Objavljeno u Nacionalu br. 367, 2002-11-27

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER - Veljko Barbieri

Maslinasta put kraljice od Sabe

Gastronomska kultura masline i podneblja kojim vlada osvojila je sam vrh europske kulinarske baštine i nema joj premca na Zapadu

Veljko Barbieri sa svojom pogačom od maslinaVeljko Barbieri sa svojom pogačom od maslinaU Solomonovoj Pjesmi nad pjesmama, za koju mnogi tvrde da ju je spjevao sam kralj, zaručnica njegovo ime žudno uspoređuje s razlitim uljem. Toliko je bilo dragocjeno, toliko zlatno i krijesilo je u njezinim nestrpljivim noćima poput svjetiljke u kojoj izgara, po udovima zasjajenim od uzbuđenja, dragocjenih kapljica, na stotinama raskošnih jela kojima je Solomon zadivio svoju izabranicu. Onog istog ulja koje je kralj poslao svom savezniku i prijatelju Hiramu iz Tira, za drvosječe i radnike koji su trebali oboriti i isjeći stabla dragocjene cedrovine, čempresa i sandalovine, za gradnju njegova najvećeg djela, Jahvina hrama u Jeruzalemu. “Morat će mi pribaviti mnogo drva, jer kuća što je mislim graditi bit će velika i veličanstvena. Drvosječama što će obarati stabla dajem dvadeset tisuća kora pšenice, dvadeset tisuća kora ječma, dvadeset tisuća bata vina i dvadeset tisuća bata ulja, za izdržavanje tvojih slugu”, javlja Solomon Hiramu nakon što je na Morijskoj gori u Jeruzalemu odabrao mjesto za Jahvin hram. Pa ipak, kad je veličanstvena građevina bila dovršena, a sam Bog posvetio hram, i dalje je nebesko ulje pomazanja štitilo Solomona i njegovu mudru vladavinu, kao blagoslovljeni pratilac svih njegovih nagnuća, njegova imena, a posebno ljubavnih zgoda koje su ga slijedile cijeloga života. Najpoznatija od njih, koju Biblija daje samo naslutiti, a koja ima sve odlike velike bajke, osjećajnog i erotskog spektakla u kojemu prelijepa, veličanstvena, tamnoputa kraljica od Sabe, s dalekog juga stiže na Solomonov dvor, s mnogobrojnom pratnjom, okružena poslugom i neobičnim životinjama, koje su nosile skupocjene miomirise, zlato i dragulje i onda se, posve je izvjesno, zaljubi u njegovu mudrost, muževnost i ljepotu, otmjenost dvora i jela na njegovu stolu, ispod svoje spektakularne scenografije, priča je o uzajamnosti i silnoj strasti koja je buktila u kraljevoj ložnici kao zlatna uljanica i koja se nije ugasila ni kada se kraljica vratila u svoje kraljevstvo, bogato otpremljena, i koja je svome neprežaljenom ljubavniku zazivajući njegovo ime slala znakove svoje naklonosti sve do kraja života. To što se u oba slučaja, pri gradnji hrama i posjetu kraljice, maslinovo ulje spominje samo na jednome mjestu, a u Solomonovoj Pjesmi nad pjesmama kao metafora za kralja ljubavnika, kao duboka mistička i erotska oznaka voljenog, dragocjeno ime uspoređeno s razlitim uljem, kao najvišim ciljem, kao vrijednost sama prosuta po ništavilu, govori koliko je ta tekućina nad tekućinama, iscjedak božanske puti, bila cijenjena u Bibliji. Od knjige Postanka, do Novog zavjeta i Djela apostolskih. O maslinovu ulju se zbog toga i govori samo kao o ulju, jer ništa drugo se ne zove ulje, ako nije pravo, čisto maslinovo ulje, kao što i prešućeno ime etiopske kraljice u Pjesmi nad pjesmama nije drugo nego onaj erotski i seksualni smisao, iscijeđen u ljubavnom naporu iz napetog zagrljaja, prepletenog poput maslinovih grana i jedrih plodova iz kojih će na vrhuncu strasti početi kapati ulje zanosa. Tolika je bila moć maslina u biblijskim vremenima, naslijeđena iz Egipta, gdje su ovi plodovi Neba štitili faraone, a žrtve ljevanice prelijevale su se po žrtvenim pogačama od maslina, važnoj hrani i jelu antičkog svijeta, pogotovo Grčke, koja je na egipatskom, židovskom i feničkom iskustvu, još od kretskog i minojskog razdoblja, njegovala i unapređivala uzgoj, preradu i kušanje maslina i maslinova ulja. Rim će samo nadgraditi tu tipično sredozemnu kulturu, a s njom će i civilizaciju na kojoj počiva proširiti na cijelo rimsko Sredozemlje. Od tada pa do danas, maslina i njezino nježno ulje, poput ljubavi Solomona i Kraljice od Sabe, najčišća je gastronomska inkarnacija Mediterana. Ona bit njegove kuhinje i hrane od koje ta hrana nastaje i dobiva ime, ali tek kad se razlije po njoj, kao zlatno ime Solomonovo izgovoreno u noći vrelih primisli na kraljevo tijelo. U Kristovu nauku ta se tradicija i značenje još produbljuje, pa kruh postaje Isusovo tijelo, a vino krv, dok maslinovo ulje na sebe preuzima svojstva Duha Svetoga. Na takvoj osnovi gastronomska kultura masline i podneblja kojim vlada osvojila je sam vrh europske kulinarske baštine te joj nema premca u zapadnom svijetu. Ako se civilizacija građena na pšenici nakon nekoliko tisućljeća srazmjernog zaostajanja uspjela konačno nametnuti civilizacijama nastalima na riži, kultura masti i maslac nikad nije uspjela u potpunosti nadvladati kulturu maslinova ulja i masline. Od najstarijih vremena na obalama Velikog mora – Sredozemlja – maslina se jela u raznim salamurama, pečena u pepelu, pa začinjena ružmarinom i uljem, kao u arhajskoj Grčkoj. Ukiseljena kao u Egiptu i Judeji, potopljena u presolac, fine kvasine i med kao u Starom Rimu. Kušala se tučena i ispirala u slanoj vodi i komoraču. Zelena je tisućljećima krasila stolove poput Solomonova, crna maslina, u rasolu ili sušena u pećnici, uživala se stoljećima po cijeloj civiliziranoj Europi. Maslinici pokrivaju sveta tla sredozemne povijesti, a gdje više ne uspijeva stablo masline to više nije Mediteran. U sjeni njenih srebrnih krošnji kriju se recepti u neprekinutom nizu. Južnotalijansko pečeno meso ili perad u maslinama i ružmarinu, tuste guske punjene maslinama koje se sele i putuju od faraonskog Egipta do visoke francuske kuhinje. Tapenade francuskog juga, dalmatinske masline, grčke i toskanske paštetice, pa sicilijanske pržene masline koje su Arapi kažu ukrali sa Solomonova stola. Veliki beskrajni maslinik. Posvuda po Sredozemlju. A tamo, u uzbudljivoj tami kraljevske ložnice, gdje se mrak još uvijek sjaji poput njezine maslinaste puti, odjekuju puteni uzdasi kraljice od Sabe. Krijesi zažarena, nalik na zrelu maslinu u ulju: “Poljubi me poljupcem usta svojih, / ljubav je tvoja slađa od vina. / Misir najboljih mirodija, / ulje razlito ime je tvoje, / Zato te ljube djevojke. / Povuci me sa sobom, bježimo! / Kralj me uveo u odaje svoje.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika