ArhivaNekoć, dok je Barack Obama bio tek američki senator u utrci za predsjednika, rekao je grupi donatora u predgrađu New Jerseyja: „Omogućite mi da to učinim." Frazu je posudio od predsjednika Franklina D. Roosevelta, koji je istu upotrijebio (prema Harryju Belafonteu, koji je priču čuo izravno od Eleanor Roosevelt) kao odgovor na zahtjev legendarnog sindikalista A. Philipa Randolpha za građanska prava za Afroamerikance.

Dok je predsjednik Obama činio ustupak za ustupkom i korporativno financiranom Tea Partyju i njegovim donatorima s Wall Streeta, sada kada je ponovo postao dio kampanje njegovi su progresivni kritičari upozoreni da ga ne napadaju jer bi to moglo pripomoći republikanskom pohodu na Bijelu kuću.

Što uraditi?

Tu u igru ulazi „99%". Pokret Occupy Wall Street sve je brojniji i nadahnuo je preko tisuću prosvjeda solidarnosti diljem zemlje i svijeta. Nakon nekoliko tjedana i jednog od najmasovnijih uhićenja u američkoj povijesti, Obama je konačno prokomentirao: „Mislim da su ljudi frustrirani i da prosvjednici izražavaju jednu dublju frustraciju načinom na koji funkcionira naš financijski sustav." No niti on niti njegovi savjetnici - ni republikanci - ne znaju što bi uradili s tim rastućim masovnim pokretom.

Nakon kontroverzne odluke američkog Vrhovnog suda u slučaju Citizens United vs Federal Election Commission, koja je dopustila neograničene korporativne donacije u korist predizbornog oglašavanja, glad za novcem za kampanje postala je nezasitna. Cilj Obamine predizborne kampanje je skupiti milijardu dolara. Prema istraživanju grupe Center for Responsive Politics, financijska industrija bila je Obamin drugi najveći izvor priloga za kampanju 2008., a nadmašio ju je jedino industrijski sektor odvjetnika i lobista.

Povratak u Bushovu eru?

Sugestija da bi Obamin gubitak označio povratak u Bushovu eru ima smisla: Associated Press nedavno je izvijestio da je "gotovo svaki od 22 posebnih savjetnika Mitta Romneyja zauzimao visok položaj u Bushovoj administraciji u područjima diplomacije, obrane i obavještajnih službi. U to spadaju i dva bivša republikanska senatora, kao i šef CIA-e iz Bushove ere Michael Hayden i bivši ministar domovinske sigurnosti Michael Chertoff." Ali i Obamin predsjednički staž bio je ekspanzija Bushove ere, osim ako ne slijedi nova „Push era".

Organska snaga pokreta Occupy Wall Street odupire se standardnim otklonima od strane već predvidljive i otrcane ekipe stručnjaka iz korporativnih medija. Za njih, cijeli problem leži u raskolu između republikanaca i demokrata koji prosvjednici baš i ne uočavaju. Oni vide obje stranke kao robove Wall Streeta. Richard Haas, šef organizacije Council on Foreign Relations, rekao je o prosvjednicima: „Oni su neozbiljni" i upitao zašto ne govore o pravima. Možda zato jer za njih 99% nisu problem socijalno i zdravstveno osiguranje već rastuća nejednakost i 400 najbogatijih Amerikanaca koji posjeduju veće bogatstvo nego polovica svih Amerikanaca zajedno. Tu je i ogromna cijena rata, prije svega u izgubljenim životima, ali i životima uništenima na obje strane.

Veterani protiv rata

Zato je, primjerice, izvršni direktor udruge Iraq Veterans Against the War Jose Vasquez u ponedjeljak navečer bio s prosvjednicima iz Occupy Wall Street. Rekao mi je sljedeće: „Nije tajna da su mnogi veterani suočeni s nezaposlenošću, beskućništvom i mnoštvom drugih problema vezanih uz ekonomiju. Brojni ljudi višekratno bivaju mobilizirani i još uvijek se bore... Upoznao sam mnogo veterana koji dolaze ovamo. Upravo sam susreo čovjeka koji je u aktivnoj službi i uzeo je dopust samo kako bi došao k Occupy Wall Street."

Povijesni izbor Baracka Obame ostvarili su milijuni ljudi sa svih strana političkog spektra. Tijekom godina pod Bushovom administracijom ljudi su imali osjećaj da udaraju glavama o zid. Taj zid se s izborima pretvorio u tek neznatno odškrinuta vrata. Hoće li ona biti širom otvorena ili će se opet naglo zatvoriti? To ne ovisi samo o jednoj osobi. Obama je napredovao od vođe građanske inicijative do vođe nacije. Dok mu sile naviknute da ih sluša najmoćnija osoba svijeta šapću svoje zahtjeve u Ovalnom uredu, predsjednik mora primijetiti da mu moćnija sila stoji pod prozorom, sviđalo mu se to ili ne, i reći: „Ako to učinim, srušit će Bastillu."

Ako tamo vani nema nikoga, svi smo u velikoj nevolji.

Amy Goodman je urednica i voditeljica emisije “Democracy Now!,” koja se emitira na više od 900 Radio/TV postaja u Sjevernoj Americi

Preneseno s portala Truthdig

Prevela: Diana Robaš