudskim postupcima koji će uslijediti.

Utoliko ključno pitanje nije je li Samodol u slučaju Ina postupio pravilno, nego je li djelovao na vrijeme. Za slično nečinjenje Samodol je prozivan i u aferi Spice, u kojoj je menadžment pokušao novcem Podravke kupiti tu tvrtku pod patronatom potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, jer nije prije medija shvatio što se događa i kontrolirao čitav proces. Navodilo se da je upravo njegovo prijateljstvo s Polančecom razlog što je zažmirio u tom slučaju, ali Samodol je takve kritike opovrgavao tvrdeći da je učinjeno sve što se moglo u okviru ovlasti. Međutim, kad se Hanfa naknadno uključila u istragu s Državnim odvjetništvom, Samodol je ipak detaljnom istragom uspio složiti mozaik koji je uključivao off-shore tvrtke, investicijsku banku Merrill Linch, mađarsku OTP banku i MOL. Samodol je prvi utvrdio i povezanost pet tvrtki koje su preuzele vlasništvo nad tekstilnom industrijom Kamensko i onda je upropastili. Te tvrtke mogu se povezati s odbjeglim tajkunom Miroslavom Kutlom, a na osnovi toga Državno odvjetništvo završava istragu o eventualnom namjernom upropaštavanju tvrtke zbog vrijednih nekretnina u Zagrebu. Utvrdio je Samodol još 15 povezanih djelovanja koja baš nisu sjela vlasnicima koji nemaju novac i naložio preuzimanja tvrtki.
Hanfa i Samodol predložili su i zakon o tržištu kapitala koji je, iako mu je glavna zamjerka da je preveden s engleskog bez osjećaja za hrvatsko tržište, ipak unio neki red. Samodol se prvi otvoreno usudio prozboriti o upravljanju mirovinskim fondovima i oligopolu fonda četiriju banaka, o kojima ovise naše mirovine.

Zakon koji predviđa ulazak uplatitelja u vlasništvo fondova i upravljanje, dolazak novih fondova i smanjivanja naknada bio je revolucionaran, ali je dočekan na nož i još nije donesen. Ali se barem otvorila problematika upravljanja fondovima, u kojoj je Samodol dokazao da su nam fondovi mogli osigurati veće mirovine da su se držali tržišnih načela.
Iako je Ante Samodol neomiljena osoba, a za sve odluke koje je donio stići će ga ili pohvale, ili kritika da su naštetile tržištu i tvrtkama, bilo bi ga nepošteno ocijeniti negativnom ocjenom. On je financijski policajac koji nije prezao od udara po najjačima i koji je spreman ići glavom kroza zid, na neuredno tržište kapitala uveo je poštovanje prema regulatoru i strah od posljedica. Samodol je ostao veoma usamljeni lik koji će teško naći posao u bilo kojoj tvrtki u financijskom sektoru, što bi bio logičan nastavak njegove karijere.