'AKO za pojedine političare vrijedi aksiom prema kojem su rođeni pobjednici, u slučaju Ljube Jurčića vrijedi pravilo da "neki nikada ne odustaju". Iako je u posljednje četiri godine kao SDP-ov premijerski kandidat poražen na parlamentarnim izborima,zatim je izgubio i prilikom biranja predsjednika Glavnog odbora SDP-a, a onda ga je Ivo Josipović pobijedio kada je članstvo odlučivalo o socijaldemokratskom kandidatu za predsjednika Republike, Jurčić je krenuo u novu političku kampanju, još jednom uvjeren u uspjeh.
Ovaj put odlučio je pronaći partnere i okupio je alanfordovske saveznike: Lazara Grujića i Stranku umirovljenika, Daria Vasilića, predsjednika Primorsko-goranskog saveza, i Mladena Novosela, čelnika Hrvatske radničke stranke.

Ovaj put Jurčić je uvjeren u prolaz u svih 11 izbornih jedinica, čime bi postao vođa trećeg bloka na političkoj sceni Hrvatske. Sumnjamo.I to manje zbog anketa koje ovoj skupini ne predviđaju nikakav rezultat, a više zato što politička logika kaže da zbroj četvorice gubitnika ne daje jednog pobjednika. Pritom je šteta zbog Jurčića - neosporno je jedan od rijetkih hrvatskih ekonomista koji imaju širu viziju kako se Hrvatska treba razvijati i prvi je zagovarao reindustrijalizaciju dok su u HDZ-u i SDP-u zagovarali neoliberalni model, ali ne razumije gdje mu je mjesto u politici.

Desnica nije njegov milje, na ljevici puno uvjerljiviji je Dragutin Lesar, a oko centra su SDP i HNS. Ljubo Jurčić pati od sindroma Slavena Bilića; javnost ih obojicu doživljava kao gubitnike, a oni i dalje vjeruju da nisu izgubili šanse za pobjedu. Jednostavno je šteta gledati ljude koji su nekada budili nadu kako srljaju u nove poraze.