Foto: IlustracijaHrvati su ispunili san o vlastitom domu, ali zbog toga nisu sretniji od podstanara, proizlazi iz rezultata ispitivanja kvalitete života i stanovanja magazina Banka, Hendala i Allianza. No, taj prvi zaključak posljednjeg istraživanja Nacionalnog indeksa sreće ukazuje na to koliko brojke mogu zavarati ako se ne poznaje kontekst i ostale činjenice. Dakle, brojke govore da 92 posto ispitanih građana živi u vlastitoj kući ili stanu te da je njihova razina Nacionalnog indeksa sreće 61,1 bod, dok je kod ne-vlasnika indeks veći i iznosi 63,3 boda.

Znači li to da su podstanari sretniji od vlasnika? Po brojkama da, ali, naravno, nije tako. O čemu je onda riječ? Pa o činjenici da je većina Hrvata do vlasništva došla po povlaštenim (ispodtržišnim) cijenama kao bivši nositelji tzv. stanarskog prava, ali većina ne zna da su to uglavnom umirovljenici (98%), kako je pokazalo istraživanje.

Stoga je drugo pitanje bilo kako vlasnici brinu o svojim nekretninama. Iznenađujuće je da samo 20 posto vlasnika brine o svojim stanovima i kućama, a logično je da su oni sretniji od ostalih čiju kuću može uništiti požar, poplava, potres ili nešto četvrto. Naime, na drugo pitanje vlasnicima jesu li nekretninu osigurali dobrovoljno, a ne zbog obveze prema banci ili upravitelju zgrade, tek je 20 posto ispitanih odgovorilo potvrdno. Gledano po regijama najmanje ih je u Dalmaciji, gdje svega 13 posto vlasnika osigurava svoje nekretnine, dok ih je najviše u sjevernoj Hrvatskoj (30%). Logičan je i rezultat da češće svoje stanove ili kuće osiguravaju visokoobrazovani građani s najvećim prihodima. Stoga u pozadini “iznenađujućeg“ odgovora stoji prava slika života - većina građana nema novca da dobrovoljno osigura svoje nekretnine. Oni koji su svoje nekretnine osigurali imaju i bolju kvalitetu života: zadovoljniji su svojom sadašnjom životnom situacijom i imaju bolja očekivanja budućnosti. No, redoslijed se može i okrenuti: oni koji imaju više novca brinu o svojim nekretninama, pa su i sretniji.

U svakom slučaju, odnos kvalitete života i stanovanja u uskoj je vezi s materijalnim bogatstvom, odnosno standardnom građana, a kako je on nizak niska je opća razina kvalitete života - i ona će, kad se govori o stanovanju, u budućnosti biti sve manja. Specifičnost stambenog vlasništva u Hrvatskoj, u kojoj je većina do stanova došla lakše negoli građani u razvijenim zemljama, zanimljivo je promatrati i kroz svjetska iskustva koja govore kako su vlasnici stanova uglavnom sretniji od onih koji žive u iznajmljenim nekretninama.