34-godišnji glumac ispričao je kako je svoju djevojku upoznao u splitskom HNK i otkrio čime ga je očaralaBaš kao i lik Frane Radovanija kojeg je utjelovio u TV serijalu “Loza” koji se odnedavno prikazuje na HTV-u, 34-godišnji Vicko Bilandžić nakon završetka Dramske akademije u Zagrebu spakirao je kofere i vratio se u rodni Split. “Tu sam odrastao, tu su mi prijatelji i, što je najvažnije, tu živi moj sin Bruno uz kojeg želim biti”, kaže glumac Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, koji iza sebe ima uloge u filmovima “Ta divna splitska noć“, “Dva sunčana dana” i “Bella Biondina”. U kazalištu je upoznao i svoju današnju djevojku Irinu Čaban, prvakinju Baleta splitskog HNK, s kojom je u vezi nešto više od pet godina.

EXTRA: Nakon brojnih kazališnih i nekoliko filmskih uloga, zaigrali ste u TV serijalu “Loza”. Je li vam to bio izazov?

- Ovo je moja prva ozbiljna uloga u jedoj zaista ozbiljnoj seriji. Kada su me iz produkcijske kuće Drugi plan pozvali da dođem na audiciju, zahvalio sam im i rekao da ne snimam serije, da nemam vremena za to. Ali kada su mi rekli da će se snimati u Dalmaciji i da je riječ o samo šesnaest epizoda, zamolio sam ih da mi ipak pošalju scenarij. Pročitao sam scenarij, došao na audiciju i rekao: 'Frane je moja uloga i to je to.'

EXTRA: Tri mjeseca ste živjeli na Zlarinu. Je li vam teško pala izolacija?

- Ne, oslobodio sam se svih obaveza i s guštom sam odradio ta tri mjeseca. A siguran sam da ni stanovnicima otoka Zlarina naš dolazak nije teško pao. Štoviše, bila je to ljubav na prvi pogled koja je trajala puna tri mjeseca.

EXTRA: Koliko vam je blizak lik Frane Radovanija kojeg glumite u seriji?

- Najkraće rečeno, Frane – to sam ja. To je čovjek koji se s trideset i nešto godina, nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i pred kojim su veliki poslovni izazovi, odluči vratiti na otok i pronaći svoje neko “mjesto pod suncem”. Mislim da je to velika hrabrost. Jako mi je blizak i njegov život ima puno sličnosti s mojim. Dok sam snimao, stalno sam si u glavi ponavljao da nema potrebe da glumim, već da naprosto pokažem sebe kakav jesam. Nadam se da će tu moju iskrenost prepoznati i gledatelji.

EXTRA: I vi ste se, baš poput Frane, nakon završetka Dramske akademije u Zagrebu odlučili vratiti u rodni Split. Zašto?

- Otišao sam da bih se vratio. Nikad nisam imao želju ostati u Zagrebu. Nakon diplome sam radio u Puli, Varaždinu i dosta u Zagrebačkom kazalištu mladih gdje mi je bio ponuđen stalni angažman, što mi je bila velika čast jer to kazalište smatram najboljim u Hrvatskoj. No želja za povratkom je bila jača.

EXTRA: Je li vam žao zbog toga, mislite li da ste zbog toga propustili neke poslovne prilike?

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre.