Objavljeno u Nacionalu br. 367, 2002-11-27

Autor: Ilko Čulić

ŠESTO ČULO - Ilko Čulić

El Bahatteeju nećete pobjeći jer infarkt zvuči opasno

Bahattee otvara album pjesmom 'Jebanje majke' a ako je to prebrutalno, najbolje je da odmah odustanete, ali ada propuštate neke od najboljih angažiranih pjesama u Hrvatskoj

Ivana KindlIvana KindlEl Bahattee – ‘Amen’ (Dallas)

Središte Zagreba oblijepljeno je jeftinim, ali zadivljujuće ružnim plakatima, kakvima se obično najavljuje početak deratizacije. No gradski štakori zasad mogu mirno spavati. To je samo reklama za popularni noćni klub, strateški postavljen na puškomet od epicentra metropole. U petak je tamo “Turbo folk night (narodnjaci uživo)”, a program za subotu najavljen je pod šifrom “Pink plus night”. Oni rade i nedjeljom, što treba istaknuti kao primjer marljivosti, makar toliki trud nije nikome potreban. Derneci u petak i subotu osigurat će dovoljno materijala za odgovor na pitanje jesu li trijumfalni zagrebački koncerti Severine i Thompsona konačna cijena koja se mora platiti zbog nedjelotvornih cjepiva protiv narodnjačkog virusa. Estrada je odavno inficirana, međutim naglo širenje turbo-folka je čak i u tom carstvu šunda znak nekontrolirane mutacije s nesagledivim posljedicama. Na suprotnoj strani može se vidjeti mnogo zabrinutih pogleda, zgranutih lica i izraza dubokoga gađenja, ali turbo-folk misionari su odavno shvatili da ovakve reakcije nimalo ne ugrožavaju njihove vitalne interese. Ozbiljnija prijetnja ne dolazi ni od viđenijih mjesnih rockera koji su se uglavnom pomirili s činjenicom da ovo nije njihovo vrijeme i otišli na pivo. Ako se ne računaju sporadične supkulturne diverzije underground idealista, posljednji džep aktivnog otpora narodnjačkoj invaziji nalazio se na hip-hop sceni. Nažalost, ubrzo se pokazalo da se ovdašnji rapperi u prosjeku mnogo bolje razumiju s nasmijanim i raspjevanim manekenkama nego s očajnim, upravo otpuštenim šljakerima.
El Bahattee je skrenuo sa zacrtanog rapperskog kursa već na lanjskom albumu “Svaki pas ima svoj dan”, ali tek se iz sjajnog nastupa na zadnjem “Porinu” moglo naslutiti kamo se zapravo zaputio. Njegov žestoki rap-metal-punk crossover na tragu Rage Against The Machine bio je drukčiji od svega što je u posljednjih nekoliko godina prikazano u televizijskim emisijama s domaćom glazbom, a podjednaku distancu zauzeo je i novim albumom “Amen”. Dakako, ovdje će se otkriti i ono što je ostalo nerazjašnjeno nakon Makarske. Tko to može pratiti? Kao stalne suradnike Bahattee je angažirao Danijela Ivankovića i Adisa Bakala iz varaždinskog demo banda De La Grande, od poznatijih muzičara ugostio je samo Alena Kraljića i Ristu Ibrića, a najmanje očekivan potez povukao je zaobilazeći renomirane producente i provjerene metode rada u studiju. Materijal je većim dijelom pripremljen u njegovu dnevnom boravku i ako ste baš odani studijskoj perfekciji, zbog toga mu uvijek možete upisati nekoliko minusa. Glas koji se katkad jedva probija kroz pretjerano odfrljene gitare i furiozne breakbeat podloge isprogramirane u maniri Asian Dub Foundation, sigurno vam neće ostati dužan. Bahattee otvara album pjesmom “Jebanje majke” i ako vam to zvuči previše brutalno, bit će najbolje da odmah odustanete. Međutim, u tom slučaju propuštate neke od najboljih angažiranih pjesama snimljenih u Hrvatskoj nakon 1990. “Pendrek je naša svetinja, smisao života, sudbina, pendrek je ono u što vjerujemo, pendrek je u našim mudima” opisuje policijsko iživljavanje na nemoćnima bolje od ijedne novinske reportaže iz Siska. Iza provokativnog naslova aktualnog radijskog singla “Drogiraj se” nalazi se cinična antidrugs pjesma, “Čovjek pod naponom” je precizna dijagnoza PTSP-a, dok kroz “Amen” Bahattee provocira i nedodirljive crkvene autoritete. Do kraja albuma ponovno će se obračunati s estradom u pjesmi “Ja sam taj” i onda efektno završiti priču s novom verzijom “Opasno frustriran”. Nećete ga često slušati na radiju i gledati na TV-u, ali to ne znači da mu možete lako pobjeći jer fakat zvuči opasno.

