Ako dođe na sud, Jovanović će podastrijeti dokaze koji inkriminiraju vrh HDZ-aOdlukom o podizanju tužbe zbog klevete protiv Željka Jovanovića HDZ je otvorio novu fazu u svojoj autodestrukciji. Pokušao sam, budući da predajem svojim studentima predmet koji se zove komparativna politička korupcija, pronaći sličan slučaj u povijesti modernih demokracija. Nisam uspio naći slučaj da jedna stranka tuži oporbenog političara zbog političkog iskaza, ma koliko oštar on bio. Međutim, takvim slučajevima obiluju Tajland, Azerbejdžan, Gruzija, Ukrajina, Zambija, Libanon, pa čak i Turska, iako je premijer Erdogan povukao svoje tužbe za klevete - jer je računao da će mu to škoditi u pregovorima s EU.

Pao imunitet Jovanoviću

Jadranka Kosor i HDZ ne mare za to što će Hrvatsku izblamirati baš kad se spremamo ući u EU, gdje takvih primjera nema. Doduše, nema ni takvih primjera, kao što se dogodilo u HDZ-u, da se pod vodstvom bivšeg premijera Sanadera HDZ, vodeća stranka koja se poziva na vrijednosti i zasade demokršćanstva, pretvorila u korupcijsku hobotnicu koja je iz države ilegalno isisavala novac za svoje crne fondove i državom manipulirana kao svojim vlasništvom.

Demontaža iznutra

Prilično je apsurdno što je odvjetnik HDZ-a Vladimir Gredelj, na nalog predsjednice Jadranke Kosor, započeo proces konačne demontaže HDZ-a kao političke stranke. Jer dođe li do sudskog postupka pred nepristranim pravosudnim tijelom, teško je pretpostaviti da Željko Jovanović neće iskoristiti priliku da podastre činjenice koje inkriminiraju ne samo bivšeg premjera Sanadera, nego i dobar dio vodstva HDZ-a.

Majmunčići

Jadranka Kosor u kadru s Ocem (foto: Pixsell)Nedvojbeno je da je HDZ isisao iz državne blagajne pozamašnu svotu novca kroz Fimi Mediju i sustav pranja novca koji se iz državnih tvrtki preko preplaćenih narudžbi slijevao u crni fond HDZ-a. Nedvojbeno je i da su izborne kampanje HDZ-a za prošle izbore, pa i kampanja same Jadranke Kosor za predsjednicu Hrvatske, stajale mnogo više nego što je to deklarirano u lažnim izvješćima o utrošku novca, iza kojeg stoji i njezin potpis. No vođe HDZ-a primijenili su metodu triju japanskih majmunčića (Mizaru, Kikazaru i Iwazaru): jedan ništa nije vidio, drugi ništa nije čuo, treći ništa nije rekao. Nitko od političkih vođa HDZ-a, ni od njihovih savjetnika, nije shvatio da se iz ovoga mulja mora odmah izvući, pa makar po cijenu da se krivnja svali na bivšeg predsjednika stranke i uži krug njegovih bliskih suradnika. Umjesto toga, stranka je prihvatila kolektivni harakiri kad se cijeli slučaj rasplete pred sudom.

Zli među nama

HDZ-ov naum da sudski goni Jovanovića mogao bi mu pružiti rijetku priliku da podastre činjenice koje inkriminiraju ne samo bivšeg premjera Sanadera, nego i dobar dio vodstva HDZ-a (foto: Pixsell) Jadranka Kosor imala je jednu šansu da se pokuša izvući sa što manje žrtava. Naravno, morala bi žrtvovati pokojeg laufera i topa, ali bar s nadom da će izvući cijelu stranku, a možda i sebe. Mogla je, naime, skinuti ruku s očiju, ušiju i usta i svaliti krivnju na one koji su joj "radili iza leđa" i nju doveli u zabludu.

Mogla je, primjerice, i sazvati uža tijela svoje stranke, otvoriti seansu "kritike i samokritike", kako se to obično radi kada voda dođe do grla političarima (u autoritarnim strankama). Oni vještiji, poput Helmuta Kohla, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja, naći će bezbroj načina da izvedu igru zamjene maski: nismo mi krivi, nego su krivi oni zli među nama i zato ćemo ih kazniti i osloboditi stranku takvoga balasta. No Jadranka Kosor ne spada u tu kategoriju ljudi i političkih vođa pa nije shvatila da potpunom negacijom čini medvjeđu uslugu sebi i svojoj stranci.

Samoukidanje

Da je formirala neko povjerenstvo zaduženo da ispita činjenice koje su procurile u javnost (ali ne da potakne istragu o tome tko je dao medijima informacije), da se eventualno riješi nekih od Sanaderovih vjernih sudionika u ovom korupcijskom skandalu, možda bi i uspjela nekoga i smutiti, a možda bi joj i dio naivnijih i povjerovao da ona s tim nema dublje veze, nego da je samo, disciplinirano, potpisivala sve što su joj podnosili na potpis.

No Jadranka Kosor nije učinila ništa od toga. Mogla se, primjerice, informirati o tome kako se to događalo u drugim europskim zemljama, primjerice, u susjednoj Italiji. Tamo je vodstvo Demokršćanske stranke 16. siječnja 1994. donijelo odluku o raspuštanju stranke, nakon što je stranka potonula u megakorupcijskom skandalu. Samoukinula se nakon deset mjeseci i Socijalistička stranka, koja je s demokršćanima sudjelovala u istom skandalu i ilegalno si priskrbila crne fondove.

Povlačenje za ruka

Kad je Jadranka Kosor, simulirajući partijsko jedinstvo na pozornici arenalnog Sabora HDZ-a, na svoj užas, primijetila da se 'kolu' nastoji pridružiti Jarnjak, te da joj je htio uhvatiti ruku, Kosor je refleksno pokušala izbjeći ovu gestu (ilustrativni prizor sa Sabora HDZ-a u Areni; foto: Daniel Kasap/PIXSELL)Međutim, Jadranka Kosor jednostavno negira sve to što se dogodilo i time, svakako, podcjenjuje inteligenciju prosječnog hrvatskog građanina. Doduše, pažljivom promatraču HDZ-ove konvencije u zagrebačkoj Areni nije mogao promaknuti jedan bizaran detalj: u općem, hinjenom oduševljenju pri završetku ovog plebiscitarnog skupa režiranog u maniri hard-core socijalističkog realizma, kada je došlo do "spontane manifestacije" jedinstva stranke i kada je Jadranka Kosor trijumfalno podigla ruku u zrak sa svojim adlatušom Brankom Bačićem, s lijeve strane joj se primaknuo Ivan Jarnjak i gurnuo joj svoju ruku da i on bude dio tog lanca simuliranog jedinstva partije. A kad je Jadranka Kosor, na svoj užas, primijetila da je to Jarnjakova ruka koja joj se ugurava, pokušala ju je odgurnuti. I baš tada je kamera švenkala i gledatelji su ostali uskraćeni za epilog tog pokušaja ulagivanja Jadranki Kosor jednog od ključnih igrača Sanaderova klana unutar HDZ-a, vjerojatno prvog na listi za žrtvovanje.

Hobotnica

Jadranka Kosor imala je, dakle, šansu da sa stabla HDZ-a odreže nekoliko grana koje je mogla proglasiti zaraženima i time pokazati javnosti da ona ima inicijativu i da doista shvaća da borba protiv korupcije počinje u vlastitu domu, u vlastitoj sredini i u vlastitoj partiji. Jer svima je jasno da Sanader nije mogao cijeli taj sustav korupcije uspostaviti i voditi sam, da je za to morao imati ipak neke ključne suradnike "u sistemu". Naravno da ih je imao, i oni će isplivati u sudskom procesu. Jadranka Kosor je, povjeravajući sudbinu svoje stranke u sudske ruke, implicitno pokazala da ne vjeruje u moguću moralnu obnovu HDZ-a, pa makar i uz žrtvovanje nekih da bi se sačuvao cijeli pokret. Ovako, ona je fatalistički izabrala da podijeli sudbinu stranke, a činjenice joj baš ne govore u prilog. Svakako, postoji razlika između onih koji su bili aktivni sudionici te korupcijske hobotnice. No oni najaktivniji u tome nisu mogli biti uspješni da nisu postojali i oni koji nisu sudjelovali, ali su dizali ruke kad je trebalo odlučivati ili su znali odakle dolazi crni novac, ali to nisu dovodili u pitanje.

Nestajanje

Izgleda da je sindrom sanaderizma preživio i bez Sanadera. Doduše, u znatno neuvjerljivijem izdanju; Jadranka Kosor i Ivo Sanader (Pixsell)Treća garnitura je ona koja nije htjela znati, iako su imali sve indikacije da crni fondovi postoje i da su pritom, prema nekima, i jako izdašni. Četvrta je ona garnitura koja se pravi da nije znala, a peti su oni koji, možda, i nisu znali. Jadranka Kosor je mogla u ime te "šutljive većine" pokušati kroz internu stranačku istragu sačuvati baš njih. Ali ona je izabrala da svoju sudbinu povjeri u ruke pravosudnih tijela i time je sebe demantirala kao učinkovitog političkog lidera. Jer ako politički lider mora čekati da "institucije rade svoj posao", onda on nije taj koji je lider - vođa, nego samo jedan od onih koji fatalistički čekaju na Titanicu da se neko čudo dogodi pa da se ipak spase. U ovom slučaju čuda ipak, po svoj prilici, neće biti. To bi čudo mogli biti izbori, ako bi glasači ipak zatvorili nos od smrada i ipak glasovali za HDZ, nagrižen korupcionaškom aferom i etiketiran kao "zločinačka organizacija", a sudski postupak pred sudom zbog klevete mogao bi samo ubrzati urušavanje cijelog HDZ-a i njegovo nestajanje s političke scene.

Tragedija - farsa

Možemo zamisliti raspravu pred sudom, na koju će, osim same Jadranke Kosor i svih njezinih suradnika, Željko Jovanović pozvati i niz drugih svjedoka, pa i eksperata iz Europske unije i svijeta, koji će iznijeti i izvješća organizacije GRECO o neprimjerenom financiranju kampanja i stranaka u Hrvatskoj. A ako sudovanje potraje poput neke televizijske sapunice, mogla bi ova afera jednoga dana završiti i pred Europskim sudom za ljudska prava i time zapečatiti reputaciju naše zemlje glede korupcije i borbe protiv nje. A gdje su bili svi ti brojni i u medijima hvaljeni savjetnici i spin-doktori Jadranke Kosor da joj savjetuju da ne zakucava čavao u lijes HDZ-a? Izgleda da je sindrom sanaderizma preživio i bez Sanadera. No Jadranka Kosor ipak ne djeluje tako uvjerljivo kao njezin "dragi Ivo". Tragedija koja se drugi put ponavlja, ipak završava kao - farsa.