Johnny Cash – 'American Recordings IV: The Man Comes Around' (American / Aquarius)Johnny Cash imao je više od 60 svjećica na rođendanskoj torti, kad se zaputio na prvi sastanak s producentom Rickom Rubinom. U to doba, početkom 90-ih, legendarni “Man In Black” proživljavao je jedno od sušnih razdoblja u karijeri i samo ga je efektna kombinacija odigrana s U2 na soundtracku za Wendersov film “Faraway, So Close” držala podalje od nostalgično intoniranih priča iz “bolje prošlosti” i ubrzanih priprema za umirovljenje. Međutim, Rick Rubin nije se pojavio s idejom o snimanju Cashova oproštajnog albuma. Potpuno uvjeren da je njegov studijski tretman dugo godina bio apsolutno pogrešan, Rubin je isplanirao ambiciozni projekt “American Recordings”. Istoimeni album iz 1994. odjeknuo je gotovo senzacionalno jer se od svakoga tko je barem nešto znao o Cashovoj diskografiji mogla dobiti potvrda da se tako dobra ploča nije pojavila poslije 60-ih. Trijumfalni povratnički album Johnnyja Casha za nekog drugog producenta možda bi bio ostvarenje najluđih snova, ali za svestranog Rubina to je bila samo još jedna besprijekorno izvedena studijska akcija. Prije revitalizacije starog Casha, on se proslavio producirajući Run DMC, Beastie Boys, Public Enemy, Slayer, The Cult i Red Hot Chili Peppers. Poslije je na popis klijenata dodao Toma Pettyja i System Of Down, a trenutačno je zaokupljen rekonstrukcijom Rage Against The Machine.

Ciklus “American Recordings” u međuvremenu je stigao do četvrtog nastavka, što je ponegdje već protumačeno kao iznenađenje jer je Cash u veljači proslavio 70. rođendan, a vrlo ozbiljne zdravstvene probleme vuče već desetljećima. No iz 15 pjesama poredanih na novom albumu prije bi se moglo zaključiti da se country doajen i njegov, sada već nezamjenjivi, producent nalaze usred posla koji će potrajati godinama. Za početak, ovaj rad nije nimalo slabiji od prethodnog albuma “American III: Solitary Man”. Dugogodišnji simpatizeri najprije će se zakvačiti za “The Man Comes Around” preko grandiozne istoimene kompozicije, s jakim razlogom odabrane za otvaranje albuma. Apokaliptična tema s biblijskim metaforama i lajtmotivom Armagedona predstavlja sasvim unikatan kantautorski prilog u mnoštvu obrada na kojima se bazira “American Recordings IV”. Preostale pjesme potpisane s John R. Cash, “Give My Love To Rose” i “Tear Stained Letter”, samo su izvučene iz arhive i zgodno prearanžirane. Uobičajeno široka selekcija tuđih kompozicija na jednoj strani doseže do lakoglazbenih evergreena poput “Bridge Over The Troubled Water” i “First Time Ever I Saw Your Face”, do rijetko eksploatiranog klasika Beatlesa “In My Life” i do naslovne pjesme s albuma Eaglesa “Desperado”. No Cash i Rubin su na drugoj strani povukli nekoliko riskantnijih poteza koji su u konačnici mnogo bliži njihovim famoznim preradama pjesama Glena Danziga i Soundgardena. Prvi, obradom starog hita Depeche Modea “Personal Jesus” u kojem je Cash prepoznao autentični gospel. Drugi, posvajanjem standarda Nine Inch Nailsa “Hurt”, koji je bivši amfetaminski ovisnik opisao kao vrhunski anti-drugs song. Dodatni izazov, pogotovo za europsko tržište, trebao bi biti duet s Nickom Caveom u reinterpretaciji country klasika Hanka Williamsa “I’m So Lonesome I Could Cry”, mlađoj publici vjerojatno poznatijeg u verziji Cowboy Junkiesa s albuma “Trinity Session”. Za Cavea je to bio bliski susret s idolom iz mladosti, no nije baš najjasnije zbog čega su se među gostima pojavili Fiona Apple (Bridge Over The Troubled Water) i Don Henley (Desperado). U legendi o Johnnyju Cashu takvi su uvijek ostajali na suprotnoj strani.

Nirvana – ‘Nirvana’ (Geffen / Aquarius)

Kompilacija sa 14 hitova Nirvane, pažljivo remasterirana i pojačana dosad neobjavljenom pjesmom “You Know You’re Right” ispunit će svaku želju prosječnog pop-rock konzumenta, ali brojni kolekcionari i još brojniji fanovi najutjecajnijeg američkog banda iz 90-ih teško će se pomiriti s ovako ziheraški napravljenim izborom. Većina nedostataka proizlazi iz činjenice da je kompilacija, nespretnom intervencijom Geffenovih urednika, reducirana na samo 55 minuta, što znači da je na CD-u ostalo dovoljno praznog prostora za nezaboravni debitantski singl “Love Buzz”, za malo poznatu obradu Velvet Undergrounda “Here She Comes Now”, kao i za britanski top-20 hit “Oh, The Guilt”.

Foo Fighters – ‘One By One’ (RCA / Menart)

Uvjerenje koje zasad dijele samo neki vatreni navijači Foo Fightersa suprotstavlja se svim poznatim teorijama o naglom usponu Nirvane, ali nakon albuma “One By One” i hladnija glava može pomisliti da je najveća faca Seattle-grungea bio samozatajni Dave Grohl, a ne razvikani rockerski superstar Kurt Cobain. Uostalom, uspon je počeo tek nakon Grohlova dolaska u Nirvanu, a njegovi kasniji radovi s Foo Fightersima i nedavno s Queens Of The Stone Age zacementirali su jednu od najvažnijih pozicija na globalnoj rock sceni. Za razliku od Krista Novoselića, koji se nakon havarije sa Sweet 75 prepustio uživanju u staroj slavi, Grohl je preko četvrtog albuma Foo Fightersa definitivno zauzeo mjesto predvodnika kurentnoga grunge revivala. Posve zasluženo jer samo pjesma “Disenchanted Lulaby” vrijedi više od cijelog opusa Nickelbacka.

Nightmares On Wax – ‘Mind Elevation’ (Warp / Mars Music)

Pod imenom Nightmares On Wax, George Evelyn je 1995. objavio prvi veliki downtempo album “Smokers Delight” i širom otvorio vrata za Krudera & Dorfmeistera, Thievery Corporation i cijelu povorku sličnih izvođača. Ljubitelji sporih ritmova bili su prilično zadovoljni i s nasljednikom “Carboot Soul”, koji je povezao Evelynove programerske vještine i sviračko umijeće nekolicine vanjskih suradnika. “Mind Elevation” poslužit će za održavanje stečenog kult statusa, ali iz ovih 60 minuta ipak se ne može izvući nova titula žanrovskog prvaka. Preostaju dopadljivi retro-soul i mellow-hip hop za slušanje u kasnim noćnim satima.

Zvjezdice:
Johnny Cash – 4
Nirvana – 4
Foo Fighters – 4
Nightmares On Wax – 3