Djeca – ‘Djeca’ (Aquarius)

Band glazbenog kritičara Ante Perkovića dobio je na HTV-u znatno veću minutažu od drugih debitanata, no ovo je ipak tipični debitantski album s otprilike podjednakim brojem vrlina i mana. Dio pohvala svakako ide producentima Juri Ferini i Pavlu Miholjeviću (Svadbas), a Perkoviću i njegovoj momčadi ostaju priznanja za zanimljivo tumačenje Radioheada u pjesmi “Acapulco” i vješto ubacivanje utjecaja Stone Rosesa u “Neplodni dan”. Pažljivije slušanje dodat će još dvije, tri dobre pjesme, ali će isto tako izvući u prvi plan dijelove albuma u kojima Djeca nisu ništa drugo nego slabije izdanje Pips, Chips & Videoclips. U jačoj konkurenciji ovaj pokušaj vjerojatno bi prošao neprimijećeno, međutim sada i ovdje Djeca imaju dosta prostora za svoju igru.

Ivana Kindl – ‘Trenutak istine’ (Menart)

Nakon pretencioznih najava prvog pravog hrvatskog R&B albuma Ivana Kindl i njezin studijski mentor Baby Dooks (Bolesna braća) uspjeli su prirediti 43 minute prilično okrutnog mučenja koje će iznenaditi i dobre poznavatelje ovdašnjih audiohorora. Mlada pjevačica, koliko-toliko afirmirana u grupi Funky Town, pokazala se potpuno nespremnom za početak solo-karijere, a čak i da je imala nešto više vokalnog potencijala, ne bi ga mogla istaknuti u posve infantilnim pjesmama Baby Dooksa i Inge Privore. Prvi trag bilo kakvog smisla nazire se tek u devetoj pjesmi “Ja neću biti kao druge”, ali i to je samo blijeda, gotovo prozirna, kopija američkih R&B hitova.

Luky – ‘Ararita’ (Menart)

Prvi Lukyjev samostalni projekt, zaokružen u pauzi između dva albuma TBF-a, neće se do kraja uklopiti u njegovu iznimnu reputaciju na domaćoj pop-sceni, ali “Ararita” ipak nadvisuje sve što je Gibonni dosad objavio i može vrlo korisno poslužiti kao putokaz za itekako potrebno prebacivanje anakronih splitskih festivala u kontekst moderne mediteranske glazbe. Napredak se najbolje vidi u pjesmama “Ti si more” i “Nigdi mira niman”, dok neki drugi primjeri zapinju, ili na nedovoljno jakim vokalnim linijama ili na problematičnom tretmanu gitare. Zlatko Brodarić (ex Metak) zadnjih godina je mahom ispunjavao jednostavne narudžbe pristigle iz Tonike, a ni ovdje nije uspio dobaciti dalje od zvuka stare Crvene jabuke. Neočekivan propust, pogotovo ako se zna da se Luky u produkciji albuma oslonio i na iskustvo Željka Brodarića Jappe.

Zvjezdice:
El Bahattee – 4
Djeca – 3
Ivana Kindl – 1
Luky – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika